Otvorena kuća Bruna Mascarellija na vrhu ugašene Grisije

Posljednjih nekoliko godina, od kada se ne održava Grisia, svjetski poznata likovna izložba na otvorenom i paralelno skupna izložba Likovne kolonije Rovinj je izgubio atribut grada slikara ili hrvatskog Saint Tropeza, kako su mu tepali. Budući da je u tijeku višegodišnja rekonstrukcija mletačke palače Califfi, gdje se nalazi Muzej grada Rovinja, Rovinjci i njihovi gosti kojima je pri srcu likovna umjetnost izlaganje likovnih djela bila bi, uz dužno poštovanje Multimedijalnog centra, koji nije koncipiran samo kao galerija, potpuna prošlost.

Stoga je spontana inicijativa Marise, supruge pokojnog velikog rovinjsko-pariškog slikara Bruna Mascarellija, da otvori vrata obiteljske kuće na gornjem, najširem dijelu Grisije, na platou gdje su se dijelile nagrade za izložena djela, naišla na veliki odaziv. Malo dvorište, u kojemu je bez suvišne patetike kroz anegdote iz života umjetnika održan hommage slikaru koji je bio živa ikona Rovinja, pa je ostao je u kolektivnoj memoriji njegovih građana, bilo je pretijesno za mnoge fanove neponovljivog umjetnika. Uz obitelj i prijatelje Mascarellijevih s kojima se najviše družio odazvali su se brojni slikari, uglednici i vikendaši iz umjetničkog miljea Zagreba ali i Srbije koje je ovaj događaj zatekao na odmoru.

O uspomeni na Bruna, preminulog prije pet godina, govorila je Marisa Mascarelli, Riječanka djevojačkog prezimena Gržinčić, ne samo supruga već i slikareva muza. Marisa i Bruno oženili su se 1962. kada je slavni, međunarodno poznati majstor slikarstva, već stanovao u Grisiji. Mascarelli je, naime, među prvim slikarima koji su se nakon Drugog svjetskog rata svoju inspiraciju potražio u pitoresknom Rovinju. Prvotno, tadašnja Općina Rovinj, koja je nudile umjetnicima besplatni smještaj, dodijelila je Mascarelliju manji stan na samoj obali. Kasnije, kada su ga Rovinjci zbog spontanog nastupa već zavoljeli i prisvojili jedan mu je ribar ponudio da zamijene stanove. Tako je Mascarelli za stan blizu mora dobio reprezentativnu palaču koja je nekad pripadala talijanskoj osiguravsteljskoj kući Generalli.

Cijela kuća odiše slikarevim duhom. Teško se odvajao od svojih slika pa su znalački recentno izložene na zidnim površinama. Budući da je Mascarelli potekao iz sarajevskog židovskog kruga na jednom od zidova naslikao je fresku svetog grada Jeruzalema. Kad je riječ o slikama, ima tu raznih stilova, od kolorističkih impresija do reduciranih motiva namještaja na kojem odmara njegova mačka. Puno je tu stilova i spektara ulja koje samo pokazuju da je imao neiscrpnu inspiraciju.

Mascarelli je poznat i po javnim radovima. Primjerice, rovinjske ulice su osvjetljene stiliziranim rasvjetnim stupovima lijevanih iz bronce, a samo rasvjetno tijelo ima oblik ribarskih lampiona. Mascarelli je bio i autor brojnih murala javnih prostora koji su, nažalost, prefarbani. Tako se stariji Rovinjci sjećaju ogromnog murala oslikanom iznad šanka nekadašnjeg hotela Centar, današnjeg art hotela Adriatic. U kultnoj kavani Viecia batana zidovi su ukrašeni velikom freskom sa motivima iz života ribara. Na novoj sportskoj dvorani Gimnasium repliciran je Mascarellijev mural posvećen sportašima. Ipak, kad je riječ o javnim prostorima Mascarellijev biser je opremanje nekad kultne diskoteke Plava laguna u Poreču, koja je bila sinonim za noćnu zabavu na Jadranu.

Govoreći o suprugu, Bruni Marisa Mascarelli je naglasila da je svaki dobronamjernik mogao u njihovu kuću, pa ju je ovaj put odlučila pokazati svima s kojima se susretao, posebno likovnim umjetnicima s kojima se družio, davao i primao iskrene sugestije o likovnim tehnikama. Njegovi su savjeti, govorio nam je Rajko Svilar, koji još ima svoju galeriju u Grisiji odoljelu naletu plastike i kiča made in Kina, bili dragocjeni jer je imao puno znanja iz povijesti umjetnosti i iskustva u slikanju pa su mu savjeti bili iskreni, sažeti i nadasve precizni.

Na upit prodaje li izložene slike, Marisa Mascarelli nam je rekla da je riječ o kolekciji radova koje su njoj i Brunu bile najdraže. Pokoju proda samo kada je u financijskoj stisci kako bi mogla intervenirati u staru zgradu koju treba stalno obnavljati.

Rovinjski odvjetnik Dubravko Željko, koji je bio i vjenčani kum Marise i Bruna Mascarellija ispričao je nekoliko anegdota o slikaru koji se volio družiti i šaliti, pa u njegovom društvu nikad nije bilo dosadno. Prva susjeda Alda Mazzi, biranim je riječima govorila o Brunu i Marisi s kojima se puno družila. O umjetnikovu likovnom radu svjedočio je Dario Sošić, koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Muzeju grada Rovinja, pa je kao viši kustos priređivao izložbe Likovne kolonije i Grisije.

Bruno Mascarelli (Sarajevo 1926. - Rovinj 2019.). studirao je na Umjetničkoj akademiji u Beogradu studij kiparstva u klasi Tome Rosandića, Lojze Dolinara i Srete Stojanovića. Potom je u Zagrebu završio Zagrebačku likovnu Akademiju u klasi Ernesta Tomaševića. U Zagrebu je radio za Oglasni zavod Hrvatske a prvi put izlaže 1947. na zagrebačkom Majskom salonu. Nakon zagrebačke ALU, 1949. godine dolazi u Rovinj, gdje se nastanjuje i počinje živu izlagačku djelatnost. Prvu samostalnu izložbu otvara u svibnju 1951. godine u Domu kulture. Iste godine sudjeluje s dvadeset drvoreza na izložbi grafike u Soesman kabinetu u Rotterdamu i na izložbi ULUH-a u Rijeci. Nastupa na izložbi 'Mlada hrvatska grafika' u Zagrebu 1952. a u jesen iste godine održao je izložbu u Grafičkom kolektivu u Beogradu i s 30 izloženih radova, od kritike je nazvan 'istinskim i pravim slikarom s talentom' koji unosi novi model u naše slikarstvo – 'suvremenu talijansku umjetnost.

Spominju se uzori u talijanskom novecentu. Pozvan je u Richmond (SAD) na izložbu slikara 'Magičnog realizma' te na izložbu crteža u Katowicama. Oko sebe okuplja široki krug kolega slikara iz Istre, Rijeke, Beograda i Zagreba s kojima se je družio za vrijeme studija. Studira tehnologiju freske kod Pina Casarinija u Veroni a 1954. sa Zorom Matić i Slobodanom Vuličevićem osniva Zavičajni muzej Grada Rovinja. Utemeljitelj je 'Rovinjske škole', grupe umjetnika iz koje je niknula i znamenita Umjetnička (Likovna) kolonija Rovinj koja je svoju zadnju skupnu izložbu priredila 2018., godinu dana prije njegove smrti.

Krajem 1955. prvi put izlaže u Italiji i od tada će prevagnuti inozemna izložbena djelatnost. Početkom šezdesetih seli u Milano, a potom u Pariz. Izlagao je u brojnim galerijama i muzejima u zemlji i svijetu. Ostaje trajno vezan i vjeran svojoj rovinjskoj adresi kao i aktivnostima vezanih uz Zavičajni muzej Grada Rovinja i uz Likovnu koloniju Rovinj. Za svoj rad višestruko je nagrađivan i pohvaljivan. 2006. godine tiskana mu je monografija i dodijeljena rovinjska Nagrada za životno djelo. Živio je i radio u Parizu i Rovinju.

Posljednja Grisia u dvorištu obitelji Mascarelli

Na poticaj Mascarellija i njegovih kolega iz Umjetničke kolonije Rovinj od 1967. se održava Grisia, jednodnevna natjecateljska likovna manifestacija nazvana po ulici koja spaja gradski trg i vrh brda Monte na kojem je izgrađena monumentalna crkva sv. Eufemije. Umjetnici su organizirali jedinstvenu kultnu izložbu s namjerom da izlaganjem svojih djela na otvorenome pridonesu širenju likovne kulture i revitalizaciji mjesta demografski i duhovno ispražnjenog nakon optiranja velikog broja ovdašnjih Talijana za Italiju.

Na Grisiji sudjeluje velik broj likovnih umjetnika iz cijele Jugoslavije, pa i šire, čija djela privlače pozornost posjetitelja i turista, pa je ona uspješan model kulturnog turizma koju su kasnije kopirali brojni gradovi. Do kraja 1990-ih nagrade na Grisiji su bile simbolične, obično su to bili istarski pršut, ovčji sir i vino, a poslije su djela otkupljivali lokalna samouprava, brojna poduzeća i obrti, posebno arhitekti. Najviše su puta izlagali Quintino Bassani, Đanino Božić, Marčelo Brajnović, Zvjezdana Hegedušić Brajnović, Fulvio Juričić, Bruno Mascarelli, Zora Matić, Zdravko Milić, Robert Pauletta, Vinko Šaina, Vilko Šeferov, Ljubo Škrnjug, Bojan Šumonja, Slobodan Vuličević i drugi.

Uz Grisiju, članovi rovinjske likovne kolonije pokreću i drugu Castrum Vallis u Balama, koje su nakon poslijeratnih zbivanja bile i više demografski opustošene od Rovinja. Zadnja rovinjska Grisia je pod izlikom epidemije koronavirusa simbolički održana 2000. u dvorištu obitelji Mascarelli. Usprkos tome da se priređuje u zatvorenoj galeriji Ulika, izložba Castrum Vallis je prebrodile coronu i zahvaljujući upornosti organizatora iz Općine Bale i njene Turističke zajednice ove godine organizirana je 60. put bez ikakvog zastoja. Je li to putokaz za hrvatskog turističkog šampiona ili ne, pitanje je sad.