NASTAVAK LUDILA: I dalje se gradi, parcelira, preprodaje... (galerija)

Borba protiv bespravne gradnje, u koju su lani nešto aktivnije ušli određeni gradovi i općine, ali i Državni inspektorat, u prvom je vremenu davala rezultate - neke su građevine vlasnici samoinicijativno uklonili, mnogi su 'placevi' na prodaju, a neki su napušteni. No, na Vodnjanštini koju smo nedavno posjetili, točnije na području Mandriola, Mednjana, te u okolici Barbarige i Peroja, i dalje niču građevine bez dozvola, vidljivi su friški tragovi parceliranja, grade se drvene nadstrešnice za kamperice, ali i betonski temelji za moderne montažne kućice. Neke su postavljene tik ispod žica dalekovoda, oko nekih se upravo grade novi zidovi, a kariole i građevinski materijal nisu rijetka pojava u svakom od tih 'kvartova', 'naselja', 'gajeva', ili kako ih već nazvati. Ukrako, nastavlja se bezumlje i silovanje prostora. Tome se nažalost ne nazire kraj, unatoč manjim ili većim naporima lokalne vlasti koja nema potrebne ovlasti ili kadrovski potkapacitiranog DIRH-a.

Stanje na terenu je, blago, rečeno, jezivo, kao u kakvom horor filmu u kojem su glavni glumci kriminalci, ubojice, probisvjeti koji žive u nasumično postavljenim barakama u nekakvoj zabiti, bez reda i logike. Tamo se skrivaju nepoznati ljudi, neregistrirani anonimusi, nitko ni ne zna da su tamo i što rade. Kaže se da besplatno ljetuju, a možda se nedaleko Mednjana zapravo netko i skriva, tko zna. Dakle, ne znamo čime smo okruženi, pa je tako sve moguće. Uglavnom, jedna kućica nema veze s drugom, ni estetski, ni urbanistički, jedna ima vodu, druga nema, jedna ima struju, dok druga koristi panele. 'Ulice' su negdje ravne, negdje krivudave, negdje nasipane šljunkom, a drugdje pune rupa i lokva. Nešto od toga je pokriveno ceradom, nešto drvom. Septičke jame, ukoliko uopće postoje, ukopane su u zemlju i tko zna gdje završava taj 'crni tank'. Neki od ljetnih stanovnika nikad nisu ispraznili svoju septičku jamu, što samo znači da fekalije sasvim sigurno završavaju u podzemnim vodama. Naravno, neki su objekti legalizirani, što ne znači da manje smetaju, devastiraju prirodu ili preopterećuju sustav (vodoopskrba, elektro mreža, zbrinjavanje otpada, itd.). Negdje se vidi cigla, negdje fasada, nešto je crveno, nešto žuto, pa zeleno...

Dakle, na potezu od Barbarige do Peroja u bespravnim naseljima nije čak ni bilo želje, ako ništa drugo, da se bilo što uklopi u prostor, da ta 'naselja' budu nešto logičnije i smislenije od samog besplatnog ljetovanja. Stranci su se, ali i neki domaći, doslovno narugali prostoru, lokalnom stanovništvu i državi. Ilegalni graditelji sami daju imena svojim 'gajevima', 'ulicama', kao da se nalaze negdje gdje je ama baš sve dozvoljeno.

Naravno, činjenica je da su neki slovenski državljani, koji prednjače u takvim nelegalnim i nečasnim radnjama, sami uklonili svoje objekte, ili pak stavili natpis 'prodaje se' ispred 'placa', no činjenica ostaje da neki od njih nemaju straha da Grad Vodnjan ili DIRH započnu s procedurama kažnjavanja ili, još bolje, uklanjanja građevina o njihov trošak. Usput, nakon što smo prošli tjedan pisali o tome da je jedna građevinska inspektorica iz Državnog inspektorata otišla raditi u jednu istarsku općinu, te smo se obratili DIRH-u s upitom oko kadrovskog stanja u dijelu građevinskih inspektora Područnog ureda Rijeka, još uvijek nismo dobili odgovor.

"U ovom trenutku vas možemo obavijestiti da je do danas ukupno uklonjeno 15 građevina i to na katastarskoj općini Vodnjan jedna građevina, Valtura 11 građevina, Peroj, Lovreč i Mugeba po jedna građevina", sve je što su nam rekli iz Državnog inspektorata, referirajući se na ovu godinu. Kakvo je stanje u tom jugozapadnom dijelu Istre, najbolje opisuje naša fotogalerija.

(Piše Marcello Rosanda, snimio Milivoj Mijošek)