"Ako moraš skrivati dio sebe, cijelo vrijeme imaš grč u želucu"

Nakon najave prvog pulskog Marša ponosa, poznatijeg kao Pride, koji u mnogim gradovima svijeta plijeni pozornost svekolike javnosti u vrlo pozitivnom smislu, prava je vijest da to čeka i Pulu. Mnogi su radoznali, mnogi sretni, a poneki se i vrpolje. Upravo zato, odlučili smo saznati više o planovima za prvu pulsku Povorku ponosa, koja će se održati 22. lipnja, simbolički na Dan antifašističke borbe.

Ana Bačić predsjednica je Procesa, udruge za promicanje queer kulture i LGBTIQ+ prava. Dakle, najadekvatniji sugovornik i za proširenje teme oko same Povorke čiji je Proces i organizator. Bilo je riječ o incidentima, izazovima, problemima s kojima se susreće njihova zajednica.

Inače, Ana je svoj angažman započela volonterskim radom 2018. godine kroz organizaciju i koordinaciju programa inicijative Proces u pulskom klubu Kotač u organizaciji udruge Seasplash, gdje se iduće godine zapošljava na radnom mjestu asistentice/koordinatorice programskih, promotivnih i edukacijskih aktivnosti. Na lokalnom radiju zajednice, Radiju Rojc, jedna je od glazbenih i programskih urednica i voditeljica emisije Proces, koja se bavi tematikama vezanim uz LGBTIQ+ zajednicu. Svoje iskustvo obogaćuje angažmanom na festivalu Sa(n)jam knjige u Istri kao programska koordinatorica te na festivalima Outlook i Dimensions kao zamjenica voditelja odjela za koncesije. U slobodno vrijeme s partnericom ide na koncerte, putuje, igra društvene igre i uzgaja chilli papričice.

- Nakon Zagreba, Splita i drugih gradova, Pula je još jedan grad u Hrvatskoj koji će imati Povorku ponosa. Kako se pokrenula inicijativa?

- U Hrvatskoj je, osim Zagreba i Splita, Povorka ponosa bila održana i u Osijeku te u Karlovcu. Organizacija Povorke ponosa u manjem gradu osigurava vidljivost i zastupljenost pripadnicima LGBTIQ+ zajednice koje se možda osjećaju izolirano ili marginalizirano. Povorkom bi se pokazalo kako nisu sami te da postoje podrška i prihvaćanje unutar njihovog vlastitog grada. Osim toga, organizacijom povorke ponosa omogućuje se edukacija i osvještavanje o pitanjima koji se odnose na LGBTIQ+ zajednicu. Može pomoći i u razbijanju različitih, najčešće negativnih stereotipa i dezinformacija, promovirajući razumijevanje i prihvaćanje među građanima. Također, potiče na dijalog i razmišljanje o tome kako zapravo stvoriti inkluzivnije i pravednije okruženje koje prihvaća različitosti. Prošlogodišnji napad bakljama na našu zajednicu u Rojcu za vrijeme gostujućeg nastupa drag kolektiva House of Flamingo bio je samo dodatni poticaj i pokazatelj kako je nužno i u Puli senzibilizirati javnost i organizirati prvu Povorku ponosa. Na spomenutom događaju smatrali smo kako smo sigurni unutar “naših četiri zida”, no pokazalo se da smo ugroženi i tamo, od napadača koji su nasilno ušli.

- Je li to bio izoliran incident ili se takve stvari događaju često? Zapravo, kako ste vi to doživjeli?

- S obzirom da je bilo prilično jasno kako se tad radilo o održavanju LGBTIQ+ programa u organizaciji udruge Proces, smatramo kako je napad bio namjeran te ga doživljavamo kao direktan napad na zajednicu. Moramo napomenuti kako smo zadovoljni brzinom reakcije policije te da smo, do sad, imali odlična iskustva s radom pulske policije. Također, bitno je spomenuti kako napadi na LGBTIQ+ zajednicu, na žalost, nisu rijetkost. Ovakvi napadi mogu izazvati fizičke ozljede, emocionalnu traumu te osjećaj nesigurnosti. Pripadnici navedene zajednice mogu osjećati strah, anksioznost i bijes nakon takvih incidenata gdje su ugroženi, a često se suočavaju i s dugotrajnim posljedicama kao što su postraumatski stresni poremećaj te problemi sa samopouzdanjem. Napadi o kojima razgovaramo također imaju i širi društveni utjecaj jer potiču strah i netoleranciju prema pripadnicima  LGBTIQ+ zajednice. Ono za što se mi borimo jest društvo koje ne samo da tolerira, već i prihvaća različitosti. Važno je osuditi takve napade, pružiti podršku osobama koje su ih doživjele, kao i poduzeti mjere kako bi se spriječili slični incidenti u budućnosti.

- Koja je trasa prve pulske Povorke ponosa?

- Prva pulska Povorka ponosa kretat će se užim centrom, a detaljna ruta bit će objavljena u lipnju.

- Kada ste najavili Povorku, društvene mreže su očekivano planule uglavnom negativnim komentarima, i to od osoba manje više sličnih, specifičnih karakteristika, da se tako pristojno izrazim.

- To je bio još jedan dodatan motiv zašto bi se povorka trebala održati. Vidi se da ljudi možda ni nemaju kontakt sa LGBTIQ+ osobama, jer da imaju bi vjerojatno i shvatili o čemu se tu radi. Svi smo mi ljudi, i svi se borimo za neka naša prava, odnosno za jednaka prava. Odličan mi je 'jedan na jedan' pristup, sjednimo i razgovarajmo, što to tebe točno smeta, nisi nikada imao kontakata s našom zajednicom, ili se nisi nikada informirao, ili zapravo ni ne znaš zašto te sve to skupa smeta? Mislim, svi imamo iste probleme, svi radimo, neki su potplaćeni, svi plaćamo režije i visoke stanarine, poreze, svi imamo neke iste životne probleme, samo eto, ja volim djevojke, a netko drugi voli osobe suprotnog spola. Po meni to nije nešto previše bitno, bitno je da smo svi ljudi i da prihvaćamo različitosti. Društvene mreže pružaju osjećaj anonimnosti te se tad određene osobe osjećaju ohrabreno za izražavanje diskriminirajućih stavova koje vrlo vjerojatno ne bi izrazili direktno, osobno. Negativnih komentara na društvenim mrežama će uvijek biti, no tu se onda javlja potreba za promicanjem obrazovanja, empatije, razumijevanja, ali i strože provođenje politika protiv govora mržnje i diskriminacije na online platformama.

- Je li moguće da među tim mrziteljima ima i LGBTIQ+ osoba koje možda to potiskuju?

- Može biti, ne znam, ima mnogo LGBTIQ+ osoba koje nisu spremne to prihvatiti, tu ulazimo u spekulacije. Prihvaćanje vlastitog LGBTIQ+ identiteta nekim je osobama vrlo jednostavno, a nekima vrlo teško, ovisno o okolnostima u kojima se nalaze. Obiteljska situacija, svjetonazori koje mlada osoba uči, društvo u kojem se osoba kreće - sve to ima utjecaja koliko će osobi biti lako ili teško sebe prihvatiti. Unutarnji sukob kojeg mogu osjećati pojedinci često može biti rezultat internaliziranja društvenih predrasuda i stigma povezane s LGBTIQ+ zajednicom, što posljedično dovodi do osjećaja srama, krivnje ili neprihvaćanja vlastitog identiteta. Ovdje pričamo o pojmu autohomofobija koji označava unutarnji konflikt prema vlastitom LGBTIQ+ identitetu.

- Pula je poznata multikulturalna i tolerantna sredina. Oduvijek, silom povijesnih prilika. Ipak, komentari po društvenim mrežama, što nažalost ljudi najviše i prate, govore suprotno. Radi li se o glasnoj manjini ili Pula stvarno postaje drugačiji grad?

- Pula je tolerantan grad, generalno, ali čini mi se je na snazi baš glasna manjina, ne samo kod nas, već u čitavoj Hrvatskoj. Većina ljudi zapravo nema potrebu ništa reći o LGBTIQ+ zajednici, nije im to strano, nije im bauk. Glasna manjina nažalost ponekad zna nadglasati i zdrav razum.

- Je li netko konkretno prijetio pripadnicima vaše zajednice, van društvenih mreža?

- Nije članovima_cama udruge Proces, a nemamo niti saznanja da je netko prijetio našim prijateljima_cama i poznanicima_ama. Prijetnje i napadi su ponovno postali učestali u zadnjih nekoliko godina nakon zagrebačke Povorke ponosa, gdje se fizički napadalo LGBTIQ+ osobe, krale su im se zastave koje su potom zapaljene. Bitno je spomenuti i zabrinjavajuće podatke iz istraživanja na koje upozorava udruga Dugine obitelji te koji ističu kako bi školski sustav ponajprije trebalo mijenjati te bi trebao dati veću podršku LGBTIQ+ srednjoškolcima. ​​Primjerice, čak 20 posto srednjoškolaca doživjet će verbalno nasilje od nastavnika ili stručne osobe, a njih polovina teme o svojem rodnom i seksualnom identitetu u školi susreće – u negativnom kontekstu. Više od tri četvrtine gej, bi i trans srednjoškolaca ne zna niti kome prijaviti nasilje kada ga dožive. Važno je raditi na podizanju svijesti o ovom problemu te raditi na stvaranju sigurnijeg i, ponavljamo, inkluzivnijeg društva za sve njegove članove.

- Koliko sudionika očekujete na prvom Prideu?

- Teško je prognozirati. Doći će nas podržati i kolege iz drugih gradova, svima je drago što to organiziramo, no tek slažemo planove i raspored. Vjerujem da će doći i mnogo pojedinaca i podržavatelja iz Istre i Pule. Pozivamo svih da dođu i podrže LGBTIQ+ zajednicu, ali i nastavak stvaranja tolerantnijeg i prihvatljivijeg društva gdje se svi međusobno uvažavamo.

- Kakve reakcije očekujete tijekom Pridea? Nekakav, recimo, Berlin ili pak Split?

- Očekujemo jedan Berlin, ali ne ovisi samo o nama.

- Kako ste (ne)zadovoljni reakcijama lokalnih političara na najavu Pridea? Vidjeli smo da su IDS, SDP i Možemo vrlo blagonakloni, HDZ je očekivano neodređen, slično kao i gradonačelnik Zoričić.

- Gradonačelnik nam od početka daje podršku i vjerujem da će tako i nastaviti. Stranke lijevice nas podržavaju, što je i za očekivati, a desnica ima svoj svjetonazor, što je isto ok, dok god ne pokušavaš ukinuti nekome stečena prava.

- Koja je pozicija LGBTIQ+ osoba kod nas, s društvenog aspekta?

- Mnogi, recimo, nisu outani (deklarirani) na svojem radnom mjestu. Ne znaju kako će reagirati kolege ili čak poslodavac, nevezano uz to koliko su vrijedni. Ja osobno nisam nikada imala problema, krećem se uvijek u krugovima gdje sam prihvaćena. Ali vjerujem da postoje takvi slučajevi gdje osoba mora skrivati svoj identitet, što naravno nije zdravo. Ako moraš skrivati dio sebe znači da cijelo vrijeme imaš grč u želucu. To je tužno. Vjerujem da je kod nas to lakše nego, recimo, u ruralnim krajevima Hrvatske. Uglavnom, pozivam apsolutno svih koji su u takvoj poziciji da nam se jave i da dobe našu podršku.

- Jedna od stvari koje vaši kritičari znaju ponavljati, naravno iz neznanja, jest zašto se stalno dodaju slova u akronim LGBT. Hoćemo li im pojasniti što znači koje slovo?

- L se odnosi na lezbijke, G na gejeve, B na biseksualne osobe, T na transrodne osobe, I na interspolne, Q na queer ili questioning osobe, A na aseksualne/aromantične/androgine osobe, P na panseksualne osobe.

- Zašto se stalno dodaju slova?

- U prošlosti se govorilo samo o nekoliko identiteta, ali kako je vrijeme prolazilo i o ovim temama se sve više razgovaralo u javnosti, tako je došlo i do spoznaje da se neke osobe osjećaju da pripadaju LGBT zajednici, ali nisu osjećali da postojeći termini njih opisuju te je posljedično proširena terminologija kako bi i te osobe bile viđene i prihvaćene. Uključivanjem svih slova potiče se prihvaćanje različitih identiteta unutar zajednice. Dodavanje novih slova zapravo odražava priznanje kompleksnosti i raznolikosti seksualnih orijentacija i identiteta te promiče vidljivost u LGBTIQ+ zajednici.

- Konzervativci u posljednje vrijeme mijenjaju retoriku, nisu više izravno homofobni jer se plaše osude, već zloupotrebljavajući pojam 'slobode govora' apostrofiraju da vi, kao glasna i agresivna manjina, vršite teror nad njima, ispravnom i tihom većinom.

- Povorka je prosvjed. Zašto se ne žale kada žene marširaju na 8. mart ili kada se prosvjeduje protiv Vlade ili za bolje i učinkovitije zdravstvo? Jednako tako, one se bore za svoja prava i bolje uvjete života, isto kao i mi. Identično. Živimo u demokraciji, zašto se ne bi borili za nešto što nemamo? Ne samo mi, već svi. Konzervativci često podržavaju tradicionalne društvene vrijednosti i obiteljske strukture. Za neke, religijska uvjerenja igraju ključnu ulogu u oblikovanju njihovih stavova prema LGBTIQ+ zajednici. U suštini svega ipak je tu strah od promjene i nepoznatog: konzervativci se često protive društvenim promjenama i smatraju da promicanje LGBTIQ+ prava može ugroziti tradicionalne vrijednosti i institucije. No, ukoliko želimo ići "naprijed", moramo biti otvorenog svjetonazora i mogućnosti da "drugačije" nije nužno i loše, već korak dalje. Također, važno je razumijeti i da postoje konzervativci, kako kažeš, koji podržavaju prava LGBTIQ+ zajednice.

- Kažu i da zašto bi njihova djeca trebala gledati te povorke...

- Ne bi trebali gledati kako se ljudi bore za svoja prava? Neki roditelji strahuju da bi sudjelovanje ili prisustvovanje povorkama ponosa moglo utjecati na seksualnu orijentaciju ili identitet njihove djece, što zapravo proizlazi iz vlastitih predrasuda ili zabrinutosti. Također, tu se nameću i religijska uvjerenja koja igraju veliku ulogu u stavovima roditelja prema LGBTIQ+ zajednici pa ne žele da njhova djeca budu izložena događajima koji se percipiraju kao suprotna od onih njihovih. Važno je naglasiti kako su ovakvi stavovi često rezultat nedostatka informiranosti, straha od nepoznatog ili internalizirane homofobije/transfobije. Otvaranjem dijaloga i pružanjem edukacije možemo pomoći u razumijevanju i prihvaćanju raznolikosti seksualnih i rodnih identiteta. Stoga sad koristimo priliku i da svih pozovemo na nadolazeće aktivnosti koje će Proces organizirati te da zajednički stvorimo šareniju, snažniju i sigurniju zajednicu.

(Razgovarao Marcello Rosanda)