Zaokružene čarolije koje prelaze okvire fotografske umjetnosti
Piše: Aldo Pokrajac
Uz Dan Grada Rovinja u photo art galleriji CVU Batana otvorena je izložba fotografija Francesce Della Toffola iz talijanskog Trevisa. Predstavljajući autoricu predsjednik CVU Batana Mladen Boljkovac je istaknuo da se njena ljubav prema fotografiji rodila tijekom studentskih godina u Veneciji. Pohađala je predavanja Itala Zanniera i diplomirala književnost s diplomskim radom 'Na pragu slike: Wim Wenders fotograf'. Kasnije se usavršavala na Talijanskom institutu za fotografiju u Milanu. Nakon početnog interesa za makrofotografiju i detalje, proučava fotografski jezik: istraživanje materijala i oblika, otkrivanje crne linije i promišljanje o autoportretu.
Francesca della Toffola izlagala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Njezine se fotografije nalaze u privatnim i javnim zbirkama među kojima su Arhiv Zannier, Povijesni fotografski arhiv Gradske galerije u Modeni, Muzej Nori De Nobili u Senigalliji i Nacionalni arhiv fotografskog autoportreta u Senigalliji. Kustosica je manifestacije Trevignano Fotografia koja je dosegla svoje 13. izdanje. Predaje Tehnologije i tehnike multimedijske komunikacije u srednjim školama.
O izloženim radovima govorio je Ettore Perazetta, član CVU Batana od 2013. i pobjednik klupske izložbe. Dajući svoj sud o fotografskom radu Francesce Della Toffola nije mogao a da se ne osvrne na osvrt kritičara Arna Rafaela Minkkinena koji je napisao recenziju autoričinog stvaralaštva.
„Fotografija koju gledate, prekrasna, prelijevajuća kaleidoskopska vizija Francesce Della Toffola, nije slika, već nešto mnogo bliže radu fotografa. Radeći unutar kruga, kao da je fotografija nastala iz samog objektiva, umjetnica stvara kružne slike koje su oslobođene pravila kompozicijske ispravnosti, nešto čisto i spontano; mogli bismo to nazvati objektivom uma, gdje se misli preklapaju i sukobljavaju, dadaizam u pokretu.
Povijest fotografije nudi nekoliko primjera kružnog razmišljanja koji nisu izravno upisani u obod fotografije zamišljen kao njezin rub. Oduvijek je oval, bilo vertikalan ili vodoravan, često korišten za maskiranje svjetlosnih aberacija objektiva, naboranih kutova ili čak ljepljivih otisaka prstiju. No, ti su zaobljeni svjetovi uvijek skrivali pravokutnike.
U snažnom kontrastu s većinom kružnih fotografija u povijesti fotografije, hipnotične obojene fotografije Francesce Della Toffola vrte se i kotrljaju bez vidljive linije horizonta za koju bismo se mogli uhvatiti, omogućujući nam da animiramo fotografiju. Kao u svjetovima Lewisa Carrolla, vrijeme i dimenzija postaju stvar snova. Della Toffola nas poziva da uđemo, da podijelimo njezine prevrate koje prkose gravitaciji kako bismo stigli na kraj njezina putovanja preobraženi tajnama života, nikada se ne probudivši kao što je Alisa učinila da bi završila priču“, napisao je Arno Rafael Minkkinen, poznati finsko-američki fotograf i teoretičar, profesor umjetnosti na prestižnom Sveučilištu Massachusetts Lowell.
Sama autorica se zahvalila rovinjskom, svjetski poznatom foto klubu CVU Batana rekavši da ju posebno veseli što je Rovinj domaćin njene prve inozemne foto izložbe. Osvrnula se na svoje izložene knjige fotografija 'The black line series' iz 2009 i 'Accerchiati incanti' iz 2018., za koju je iste godine dobila nagradu Premio Hemingway. Godine 2021. objavljuje dnevnik 'Rezidencije umjetnika u Vili Greppi: Apparizioni per testardi picchi'. Nedavno joj je objavljena knjiga 'Nel buio ho trovato l’azzurro e l’oro', koja predstavlja autobiografsko istraživanje s instant fotografijom. Ovu je knjigu poklonila Gradu Rovinju nakon što je zamjenik gradonačelnika David Modrušan službeno otvorio izložbu.
Inače, Francesca Della Toffola je izlagala na 30-tak kolektivnih i 22 samostalne izložbe. Domaćini njenih izložbi bili su, među ostalim, prestižni saloni fotografije u Milanu. Perugiji, Lignanu, Rimu, Trevisu i Trevignanu.