Pula na prirodnim izbočinama

U posljednje vrijeme pulski gradski oci prilagodili su se, pače, prihvatili novi vokabular kojim označavaju određene događaje i pojave. Jedna od njih nalazi se na ulicama našeg grada, točnije, u petak su se u Mletačkoj, kod ulaza u Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova te u dijelu Stankovićeve, pojavile te stvari koje su mnogim Puležanima zazvučale ne dvosmisleno, nego tro i tko zna koliko još smisleno.

Umjetne izbočine, dakle, javljaju iz Grada, postavljene su danas na rečenim lokacijama. Neupućen netko mogao bi pomisliti što se to odjednom izbočilo nasred ceste, i to umjetno, nije li postavljena neka prepreka, prva pomisao je "jež", ali ne onaj pravi, iako je i ovaj protutenkovski bodljikav. Istina, funkcija je slična, samo što se ovaj put ne priječi prolaz tenkovima, nego usporava promet automobila. U Gradu izbjegavaju narodski izraz 'ležeći policajac' jer bi netko vjerojatno pomislio da pravi policajac, od krvi i mesa, leži na cesti i vlastitim tijelom, kao da je na bojnom polju, usporava promet. 

Onda se posegnulo za umjetnom tvorevinom, pardon izbočinom, kovanicom čija primjena može biti vrlo široka. Umjetno se, recimo, mogu izbočiti raznorazni dodaci ugrađeni u ljudsko tijelo pa onda zavarati nekog tko misli da ima posla s pravim, prirodnim materijalima. 

No, nije sve lažno. Pula, recimo, leži na prirodnim izbočinama, čuvenim brežuljcima na kojima se mnogi koji ovdje prvi put dođu učas izgube. Nema tu ravnice i ravno iscrtanih ulica pa da brojiš jesi li skrenuo u petu, pa ćeš se istim putem vratiti. Ima tu puno stranputica, kao i onih misaonih, eksplicitnijih, kad je o prirodnim izbočinama riječ.