Foto Ma kakav pusti Pariz, Kaštelir je sa svojom Gramperijadom centar svijeta

Više od pola tone krumpira spravljeno je u četvrtak na 20. Gramperijadi u Kašteliru. Da budemo precizniji, točno 560 kilograma. Najviše, čak 500 kila, otišlo je u pržene krumpiriće, odnosno po domaću pomfrit, dok je 60 kilograma završilo u velikoj teći u kojoj se pripremalo jelo na žlicu. I sve se to dijelilo besplatno, što je pojedince zbunilo, ali rekli bismo da nije utjecalo na njihov apetit. Naprotiv, teća je planula u kratkom roku, dok se red na banku s prženim krumpirićima stalno povećavao.

No, valjalo je prethodno oguliti toliko krumpira, narezati, a potom i ispržiti. A u tome je pomoglo gotovo čitavo mjesto, sve udruge mlađih i starijih, lokalni nogometaši, rukometaši, DVD-ovci, lovci…U jednom dvorištu zatekli smo gospođe koje su od jutra gulile krumpire. Do njih čovjek zadužen za rezanje pršuta, bez toga ne gre, a u dnu korte muška populacija spretno je rezala grampere, kako samo u ovom kraju nazivaju taj gomolj koji je othranio generacije Istrijana. Čak su napravili i neku svoju makinu za rezanje kumpira na tanke ploške. Odande se sve dopremalo do onih koji su bili zaduženi za prženje, a zatim i do banka s kojih su prženi gramperi nestajali poput Ptice Trkačice iz poznatog crtića.

I zapravo je u tome najveća vrijednost Gramperijade. Nema tu zvijezda, nema naslikavanja onih koji su na vlasti, nema šefovanja, na Gramperijadi su svi jednaki i svi imaju svoja zaduženja koja obavljaju besprijekorno. Jer feštu doživljavaju kao svoju, a ne isključivo turističku.

Ni općinski načelnik Đulijano Petrović, ni direktorica Turističke zajednice Daria-Linda Grebac nisu stajali skrštenih ruku. Uskakali su svugdje gdje je bilo potrebno. Od načelnika smo uspjeli doznati na koji način kod kuće priprema krumpire. Odmah nas ispravlja: „Mi doma jedemo grampere.“ Nema šale s Kaštelircima. Ako oni reču gramperi, ča ih mi imamo pitati za kumpire. Dobro, kako onda priprema grampere? „Najveć na lešo. Znači, gramper, uje (maslinovo, da se kapimo, op. n.), malo ružmarina i to je to. Tako je najbrže i najboje“, otkriva Petrović.

Nećemo samo o ričetama. Za feštu kaže da je iz godine u godinu sve bolja. „Pokušavamo Gramperijadu postaviti kao centralnu manifestaciju u Kašteliru.“ I on naglašava ono što smo već spomenuli. „Cilo misto sudjeluje u Gramperijadi, od najmlajih do najstarijih. Svi doprinose.“

Objašnjava nam da je Kaštelir bio najpoznatiji u Istri po količinama proizvedenog krumpira. Sada je situacija ipak ponešto drugačija, količine grampera više nisu tako velike kao nekada, ali nije sve izgubljeno. „Pokušavamo podići tu proizvodnju. Želimo se vratiti na stare staze, da poljoprivreda ide ruku pod ruku s turizmom, a ne da turizam dominira“, kaže Petrović. I ne bi to trebala biti nemoguća misija. Naime, ova općina ima veliki broj OPG-ova, čak 154, a neki od njih su predstavljeni na Gramperijadi.

S načelnikom pričamo pokraj velike padele u kojoj se kuha, kaže nam glavni kogo Budimir Žižović Žižo, novinar, pjesnik, gastronom i još štošta, seljačka teća. Svašta se pod tim nazivom može kriti. U ovom se slučaju, objašnjava nam kuhar, dinsta malo mesa, čisto da posjetitelje ne uhvati deboleca, zatim se dodaje česan, pa mrkva i paprika, naravno sve se to začini, a kraj je rezerviran za zvijezdu večeri – gramper. On se prethodno prokuha i doda u seljačku teću pa još pet minuta spravlja s ostalim namirnicama da upije sve gušte.

Na Gramperijadu već godinama dolaze i gošće iz Koprivnice, Udruga žena Herešin. Njihov je štand i ove godine plijenio pažnjom jer su na njemu bila mnoga Istrijanima možda i neobična jela, poput zlevanke. I ovdje je, naravno, sve bilo u znaku krumpira. Naime, predsjednica udruge Gordana Krčmar pojašnjava da i u Koprivnici imaju manifestaciju posvećenu krumpiru pa otuda suradnja s Kaštelirom.

„Volimo ljude upoznavati s tradicijom, s jelima od krumpira koja su, nažalost, pomalo i izumrla. Mi se trudimo spasiti ih od zaborava. Sva jela spravljamo od našeg domaćeg krumpira iz Podravine. Krumpir je kralj, čudo od kojeg se može napraviti sve - od juha, slastica, do kruha. Zapravo, sve što poželite, samo treba maštovitosti“, kaže Krčmar.

Ma kakav pusti Pariz, Kaštelir ima svoju Olimpijadu, takozvanu Gramperolimpijadu. Na njoj klinci trče s gramperima u žlici, voze ih u malim karijolama, skaču u vrećama za krumpir. I ne nedostaje navijanja, ali i smijeha. Mali Vito nasmijao nas je do suza. Dok su svi trčali i trudili se pobijediti s gramperom u žlici, Vito je polagano, kao da u ruci nosi svježe jaje, koračao s krumpirom u žlici i tako stigao do cilja a da mu gramper nijednom nije pao na pod. Kakva legenda. Kasnije su i stariji došli na red, bilo je tu natjecanja u jedenju i guljenju grampera, a feštu su glazbeno začinili bend Grooversi i DJ Johnny B.

Galerija (28)