Sonja Sabol naga pozirala u galeriji Hermana u Puli

''Bit poziranja nije samo lijepo tijelo, već ulazak u drugi lik sebe, pronalazak stila i spajanje nespojivoga, što na kraju rezultira avangardom koja čini trenutak i fotografiju drugačijom'', rekla nam je Sonja Sabol, koja je naga pozirala u galeriji Hermana u Puli, koju vodi Vedran Šilipetar, pulski likovni umjetnik, glazbenik, skulptor i kantautor.

Inspiracija slobode i esencije životne šarolikosti kroz fotografije ukazuje na čin seksipila i ljepote koja spaja sve vrste umjetnosti od pisanja do slikanja i muzike. Sonji, inače književnici i autorici bestsellera 'Ljubav fatalne žene' poziranje je dio glume, u kojoj se ulozi, i kao model, vrlo vješto snašla.

Povodom izložbe umjetnika Manuela Baldassarea pod nazivom 'Chaos & Oreder', Sonja je pozirala i pod budnim okom objektiva također vrsnog fotografa Zlatka Balentića, pa je u njihovoj suradnji nastala serija fotografija 'Cowboy girl with a(r)ttitude'!

Kada je riječ o umjetnosti, Sonja Sabol, inače po struci teologinja te specijalist za korporativne komunikacije i odnose s javnošću, uvijek ima spremne odgovore.

''Ako krenemo od povijesnih razdoblja u umjetnosti, koju čine – drevna umjetnost, srednjovjekovna umjetnost, barok, renesansa, kasni novi vijek te moderna umjetnost 20. st. možemo vidjeti da je kroz povijest žena uvijek vodila igru samog umijeća umjetnosti. Prikaz života, prirode i ljudi je nešto drugo ali ako se baziramo na sam bitak žene i njenog akta, možemo uočiti kako je žena glavna karika u nastajanju ljepote. Paradoks je kako je zapravo bilo više muških umjetnika a premalo žena, jer su potpisani radovi žena na kraju uvijek bivali promijenjeni od strane muškaraca kako bi se sama djela lakše prodala'', kaže nam ova svestrana mlada žena.

Rekla bih i hrabra, jer kada je riječ o nagom poziranju u Hrvatskoj to ne možemo često vidjeti iz prvenstvenog razloga jer se većina žena i dalje srami i boji osuda. Za Sonju to ne vrijedi jer ističe da je žensko tijelo sam epicentar umjetnosti.

„Žena je najviši oblik ljudske ljepote. Ako govorimo o ljepoti žene koja je netaknuta u smislu plastičnih operacija. Plastika je za mene nešto frapantno i nimalo lijepo. Tragikomično jest kako je većina žena koje imaju silikonske grudi i usnice zapravo veoma iskompleksirana, operacijom ne postižu istinsku unutarnju vrijednost niti samopouzdanje u potpunosti. Unutarnja sreća dolazi kroz život, snage koju žena pretvara u moćni štit i oružje koje se kasnije reflektira u vidu umjetnosti ili općenito životnog puta'', ističe Sonja.

Na pitanje što pored umjetnosti voli pratiti, dala je zanimljiv odgovor: ''Politiku'', a na pitanje zbog čega, spremno je rekla: ''Politika i umjetnost idu ruku pod ruku. Suvremena umjetnost smještena je u samu srž neoliberalnog načina razmišljanja. Ako govorimo o planeti i ljudima, oni su tema kako u vladi tako i umjetnosti. Mnogi umjetnici pokušali su ljudima dati naznake o svijetu i budućnosti kroz svoja djela. Iako urgentnost političke poruke ponekad negira temeljni uvjet umjetnosti koji ju razlikuje od svega ostaloga. Umjetnost ima svoju autonomiju, artikulaciju forme i umjetnički jezik što joj zapravo daje moćan štit od kapitalističkog režima. Laik me sada neće moći shvatiti ali suština jest ta, da, bez umjetnosti nema tzv. slobode i inercije dok je u politici sve diskutabilno. Mi mislimo da smo slobodni ali imamo granice, u umjetnosti imate maštu ali opet, love vas letimične misli koje vam ponekad ne dozvoljavaju da bivate ono što jeste. Međutim, sve je to jedna velika igra uma.''

Ova svestrana mlada žena smatra da Hrvati slabo prate društvena događanja i umjetnost jer bi samim time imali uvid u veću percepciju života kao A priori. '' Na kraju imamo dobru politiku i dobru umjetnost. Što znači da je sve u intervalima jačine nedovoljne borbe za opstanak. Ljudi su najbolji marketing, najbolja vlast, samo što to još nitko od njih ne shvaća. U principu svatko od nas ima legitimno pravo dati glas, izazvati, napraviti strategije preživljavanja kao i vlastitu radost kroz svoj život, no samo je na pojedincu hoće li poput sjene koračati na ovozemaljskom svijetu ili uzdignuti glavu kao lav i pokoriti sve ispred sebe“, kaže i dodaje kako ne voli formalne odgovore, kao ni norme ljudi koji eto, samo žive da žive… „I onda tko je kriv jer nema love?“, pita se i daje odgovor: „Sami smo si krivi. Malo je i do sreće ali tako je i u umjetnosti… neke slike nikada nisu bivale dovršene, neka djela također… a zašto? Zbog umjetnika. Zbog toga politika je samo forma a suština je čovjek koji se bori za svoju državu. Kada ja nisam zadovoljna nečim što napišem, izgorim u svojoj vatri, ljutita na samu sebe jer znam da mogu jebeno (ne morate me cenzurirati) bolje! Pa ipak, nije ni hodanje po žeravici za svakoga…''

Sonja je inače umjetnički nastrojena u svim aspektima svoje individualnosti te nikada ne sluša druge kada je riječ o pristupu i stavu. ''Smatram da, ako ne umiješ razgovarati sa smetlarom, kao i predsjednikom Vlade, na isti način bez ustručavanja, nemaš što raditi u mojem videokrugu. Nemam što pričati s ljudima koji nisu na istim valnim duljinama, s onima koji se preseravaju, a u biti su samo obični papci. Volim velike ali jednostavne ljude, samim time, njihov ću savjet uvijek rado poslušati jer mi takvi ljudi neće odmoći već samo pomoći“.

Svjesna je da u životu umjetnika prođe puno stranaca, nerijetko su mu bliski ljudi podrška. “Umjetnici su teški ljudi i mnogo sebe daju među ljude. Negativni entiteti su uvijek prisutni. Ljubomora, zavist, nazovite kako god ljudsku zloću! Nedavno mi je naša hrvatska glumica Nada Abrus rekla: ''Čuvaj to što nosiš u sebi, njeguj to, vatra jake žene se ne može tek tako ugasiti. Živi, živi svaki trenutak u životu bez kajanja. I kada ti dođe teško, isplači se u tišini svojeg kutka doma a onda izvadi najljepšu haljinu i iziđi pred ljude.''

Pričale smo skoro puna dva sata i bila sam ugodno iznenađena njenom neposrednom energijom koja nije nimalo nametljiva. Umjetnica koja je tako jednostavna a velika. Takvi ljudi čine razliku u vremenu i životima svih nas, a ono najvažnije, neovisno o svojem identitetu, idu među ljude skromno i ponizno te se raduju svakom novom danu. Žive za trenutak.

Sonja trenutno piše drugi nastavak romana 'Ljubav fatalne žene', prvi dio se prodaje vrlo dobro te kaže da ujedno dobiva mnogo podrške od ljudi koji kupe njezinu knjigu, te je prate na Instagramu.

''Super mi je što je moj profil validan, nemam kupljene pratioce niti me to zanima, smatram da je to totalni nonsens, pa zamislite da u eri gdje ljudi jedva kupe kruh i mlijeko za 10 eura, netko kupuje followerse… pa to je čak i tragikomično, zato ja sve ove infulencere i ljude koji to rade smatram notornim budalama! Podršku redovno dobijem u DM od ljudi koji mi se jave vezano za knjigu, kao i za moje oštre i direktne statuse, općenito o svemu što napišem i zagovaram. Nekada znam biti grozna i surova, ali Bože moj, to sam ja!''

O fotografu Zlatku Balentiću

A što Sonja kaže o Zlatko Balentiću, fotografu zaslužnom za ove fotografije, koji ima svoju viziju i perspektivu slike. „Ako pitate Zlatka tko mu je uzor u fotografiji kao iz stopa će Vam reći Helmut Newton. Naša prva kolaboracija dogodila se zimi kada smo radili session u centru grada Zagreba, preciznije u Ilici. Bilo je veoma hladno tu večer, imala sam donje rublje na sebi, čizme i bundu. Nakon te večeri sam dobila temperaturu a već idućeg jutra išla na put…ali isplatilo se! Za dobru fotografiju se treba pomučiti kako model tako i fotograf.''

Fotografija je emocija ili misao iskazana pomoću energije svjetla, djelić prostora zabilježen u djeliću vremena, u kome su svi elementi kompozicije u ravnoteži.

Ars Obscura Studio bavi se umjetničkom fotografijom – portreti, akt, street-life, fashion, arhitektura, pejzaž… Baziran u Osijeku, sudjelovao na više od 150 skupnih i 15-ak samostalnih izložbi u mnogim zemljama.

U suradnji sa Sonjom nastaje serija Cowboy girl with a(r)ttitude.