Najdosadniji izbori od 1922. godine do danas

Ovo su definitivno najdosadniji izbori u Hrvatskoj od njezine samostalnosti. Ako pak uzmemo u obzir da su dosadni bili i svi jednopartijski izbori od 1945. do 1990. godine, a u Istri i od 1922. godine, s obzirom da su se u oba slučaja birali kandidati samo jedne partije, onda su ovo sigurno najdosadniji izbori u zadnjih 90 godina.

HDZ se očito pomirio s porazom, pa se ponašaju kao turski nogometaši u uzvratnoj utakmici u Maksimiru – ako već ne mogu pobijediti, onda neka barem što časnije izgube.

S druge strane Zoran Milanović ne želi ponoviti grešku s prošlih izbora kada je praktički već dobivene izbore zbog nesmotrenih izjava pretvorio u poraz. Naime, ničim izazvan Milanović je tada izjavio da će SDP, ako dođe na vlast, ukinuti vjeronauk u školama i listu za dijasporu, što je samo homogeniziralo HDZ-ove birače.

Da je predsjednik SDP-a prije četiri godine imao bolje savjetnike, sada bi se sada borio za drugi premijerski mandat. Najbolji savjet koji su mu trebali dati je „da drži jezik za zubima“. Slično su svojedobno savjetovali bivšem ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu, koji je bio jako popularan među Rusima, ali je svaki put kada bi otvorio usta, izvalio neku glupost (pomiješanu votkom). Jeljcin je tada po naputku svojih savjetnika tijekom kampanje obilazio ruske gradove i sela i samo se smješkao narodu. I naravno pobijedio.

Ponukan negativnim iskustvom s prošlih izbora Milanović u ovoj kampanji jako malo govori, a da mu se šutnja isplati pokazuju rezultati predizbornih anketa u kojima je razmak između Kukuriku koalicije i HDZ svakim danom sve veći.

Jedinu živost u ovu kampanju unose izjave Ladonjinih kandidata, koji se i dalje ponašaju kao da je riječ o lokalnim a ne parlamentarnim izborima. Za sada im takva retorika ne pomaže u podizanju rejtinga, pa bi vjerojatno i oni bolje kotirali da su neke svoje izjave odšutjeli. Uostalom, i na njihovim predizborima bolje su prošli kandidati koji su malo ili nimalo istupali u javnosti. (Nenad Čakić)