'Pipana su pretukli pazinski fašisti, talijanizirani Hrvati koji su bili najgori'

Obljetnica Labinske republike pada otprilike u vrijeme kad u Italiji obilježavaju Dan sjećanja na žrtve fojbi. Valter Černjul, predsjednik Društva 'Josip Broz Tito' Labinštine tim se povodom osvrnuo na ovogodišnju komemoraciju, za koju je rekao da je u Italiji učinjena vrlo rafinirano, "na kulturni i perfidni način". Kazao je to kraj Titove biste kod labinskog kolodvora, gdje su se danas, 2. ožujka, na Dan Labinske republike, uoči sjednice Skupštine društva, okupili članovi te organizacije te položili cvijeće.

Danas je obilježena 104. obljetnica Labinske republike (2. ožujka 1921.), kada su se labinski rudari pobunili protiv talijanske uprave rudnika i uspostavili samoupravu nad rudnikom, pod krilaticom kova je naša. Ovaj ustanak istarskih rudara, koji je trajao 37 dana, smatra se prvim antifašističkim ustankom na svijetu.

"Nije bilo eskalacije, ali su u Europskom parlamentu postavili izložbu o fojbama i egzodusu. Naši europarlamentarci su mlako reagirali, i to ne svi. Ljevica je reagirala", kazao je Černjul osvrnuvši se na fotografiju djevojčice s kuferom, a koja sada ima osamdesetak godina i koja je govorila pred predsjednikom Matarellom i ostalim članovima talijanskog vodstva o tome kako je bilo odlaziti iz Pule 1946. godine.

"Malo čudno, ako znamo da je 1946. u Puli bila angloamerička uprava. Nota bene, novog komandanta grada Pule, Engleza, ubila je notorna fašistkinja pištoljem usred bijela dana. Odlazili su i kad nije bilo partizana u Puli, jer su iz Pule morali otići 15.6.1945.", kazao je Černjul.

"Kad govorimo o fojbama, normalno da je bilo nekoliko stotina. Licitirati s brojem mrtvih je u najmanju ruku neukusno, jer smo došli na nekoliko tisuća mrtvih. Htio bih podsjetiti na jednu stvar koju ljudi malo znaju. Fašisti, pazinski, uglavnom talijanizirani Hrvati, koji su bili jedni od najgorih u Istri, pretukli su Ivana Pipana 1. ožujka i to je bio povod Labinskoj republici. Godinu dana kasnije, ti isti pazinski fašisti pretukli su Šimu Bančića, studenta prava u Zagrebu, gotovo namrtvo, i bacili ga u Pazinsku jamu. Mislili su da je mrtav, ali ironija života je bila takva da je ondje nešto kasnije prošao oficir talijanske vojske. Šime, sitne građe, ostao je visjeti nekih četiri, pet metara ispod, na jednoj grani, i zapomagao, a to je čuo taj oficir, koji nije bio fašist, jer su fašisti otišli negdje 'slaviti' svoje djelo. On je doveo pomoć, dao mu umjetno disanje, i kad se oporavio, otpravio ga je nekoliko kilometara dalje, prema Žminju. Naravno, Bančić je kasnije pobjegao u Zagreb gdje su onda nastale demonstracije", ispričao je Černjul.

"O tome se ne govori. Ni kod nas, ni u Zagrebu, a kamoli u Italiji. Šime Bančić, student prava, Žminjac, Istranin bio je prvi kojeg su fašisti bacili u jamu, Pazinsku jamu, za koju su imali svoju pjesmu", rekao je Černjul i dodao da je situacija s djevojčicom s kovčegom sigurno tragedija.

"Ona je ipak uspjela ispričati svoje muke talijanskom predsjedniku. Ona djeca i oni civili 1942. u Podhumu na Grobniku gdje je više od 90 ljudi ubijeno, 350 zgrada uništeno, i to talijanska vojska, ne znam koliko stotina ljudi odvedeno u logore, ti ljudi Matarelli to nisu mogli govoriti. Nisu Matarelli mogli govoriti niti oni mališani iz Šaini, jer su zauvijek ostali u Šainima. Nije mogla govoriti ni mala Bosiljka Iskra iz Lipe koja bi danas imala 82 godine. Nju su sa šest mjeseci talijanski fašisti, koji su pomogli njemačkoj SS policiji 'Bozen' ili Bolzano, i šaka četnika, koji su je otrgli od majčine sise, te nju, majku, i još 280 ljudi, strijeljali ili žive spalili. Oni nisu mogli to Matarelli govoriti", zaključio je Černjul.