Sve je moguće postići ako se to zaista želi

Košarkašica Bologne Ivana Dojkić, naša Porečanka, treća je hrvatska košarkašica koja je otišla preko Atlantika okušati sve čari najbolje ženske košarkaške lige na svijetu (WNBA). Tema intervjua kojeg vam donosimo u nastavku, i kojeg je ekskluzivno za ŽENSKU KOŠARKU dala, upravo je  njezin boravak u Americi, susret s ponajboljim košarkašicama svijeta, iskustva koja je tamo stekla i koja će, uvjereni smo, pomoći joj da bude još bolja širom europskih terena na kojima bude branila dres Bologne.

Za početak reci nam kako si i kako provodiš ovo vrijeme kratkog odmora nakon povratka iz SAD-a, prije novih izazova u Italiji?

- Nakon kratkog odmora u Hrvatskoj, pridružila sam se klubu u Italiji – Virtus Segafredo Bologna, za kojeg nastupam treću sezonu u nizu. Osjećam se dobro i spremna sam za sve nove izazove koje ova sezona ima za mene.

Vratimo se malo unatrag… Tvoj WNBA san  trebao se ostvariti još prošle sezone kada si imala dogovor sa New York Libertyjem. Zbog čega se to tada nije realiziralo?

- Odlazak u Ameriku predstavljao je za mene dio ostvarenja mojih košarkaških želja, odnosno snova. Prvi put kad se ukazala prilika za ostvarenjem tog cilja (potpisom za New York Liberty) nije došlo do realizacije, zbog toga što sam važnost nastupanja za reprezentaciju na Eurobasketu 2021. stavila prije svih ostalih prilika i drugih iskustava.

Ovoga ljeta zaigrala si u najjačoj ligi svijeta, ali u dresu Seattle Storma. Kako je došlo do promjene kluba i što je presudilo da se odlučiš baš za Seattle, a ne za New York Liberty koji te i dalje želio?

- Odlazak u Seattle Storm pružio mi je puno veću priliku mojeg doprinosa samoj igri u najjačoj ligi svijeta. Za mene je to bilo primarno, s obzirom da je odlazak u Ameriku bio od velike važnosti ukoliko se ja mogu nastaviti dalje razvijati i imati mogućnost nadmetanja svojom igrom u ekipi/ligi. Od prvog trenutka moja vizija poklapala se sa vizijom glavne trenerice Noelle Quinn i gm-om kluba Talisa Rhea. Tzv. ovogodišnji “Rebuilding” ekipe za mene je predstavljao puno slobodnog prostora za dokazivanje i napredak.

Potpisom za Seattle postala si tek treća Hrvatica u WNBA ligi nakon Vedrane Grgin i Koraljke Hlede! Koliko ti to osobno znači?

- Osobno mi je potpis i odlazak u WNBA značio puno, jer sam samoj sebi dokazala da je sve moguće postići ukoliko se to zaista želi. Od mojih prvih košarkaških dana znala sam da je moj put poprilično drugačiji i teži, međutim da ću sve što želim i ostvariti. To je osjećaj koji me prati od samih početaka, a posebno me čini sretnom pružiti kvalitetne trenutke i zadovoljstvo mojoj najvećoj podršci (mojoj obitelji) na ovom košarkaškom putu. Također i svim drugim ljudima koji su pomogli u ostvarenju mojih želja i bili dio moje dosadašnje karijere.

Svoj debitantski WNBA nastup imala si protiv aktualnog prvaka, ekipe Las Vegasa, možeš li nam opisati svoje emocije u tom trenutku kada si postala svjesna da se dugo sanjani san konačno ostvario?

- U svojem prvom nastupu protiv Las Vegasa uživala sam biti dio takve odlične organizacije poput WNBA i atmosfere u dvorani, oko ekipe. U trenutku igre za mene nema mjesta prepuštanju emocijama, jer smatram da moja uloga/igra nije ista i ne može biti odrađena na najvećoj razini koju zahtijevam od same sebe svakodnevno. Nakon utakmice, postoji kratak prostor za emocije, međutim s obzirom na naporan ritam u rasporedu odigravanja utakmica ne može se previše niti prepustiti njima.

Seattle Storm višestruki je prvak i velika franšiza, kakav je dojam na tebe ostavilo sve što si tamo vidjela po svom dolasku, od načina funkcioniranja samog kluba, do uvjeta za rad koje ste imali na raspolaganju? Može li se to uopće usporediti s uvjetima u Europi?

- Seattle Storm na mene je ostavio veoma pozitivan sveukupan dojam. Od najmanjih detalja pa do onih većih i bitnijih sve je bilo posloženo na najvišoj razini. To se i očekivalo, te se i pokazalo istim. Biti dio takve organizacije za mene je super iskustvo, jer i sama nastojim svakodnevno što profesionalnije i ozbiljnije pristupiti svojim košarkaškim aktivnostima, te mi je pokazalo gdje još ima prostora za napredak u mojim individualnim poboljšanjima. Smatram da nije potrebno uspoređivati klubove u Europi sa WNBA-om, jer je sama struktura oko sportskih događanja u ženskoj košarci od samog starta drugačije pozicionirana. Ali bez obzira na to, u Europi se neki od klubova mogu pohvaliti sa odličnom organizacijom i profesionalnošću (poput Virtus Segafredo Bologna).

S obzirom da si došla u vrlo mlad tim, koji prolazi svojevrsni proces “rebuildinga”, kakva su bila tvoja osobna očekivanja, ali i  ambicije kluba za ovu sezonu?

- Klub je svoja očekivanja u ovoj sezoni opisao kroz pronalazak i stvaranje nove ekipe, nešto mlađeg karaktera. Tako se i pokazalo, te je bilo i u skladu sa mojim očekivanjima kroz veći doprinos u samoj ekipi.

Iako ti je ovo bila prva sezona u WNBA ligi, u prilikama koje si dobila odigrala si neke fantastične utakmice. Kako ti gledaš na svoju sezonu u globalu i koja će ti utakmice ostati u najljepšem sjećanju?

- Na svoju sezonu i nastupima u dresu Seattle Storma gledam kao do sada najveće košarkaško iskustvo. Veliki broj izazova i prepreka omogućilo mi je da sagledam i onu drugu stranu medalje…gdje se iz zone udobnosti prelazi u zonu neudobnosti. U takvim trenutcima shvatila sam koje je moje najveće “oružje”, a to je mentalna snaga. Kad je najteže ja uvijek želim biti najbolja i bolja od jučerašnje izvedbe sebe. Izdvojila bih nastupe za ekipu nakon ulaska u prvu petorku, bio je period u kojem sam zaista uživala i odigrala utakmice na visokom, kvalitetnom nivou. Osim utakmica protiv Dallasa i Las Vegasa, možda bih izdvojila jednu utakmicu protiv Washington Mysticsa, koja mi je i omogućila ulazak u prvu petorku. Naime, na taj dan je bilo umirovljenje Sue Bird dresa te je bilo 15 tisuća ljudi u dvorani. U takvo neponovljivim i posebnim trenucima prelijepo je biti dio košarkaškog svijeta, te zaigrati pred punom dvoranom u najboljem izdanju.

Svojim dobrim igrama uspjela si ono što rijetkima uspijeva, da kao strana igračica, iz male države kao što je Hrvatska, dobiješ apsolutnu naklonost domaće publike i medija. Koliko ti je to značilo?

- Naklonost medija i publike zasigurno je uvijek svakom igraču potrebno kako bi njegova karijera imala značenje, a pogotovo meni kao igračici koja dolazi iz Hrvatske u Ameriku. Mediji poput Seattle Timesa, koji su me prikazali u super izdanjima je za mene dokaz da su rad i trud prepoznati bez obzira na dosadašnju medijsku popraćenost iz vlastite zemlje i doprinosa u tom aspektu.

Igrajući ovu sezonu u WNBA ligi imala si priliku igrati kako uz neke od ponajboljih igračica svijeta, tako i protiv njih, pa koje od igračica bi posebno izdvojila i zašto?

- Igračice u WNBA ligi zaslužuju respekt i naklonost bez obzira za koji klub nastupale ili koju poziciju u ekipi imale. Malen je to krug igračica u kojem nema puno prostora za neradnike te je natjecateljski duh u svakoj od nas prisutan. Izdvojila bih Jewell Loyd, zbog toga što sam imala priliku igrati s njom, te biti dio njene povijesne sezone u individualnim uspjesima.

S obzirom da je tempo utakmica i putovanja bio nemilosrdan, koliko si uopće stigla upoznati gradove u kojima si boravila i kako je izgledao neki od rijetkih slobodnih dana tamo?

- Ritam utakmica i putovanja nije mi omogućio puno proživjeti onu drugu stranu boravka u Americi, te razgledavanje i upoznavanje njihovog lifestyle-a i kulture u punom smislu te riječi. Iako, moram priznati da sam iskustvo u Seattleu, uz pomoć Bojane Ostojić (prijateljice) doživjela na najbolji mogući način. Njen život u Americi već 30-ak godina i poznavanje Seattlea i u ovom kratkom razdoblju bilo je iskorišteno na najljepši mogući način.

Nakon svega što je iza tebe u ovih nekoliko mjeseci, kako gledaš na iskustvo stečeno tamo i imaš li ambiciju ponovno se vratiti?

- Iskustvo koje se ne može riječima opisati, iskustvo koje će me zauvijek pratiti i koje mi je omogućilo da shvatim vrijednosti, kvalitete sebe kao čovjeka, ali i kao košarkašice. Naravno da u meni postoji želja za ponovni odlazak u WNBA.

Nakon kratkog odmora vraćaš se u Bolognu koja doživjela određene promjene, ali ambicije i dalje ostaju najviše?

- U Bologni su ambicije uvijek na najvišem nivou. Od nas se očekuje ostvarivanje određenog rezultata, te se nadam da ćemo po treći put u mojoj trećoj talijanskoj sezoni ući u finale prvenstva i napraviti iskorak koji nam je bio svake godine sve bliži. Također, mislim da je i u to svrstano ostvarivanje značajnijeg rezultata u kupu Italije, te prolazak grupe u EuroLigi.

Kostur rostera je sačuvan, ali ipak dogodio se jedan važan odlazak. Kitija Laksa otišla je u Fenerbahce, kako nadoknaditi njezin odlazak, s obzirom na važnost koju je imala za ovaj tim Bologne?

- Odlazak Kitije Lakse ne može se nadomjestiti tako jednostavno s obzirom na njenu kvalitetu i šuterske sposobnosti. Međutim, drugačijim pristupom u kreiranju igre našeg novog trenera Pierre Vincenta, zasigurno neće nedostajati talenta i karaktera za pružanje dobre rotacije i popunjavanje njenog neprisustva.

I ove sezone igrat ćeš sa Bolognom najelitnije europsko klupsko natjecanje EuroLigu. Kako gledaš na skupinu u kojoj ste smješteni i vaše šanse u njoj?

- Skupina u kojoj se nalazimo u EuroLigi zahtjevna je, ali i ujedno zanimljiva. Biti će utakmica sa neizvjesnim rezultatima, a na kraju i možda pokojim iznenađenjima prema ulasku u četvrtfinale/F4. Smatram da su naša očekivanja proći grupnu fazu.

I za kraj s obzirom da je prošla sezona bila prilično turbulentna za tebe s puno ozljeda, što si sebi postavila za cilj u predstojećoj sezoni kako na individualnom, tako i rezultatskom planu, što bi za tebe bilo zadovoljavajuće?

- U ovoj sezoni za sebe želim odigrati što veći broj utakmica, što bi značilo manji broj ozljeda s obzirom na prošlu sezonu. Time bi bila u mogućnosti pružiti što kvalitetnije individualne trenutke u nastupu za klub, za koje smatram da su bitni u ostvarivanju i određenog rezultata na klupskoj razini. Želim uživati u svakoj utakmici i biti zadovoljna svojim pristupom, koji je uvijek spreman dati još više i još bolje - rekla je za Žensku košarku Ivana Dojkić.