'Branko Banko iz Banki ki živi u Banki poli Tinjan'

"Branko Banko iz Banki ki živi u Banki poli Tinjan". Tako je odgovore na naša pitanja potpisao jedan od ponajboljih istarskih izrađivača suvenira, nekadašnji član danas ugašene udruge za istarske suvenire, ujedno i bloger koji svojim šaljivim i pronicljivim komentarima nasmijava istarsku javnost.

* „Bellarte, život od uspomena“ ili Bellistra naziv je Vašeg bloga. Zašto to ime? Je li za bivšeg profesionalnog, a sada hobističkog izrađivača istarskih suvenira to nešto što treba shvatiti doslovno?
- Pa sam naziv Bellarte, dakle asocira na nekakvu lijepu umjetnost, kao i naziv mog bivšeg obrta koji se zvao Art Souvenir-dakle umjetnički suvenir. Nisam htio da to bude neka "suhoparna" izrada ili proizvodnja (!) nečega, jer sam se u to davao sav, tako što sam proučavao tematiku, etnologiju i materijale za artikle...

No često je bilo i nespretnosti, obzirom na to da sam u obrtu bio vezan rokovima, a to ne volim... Zapravo umjetnost to ne trpi, nego traži smiraj duše pa tako često posegnem za lulom (jedan sam od rijetkih pušača lule), a ona traži vrijeme. To nije cigareta, dim, dva i ajmo dalje... Tako da sad nakon redovnog posla, taj hobby radim iz gušta i mogu se bolje vezati za narativ slike ili predmeta koji radim..

* Kažunići, kućice od kamena, barčice od drva, slike, satovi i boce s istarskim motivima… Što Vam je najdraže?
- Najdraže? Hm.. Teško pitanje, ko' i majci koje dijete više voli!? Sada su mi nekako najdraže slike, jer svaka je unikat sama po sebi.. No i svi drugi artefakti su mi dragi.

Sjećam se jednog velikog kamenog sata u obliku Istre koji mi je naručio čovjek s Labinštine a živi u Australiji, taj je sat bio velik cca 1,30m x 1m i prilično težak. Kako ga je odnio na avion za Australiju, ne znam. Na njemu su bili aplicirani razni alati istarskog težaka, i naravno sat.. No najviše je dominirala slika Labina i Rapca a koje je nadlijetao jedan mali avion s velikim natpisom Labin... Ma bilo je još puno lipih stvari, ali ne bi stale u tekst.. Ha, ha..

* Ima li neki suvenir koji Vam je bio toliko drag dok ste imali obrt, da ga niste željeli prodati?
- Da, bilo ih je.. No s vremenom sam ipak popustio.. Al' imam jednu sliku koja je malo kombinirana i predstavlja ispucalu koru starog maslinova drva, nju još držim... :)

* U Tinjanu ima dosta poduzetnika. Kako ste se Vi odlučili na poduzetništvo?
- Pa to je bio tada neki zamah obrtništva početkom 90-ih, kao i počeci nove države.. Bio sam mlad i pun entuzijazma.. Ha, ha. Upoznao sam tijekom rada puno ljudi, raznih ćudi reklo bi se, jer u tom poslovanju naiđeš često na tanak led.. Isporučiš robu, firma nestane a ti kratkih rukava, srećom takvih nije bilo puno, no opametiš se..

Imao sam tržište od Umaga do Dubrovnika, što nije mala stvar za mene sa sela. Moji su artefakti završili gotovo kod svih dosadašnjih predsjednika RH (osim F. Tuđmana - tad sam tek bio u povojima), kod raznih delegacija i uzvanika koji bi npr. posjetili ISAP, Tinjanski sajam pršuta i sl. Nakon toga došlo je do nekog "zamora materijala" pa sam ugasio obrt, tako da sad radim za sebe iz gušta, eventualno za neku novu samostalnu izložbu. Prvu sam imao 2016 godine u sklopu dana općine Tinjan i bio sam jako zadovoljan, za dalje vidjet ćemo...

* „Žena dođe kući i pada s nogu... Da nisam vidio ne bi joj vjerovao, jer u taj Shop centar idem baš ako moram.. Na parkingu, a prilično je prostran.. Mjesta ni za šibicu, kamo li auto... Kupuju se bezvezarije.. Mislim da će nakon blagdana 90% tih stvari zapravo završiti u smeću...“, komentirali ste na blogu oko Božića. Mogu li se suveniri raditi i od smeća? Što je uopće smeće?
- Mogu, ako ne baš od smeća, mogu od otpada i nusproizvodnje, npr. pilane, stolarije ili kamenoklesarije. Neke sam skulpture radio od naplavina i korijena stabala, kamena krajputaša koji me u trenu asocirao na nešto i sl.

* Što kaže Vaša obitelj za Vaš hobi? Imaju li i oni vaše talente?
- Obitelj, hvala na pitanju mi jest podrška, no ne pripomažu mi toliko, a nisam ni toliko bio okupiran da bih od njih tražio pomoć.. Često bih produžio do dugo u noć, da sam završim započeto.. Možda i stoga što tražim preciznost, neki bi rekli picajzla.. (ha, ha.. Djevica!) pa bi često odustali od pripomoći :)) Supruga Ivka radi u jednom trgovačkom lancu i nije baš talent za umjetnost, no ima druge kvalitete.. Organiziranost i trezvenost, a to nas umjetnike zna maknut iz reale... :))

Sin Emanuel, je kao i sve nove generacije više vezan za kompjuter i ostala čuda tehnologije. Bilo je nekih pokušaja pripomoći, ali je odustao... Ha, ha.. Inače radi sa mnom u jednoj tvrtki u Vrsaru gdje smo uposleni u izradi medicinskih aparatura i rekvizita... Kćerka Monika uposlenik je jednog prijevozničkog obrta i već nekoliko godina nije u kućanstvu, ponekad je znala pripomoći kad bi svratila s faksa, da malo razbistri misli.. Podarila nam je dvije unučice, koje su još male, no sudeći po "ukrasima" na zidovima, bit će nešto od njih... Ha, ha. (Tekst: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatni album B. Banko)