Lorencin: Ne planiram nikoga smjenjivati, zatekao sam automobil koji vozi

Život mu turizam stalno iznova nanosi na put, od tinejdžerskih poslova i studentskih honorara, prvog pravog radnog mjesta u TZ Istre, Istarskoj razvojnoj agenciji, pa do mjesta pomoćnika ministra gospodarstva za konkurentnost i investicije. Upravo su investicije, naime, opet vodile uglavnom u turizam. Stoga, kad je nakon ostavke Veljka Ostojića na zaslonu mobitela ugledao broj premijera Milanovića, odmah mu je bilo jasno zašto ga zove, piše Večernji list. Do funkcije ministra turizma u 43. godini diplomirani ekonomist Darko Lorencin se naputovao, profilirao kao ideesovac, zasnovao obitelj, doškolovao u SAD-u, okušao u "zimmer freiju", zasadio maslinik...

Nije ga strah

Pred prilikom da naslijedi Ostojića, pak, bjelovarski zet i potomak oca Istrijana i majke iz varaždinskog kraja nije oklijevao. Ne dvoji ni da može održati prethodnikove visoke profesionalne standarde.

– Bivšeg ministra turizma poznajem dobro, bio mi je direktor kad sam se zaposlio u TZ Istre, on me je na neki način i "inficirao" turizmom. Same me problematike nije ni najmanje strah, i te kako je poznajem i apsolutno sam siguran da svoj novi posao mogu raditi na razini kakva turizmu treba, a turistička branša očekuje. Svjestan sam da me izvan Istre manje poznaju, no za koji dan krećem i na teren.

*Jeste li izabrali suradnike?

– Mnoge od zaposlenih znam već godinama. U Ministarstvu turizma sam zatekao, slikovito rečeno, automobil koji je u pokretu, vozač se promijenio, ali auto i dalje vozi. Nemam razloga sumnjati u odabir suradnika svog prethodnika ili da nešto nije postavljeno na najbolji način.

*U HTZ-u ostaju ista lica?

– Tamo je ključna promjena napravljena, nova direktorica provodi dogovorene izmjene, a moj je jedini interes da sve što Glavni ured radi bude kvalitetno, otvoreno i na vrijeme.

*Što su vam prioriteti?

– Glavni i krovni je daljnje dizanje konkurentnosti. To počiva na puno temelja, što je definirano netom dovršenom strategijom razvoja turizma. Prije svega mislim na investicije. Ne mogu shvatiti da u turizmu imamo još 13 neprivatiziranih tvrtki već 15-ak godina. Svako je od tih poduzeća na sjajnoj lokaciji i privatizacija je apsolutni prioritet. Mora se podvući crta i pripremiti te tvrtke da postanu zanimljive ulagačima. O tome kako ih pripremimo, ovisit će i kvaliteta investitora. A ne može nam biti svejedno hoćemo li dobiti kvalitetnije ulagače koji donose i prateće sadržaje, poput golfa primjerice, ili manje kvalitetne. Luksuz da one i dalje tavore te ne daju ni blizu onome što bi mogle u produljenju sezone i zapošljavanju, više si ne možemo priuštiti.

Kupari bez pogrešaka

*Kada će Kupari napokon na natječaj?

– Sad je stvarno sve spremno i natječaj će vjerojatno biti raspisan u travnju. Želimo da to bude ogledni primjer da se dobije najbolji mogući ponuđač, da se eliminiraju svi mogući rizici i prigovori te da to bude model kako će se ostala državna vojno neperspektivna imovina stavljati u funkciju.

*Prema projektu na Srđu ste blagonakloni...

– Samo tvrdim da to sve stoji u prostornim planovima već 15 godina. Poštujem pravo na referendum, ali gdje su protivnici bili sve te godine? Građani su u javnim raspravama imali u više navrata mogućnost izjasniti se protiv. Vladu se proziva za radna mjesta, a ovakvim ih stavovima ugrožavamo. Ne, to definitivno nije dobro za investicijsku klimu.

*Po turističkoj smo konkurentnosti 35. od 140 zemalja, je li moglo bolje?

– Za promjene treba vremena, a ovo je solidna pozicija. Budući da je u strategiji razvoja turizma ugrađeno sve što ova analiza konstatira kao slabost našeg turizma, vjerujem da ćemo u idućim mjerenjima zauzeti i dva-tri mjesta višu poziciju.

*Po atraktivnosti za investiranje samo pet od 140 zemalja plasirano je lošije od hrvatskog turizma.

– O tome i govorim. Slično smo prošli i u analizi mjerenja pouzdanosti sustava za ulagače, odnosno nepredvidivosti. No to samo pokazuje što nam je najbolnija točka i kamo moramo usmjeriti većinu napora.

*Od sezone se očekuje ponavljanje lanjskih brojki, može li biti iznenađenja?

– Najave su dobre. Uskrs jest ranije nego lani, ali do lipnja vjerujem da će brojke sjesti na svoje. Sve su važne odrednice, što se ministarstva i HTZ-a tiče, postavljene, ove godine zasigurno nećemo ništa mijenjati i računam s još jednom dobrom sezonom u nizu.

*Kakva će vama privatno biti sezona?

– Prve smo turiste ugostili već prošle subote. Ovo je našoj kući za odmor peta sezona, a prema rezervacijama trajat će sedam i pol mjeseci. U tu sam se avanturu upustio još '98. kupivši staru kuću. Prvih godina nisam rekao roditeljima da ne moram slušati "litanije". Nije bilo ni novca da to odmah uredimo. Danas je taj naš pothvat potvrda da se i na mjestima 30 km od obale može imati goste dulje od tri mjeseca. Svi se u turizmu moramo samo upitati – zašto bi gost došao upravo k nama, a ne u Italiju, Španjolsku, Grčku? Kad na to odgovorimo, kada pružimo doživljaj kao dodatni motiv dolaska, napravili smo više od pola posla.

Brod na suhom, a masline neorezane

*Kolege s Ekonomskog fakulteta pamte vas i po brzom tipkanju, o čemu je riječ?

– Bio sam u tome jako vješt i brz, toliko da sam zarađivao na pretipkavanju diplomskih radova.

Zbog toga sam proputovao cijelu Europu i sjevernu Afriku. Kad sam, recimo, pretipkavao diplomski rad kolegici s Filozofskog fakulteta o češkom piscu Karelu Čapeku, tema me toliko zaokupila da sam od honorara otputovao u Prag potražiti njegov grob. Putovati sam stvarno obožavao. Sa 16 sam se prvi put otisnuo preko granice sam. Moji su se spremali kumovima u Italiju, iz nekih su razloga odustali u zadnji tren, ali ja se nisam dao smesti i morali su me pustiti iako nije bilo mobitela, a ja sam morao mijenjati autobuse, vlakove.

Sad sam, doduše, u ulozi turista zahtjevniji nego u mladosti, ali putovati volim jednako.

*Imate puno različitih interesa?

– Ponekad pomislim da malo i svaštarim, ali istina je da me puno toga zanima. Sa suprugom sam uređivao interijer u našoj kući i to me jako intrigira, obožavam jedriti, imam maslinik...

Doduše, brod, koji je napravio moj tast, sada zbog obaveza stoji u dvorištu, a ni s dvoje djece to više nije tako jednostavno. I u masliniku nisam koliko bi trebalo, sezona je radova, a uspio sam odraditi samo dio. To me istinski veseli, pomaže mi i supruga, ali neke su stvari postale preče, kazao je Lorencin u intervjuu za Večernji list.