Dužd podržao pravo Brtonižana da samostalno biraju župnika
Iz povijesnih izvora zna se da je hrvatsko stanovništvo doseljeno u Brtonigli imalo pravo birati potpuno samostalno svoga župnika. O tome svjedoče dvije isprave iz 1548. godine, koje je osvjetlio Ivan Krajcar (1927.-2000.), župnik u Brtonigli od 1971. do 1997. godine: u prvoj mletački dužd potvrđuje iskonsko pravo Brtonižana da samostalno bira župnika, a druga je zapis kako je tekao proces biranja župnika.
PRAKRŠĆANSKI IZBOR ŽUPNIKA
Pravo kršćanskog puka da potpuno samostalno bira župnika bilo je kamen smutnje kroz srednji i novi vijek, kako u mletačkoj, tako i u austrijskoj Istri, gdje su i civilne i crkvene vlasti nastojale ograničiti to iskonsko pravo naroda ili ga pak prisvojiti. U pozadini svih tih nastojanja bila je korist: s gubitkom prava na izbor seoskog župnika kaptol je bio zakinut za prinose u naravi.
U ta stara vremena princip i pravo samoupravljanja i samoodlučivanja ostvarivao se posredstvom bratovština i instituta samostalnog biranja župnika/svećenika. Kada je to iskonsko pravo bilo ugroženo, kršćanski puk uporno se borio da to stečeno pravo sačuva.
Kada se to dogodilo župljanima brtoniške župe Sv. Zenona, obratili su se samome mletačkom duždu. Dužd Francesco Donato (1468.-1553,)javlja mletačkom potestatu Novigrada Nicolòu Michielu: Brtonigla ima „prastaru slobodu i pravo izabrati župnika u crkvi sv. Zenona koju su vlastitim sredstvima sagradili njihovi preci“.
MLETAČKI DUŽD PRESUĐUJE U KORIST BRTONIŽANA
Dužd spominje da su novigradski kanonici smetali Brtonižane u njihovu pravu, stoga prijeti, kako kanonicima, tako i ostalim osobama, da se ne usude protivno pravu i prastarom običaju dodijavati ljudima i općini Brtonigla, već puste da se u miru služe svojim prastarim pravima. U protivnom, prijeti dužd Donato, bit će kažnjeni s 300 zlatnih dukata i izgonom iz svih pokrajina i mjesta koja su pod mletačkom vlašću. Na kraju isprave dužd traži od novigradskog podestata da ukori kanonike.
BIRANJE LOPTICAMA ILI UREZIMA NA ŠTAPU
Brtoniški župnik don Gian Giacomo De Rossi, rodom iz Zadra, imao je problema s novigradskim kaptolom, zato je 1548. godine dao sastaviti pravni dokument kako se bira župnik.
Kako se birao župnik? Na znak zvona, glave obitelji, koji su mogli biti samo muškarci dobroga života, okupili bi se u župnoj crkvi Sv. Zenona pod zakletvom da će učiniti najviše moguće kako im savjest nalaže. Balotaži su prisustvovala dva kanonika u ulozi nadziratelja. Izabran bi bio onaj koji je dobio više loptica ili veći broj ureza na štapu koji je kružio da sabere glasove.
Često se događalo da je među glavarima zaduženima za izbor kandidata bilo nedozvoljenih dogovora. Zato je (tek 1737. godine)Savjet seoske skupštine pokušao popraviti stvari: odlučio je da ubuduće trebaju biti primljeni u Savjet i sudjelovati u balotaži svi oni koji su postali mještani – oni koji imaju deset godina prebivališta, nekretnine i stan.
Seoski župnik imao je niz obveza i dužnosti: selo je mogao napustiti samo u slučaju rata ili zaraze, i to uz županovo dopuštenje, inače je riskirao zauvijek izgubiti župu. U slučaju da je župa bila upletena u kakvu svađu, župnik ju je morao braniti o svom trošku, naprtivši si i teret možebitnog slanja poslanika u Novigrad, Veneciju ili Rim. (Piše: Robert Buršić)
POST SCRIPTUM. Brtonigla se prvi put spominje 1234. pod imenom Ortonegro ili Horto Niger (Crni Vrt). Pod Venecijom je od 14. st. do njezine propasti 1797. U 16. i 17. st. hara kuga pa Venecija po selima doseljava slavensko stanovništvo iz Dalmacije. Novi val izbjeglica iz Dalmacije naselio se u 15./16. Kuga u 17. st. ponovno je smanjila broj stanovnika, nakon čega je slijedio i treći val doseljavanja. Župa je osnovana 1500. godine odvajanjem od Novigrada, a župna crkva Sv. Zenona izgrađena je u neobaroknom slogu 1862. na mjestu starije iz 1480. godine. Brtonigla je pripadala novigradskoj biskupiji, koja je ukinuta 1828. godine i pripojena tršćanskoj biskupiji.
