Vlada odgovorila Nansi Tireli: Općine i gradovi ostaju bez vrijednog zemljišta koje im je do sada pripadalo
Istarske općine i gradovi definitivno ostaju bez vrijednog zemljišta koje im je do sada pripadalo, a koje je nazad dvadesetak godina bilo iz društvenog vlasništva preneseno na jedinice lokalne samouprave u Istri. Uz to Republika Hrvatska nema nikakvih obveza uslijed ranije pogrešno provedene uknjižbe prava vlasništva, jer takva uknjižba ne predstavlja protupravnost u poimanju prava na naknadu štete. To bi sažeto bio odgovor Vlade RH zastupnici Hrvatskih laburista Nansi Tireli, na pitanje u vezi s primjenom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama te eventualnom isplatom naknade jedinicama lokalne samouprave za objekte izgrađene na šumskim zemljištima u vlasništvu RH.
U nastavku u cijelosti prenosimo odgovor Vlade RH.
„Člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama mijenjan je članak 18. Zakona o šumama u kojem je u stavku 1. propisano da su šume i šumska zemljišta na teritoriju RH, osim šumama i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, vlasništvo Republike Hrvatske. Temeljem ove odredbe izvršena je pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu do tada u društvenom vlasništvu, neovisno od toga koja je pravna osoba imala pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja tim zemljištem, a ujedno RH je stekla pravo vlasništva temeljem Zakona. Objekt stjecanja prava vlasništva, dakle, što se smatra šumom i šumskim zemljištem u smislu toga Zakona, određen je člankom 4. Zakona o šumama.
U sudskoj praksi bilo je ponekad pravne dvojbe oko vlasništva nad nekretninama koje su po opisu šuma i šumsko zemljište, a kako je to propisano člankom 4. Zakona o šumama, u slučaju kad su se te nekretnine nalazile unutar građevinskog područja određenog prema prostorno planskoj dokumentaciji, važećoj na dan 16. listopada 1990. Godine kada je stupila na snagu ova izmjena. Dvojba se očitovala u tome da su neki sudovi takvu nekretninu knjižili u vlasništvo RH temeljem Zakona o šumama, a neki u vlasništvo jedinica lokalne samouprave temeljem članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.
Uslijed neujednačene sudske prakse i nakon što je podnesena izvanredna revizija, ovu pravnu dvojbu otklonio je Vrhovni sud RH svojom Presudom u kojoj je, između ostalog, izraženo i sljedeće pravno shvaćanje: „Po shvaćanju ovog suda šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo RH. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazila se i u šumskogospodarskoj osnovi, te sukladno članku 17. ZŠ za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumskogospodarske osnove.
Nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da su sukladno odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi jedinice lokalne samouprave i uprave postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16.listopada 1990. godine, te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postali vlasništvo Republike Hrvatske, pa se niti ZSLU koji je donesen 1992. godine nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, te niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi“.
Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda RE, pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u odluci koja je donesena povodom izvanredne revizije, obvezujuće je za sve sudove jer se time ispunjava Ustavom propisana funkcija Vrhovnog suda RH koji kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Slijedom tog shvaćanja za očekivati je da će ovo pravno shvaćanje biti provedeno na cijelom teritoriju RH, pred svim sudovima.
Nadalje, za očekivati je da će Državno odvjetništvo RH, kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo u zaštiti imovinskih interesa i prava Republike Hrvatske poduzeti sve mjere kako bi se otklonila moguća pogrešno provedena uknjižba prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu, sukladno naprijed navedenom Zakonu. Ovi postupci bit će pokretani zavisno od toga kako će Državno odvjetništvo Republike Hrvatske iznalaziti uknjižbe u korist trećih, a koje su suprotne izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republiek Hrvatske,a provodit će se na cjelokupnom teritoriju RH.
Ovo je pravno moguće s obzirom na to da je člankom 388.stavkom 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odgođeno načelo povjerenja u zemljišne knjige.
Republika Hrvatska nema nikakvih obveza uslijed ranije pogrešno provedene uknjižbe prava vlasništva, jer takva uknjižba ne predstavlja protupravnost u poimanju prava na naknadu štete“, stoji u odgovoru Vlade Republike Hrvatske. (N.Č.)
