Uljančić protiv probisvijeta kojeg je učlanio u stranku

Od sastanka u hotelu Filipini kraj Poreča najviše su profitirali ex političari poput Ivana Heraka, Marina Fola ili Marija Blečića, koji u nekoj drugoj situaciji i drugom društvu vjerojatno nikome ne bi bili zanimljivi. Ovako su barem dva dana bili u udarnim vijestima.

Damir Kajin ionako nema što izgubiti jer su ga Ivan Jakovčić i ekipa oko njega već odavno prekrižili iz svih budućih kadrovskih kombinacija, pa svoju političku karijeru može spasiti samo na tri načina – da uz pomoć stranačkih istomišljenika sruši Jakovčića i zasjedne na čelo IDS-a; ili da se distancira od IDS-a i onda se kao nezavisni kandidat kandidira za župana ili pak da prijeđe u neku drugu stranku, primjerice SDP, s čijim se pojedinim članovima često svađa ali koja mu je programski i ideološki vrlo bliska. Dakle, očito je da se Kajin s Jakovčićem teško više može pomiriti, pa mu susreti, poput večere u Filipinima, nikako ne mogu naštetiti.

No, zato je najveća enigma subotnjeg sastanka bio Emilio Uljančić, koji nikada nije imao problema s Jakovčićem i koji se uvijek voli pohvaliti kako je upravo on doveo Jakovčića u IDS. Zapravo, tek je prisustvo Milana Emilija Uljančića sastanku u Filipinima dalo političku težinu, jer bez njega bi to bilo tek obično druženje Damira Kajina s nekolicinom političkih mrtvaca. Dodatnu težinu skupu daje i činjenica da je Uljančić (barem on tako kaže) bio i inicijator sastanka.       

Kada je Ivan Jakovčić 7. srpnja 2011. godine u Medulinu proslavio 20 godina na čelu stranke, među počasnim gostima bio je Emilio Uljančić, koji je 1991. godine bio predsjednik IDS-ove podružnice u Poreču. On je Jakovčića učlanio u stranku i kasnije ga predložio za predsjednika. Jakovčić se tada prisjetio svog učlanjenja u IDS. Sve je počelo u prosincu 1990. godine na jednoj večeri sa Željkom Burićem i Pinom Živolićem, koji su već bili članovi IDS-a, te su mladom Jakovčiću, kao uspješnom privatnom poduzetniku, predložili da se učlani u stranku i kandidira za predsjednika, budući da je stranka u to vrijeme, zbog unutarnjih podjela i svađa, bila pred raspadom.

„Dva tjedna kasnije, kada sam saznao da je Milan Uljančić predsjednik IDS-a u Poreču, u ulici u kojoj i danas stanujem vidio sam Milana i povikao: Barba Milan! Barba Milan! Nije me čuo pa sam potrčao za njim i rekao mu da bih htio postati član IDS-a, ali da mi prije donese Statut i programsku deklaraciju stranke. Ma ča ti to rabi, to su naši ljudi, to je naša stranka, zajno moraš dojti unutra, rekao mi je on na to“, prisjetio se tih događaja Jakovčić, koji je član IDS-a službeno postao 19. siječnja 1991. godine.

Uljančić je nekoliko mjeseci kasnije tadašnjem vodstvu IDS-a predložio da Ivana Jakovčića izaberu za novog predsjednika. Objašnjavao je tada Debeljuhu, Blečiću, Sandriću, Matoševiću i drugim kolegama iz stranke kako on ima jednog odličnog kandidata, ali kako Uljančić baš i nije spretan s hrvatskim književnim govorom, umjesto da kaže da ima „jednog probitačnog“, on je rekao da ima jednog „probisvijeta“. I tako je taj „probisvijet“ postao predsjednik druge po snazi regionalne stranke u državi (u to vrijeme prve) i zadržao se na tom položaju više od dva desetljeća, što nije uspjelo niti jednom drugom političkom lideru u Hrvatskoj.

Dvadeset godina kasnije Uljančić se okrenuo protiv svog „probisvijeta“. Ili možda ipak nije? Naime, neki su skloni tvrdnji da je stari lisac Uljančić na sastanak zapravo došao kao dvostruki špijun. Ipak, najveći je broj onih koji smatraju da se Uljančiću doista „nažgala pipa“ i da je njegovo razočaranje Jakovčićem iskreno.

No, ima i onih koji drže da je Uljančić zapravo izmanipuliran od strane pravih organizatora sastanka u Filipinima, da je lukavo uvučen u igru pa je na kraju povjerovao da je on doista organizator sastanka. Ako je to istina, onda organizatora treba tražiti među onima koji su najviše profitirali od večere u hotelu Filipini. (Tekst i foto: Nenad Čakić)