Jakovčić za slovenski Dnevnik: Bio sam najutjecajnija osoba u Istri a ni danas nisam tek tako nestao

Istarski europarlamentarac i jedan od najdugovječnijih domaćih političara Ivan Jakovčić (IDS) dao je nedavno intervju za slovenski list Dnevnik. Vodio ga je bard slovenskog novinarstva Ervin Hladnik Milharčič a na našem portalu prenosimo najzanimljivije dijelove.

* Dvadeset godina bili ste kralj Istre…
- Polako, polako. Bio sam primus inter pares, prvi među jednakima.

* Dvadeset godina bili ste predsjednik najutjecajnije regionalne političke sile, parlamentarac, guverner pokrajine. Što ste iz toga naučili?
- Neki su u tome zaista vidjeli krunu, a mene su cijelo vrijeme zanimali samo demokratski odnosi.

* Što kažete kao daleko najutjecajniji političar u Istri?
- Ne znam provocirate li ili mislite ozbiljno? Provocirate?

* Zaključujem iz rezultata niza izbora.
- Točno. Bio sam najutjecajnija osoba u Istri a ni danas nisam tek tako nestao. I sad imam utjecaj, ali budimo realni. U Istarskom demokratskom saboru mnogo smo odluka donijeli sporazumno s konsenzusom. Ponekad nakon dugih i mučnih rasprava, i to ne samo unutar stranke, nego i u dijalogu s manjinama, nevladinim organizacijama i političkim partnerima. Nije to bila naša dobra volja nego naša politika. Naš partner nije bila samo talijanska manjina, već i bošnjačka, madžarska, albanska, makedonska i sve druge. Njihovi predstavnici nisu na našim izbornim listama od jučer, nego još od 1993. godine. Neke druge stranke skrivečki su im pošiljale poruke da ih podržavaju i zastupaju njihove interese ali da to moraju činiti diskretno bez njihova spominjanja, jer bi transparentnost ugrozila izborni rezultat. „Podržite nas, ali to se ne smije vidjeti“, govorili su im. Mi smo govorili nešto drugo. „Podržite nas i nek' se vidi da nas podržavate i da mi podržavamo vas“. Doslovce smo ih tjerali da budu na našim izbornim listama. Nismo se njihove prisutnosti sramili već smo se njome ponosili i njome se hvalili.

„Ja sam Hrvat i politiku IDS-a sam vodio kao Hrvat“

* Mogli ste si to dozvoliti u tim vremenima, kad to nije bilo popularno, jer ste bili marginalna stranka?
- Bili smo prva stranka u Istri. Željeli smo da bude jasno da hrvatska većina u Istri, kojoj i sam pripadam, želi odnose uzajamnog uvažavanja sa svima ostalima koji su pripadnici manjina, i da to želi na potpuno javan i eksplicitan način. Bez okolišanja. Ja sam Hrvat. I tu sam politiku vodio kao Hrvat, iako je to, da sebe smatram Hrvatom moja privatna stvar.  Je li važno to što sam Hrvat? Je, ali samo ako kao pripadnik većinskog naroda stupim u zaštitu drugih koji su u manjini. O tome sam se stalno svađao s Franjom Tuđmanom i svojevremeno imao velike sporove. Ozbiljno sam raspravljao s njim i o tome zašto imamo pravo na dvojezičnost i zašto moramo jasno reći da u Istri žive i Srbi, Crnogorci, Albanci, Makedonci i pripadnici svih drugih naroda nekadašnje Jugoslavije. Nisu autohtoni, ali žive ovdje jednu ili dvije generacije. Imaju pravo biti s nama i biti na našim izbornim listama, govorio sam mu. To se pretvorilo u uspjeh naše politike.

* Možete li navesti neki primjer?
- Evo jednog jako lijepog. U Puli smo prije tri godine otvorili srpski kulturni centar. Na otvorenje su došli i Albanci. Teško da bi se to negdje drugdje dogodilo, ali u Puli je. Bez komplikacija. Takvu sam politiku ja inicirao. To je naš model. Bit će mi drago ako ga netko preuzme. Nametat ga neću nikome. Krist je rekao da moramo voljeti svoga bližnjega, zar ne? Pa radilo se o geju, lezbijki, Srbinu, Makedoncu ili kome već. Voli bližnjeg svog. Vrlo je to liberalna poruka. Siguran sam da ćemo se složiti da je Isus Krist bio veliki liberal, kao i da je voli bližnjeg svog jedna od najliberalnijih poruka na planeti. Ako je bilo dobro za Krista, dobro je i za mene.

* Bi li tu svoju izvornu interpretaciju kršćanstva mogli pripisati svom istarskom porijeklu?
- Istra ima svoju povijesnu priču koja je dovela do toga da smo devedesetih godina, kad se u Jugoslaviji počelo ratovati, mnogo prije drugih shvatili nešto ključno. Da će mržnja koju u sebi nosimo stvoriti nove tragedije. Draga mi je teza da je Istra svoje oslobođenje doživjela 1943. i 1945. godine, a ne 1991. godine kad se osamostalila od Jugoslavije. Nije Istra oslobođenje doživjela jer se odcijepila od Italije, već jer se odvojila od fašizma. Nakon 1945. otišla je u komunizam, od kojeg se mnogo više očekivalo. Mog su oca tijekom rata deportirali u Dachau a nakon oslobođenja završio je na Golom otoku. Doživio je najveće tragedije koje su se čovjeku mogle dogoditi četrdesetih i pedesetih godina. Najprije su ga uhitili Nijemci zbog suradnje s partizanima, a onda su ga u komunizmu uhitili i dvaput poslali na Goli otok. Savjetovao mi je da se ne bavim politikom, a opet sam završio baš u njoj. Ostavio mi je u nasljeđe ideju multikulturalizma koju je njegovao u obitelji. Mama mi je bila Austrijanka. Otac je bio Hrvat, govorio je hrvatski, talijanski i francuski. Mama je također govorila nekoliko jezika. Europsku sam multikulturalnost živio od 1950-ih godina, otkako sam se rodio. Takvih je priča u Istri mnogo. To je istarska priča. (Preveo i odabrao: Kristian Stepčić Reisman)

O Miletiću i Flegi

- Vođenje Istre preuzela je nova generacija. Novi predsjednik IDS-a i gradonačelnik Pule je Boris Miletić, novi župan Valter Flego iz Buzeta, a i drugi su mladi ljudi, koji su rasli u tom duhu (multikulturalizma, op. ur.) te ga politički prihvatili. Na izborima s njime dobivaju većinu. Gradonačelnik dvojezičnog Rovinja Giovanni Sponza osvaja 70 posto glasova. I to stoga što smo političku ideju pretvorili u posao. Upitate li deset Istrana što o tome misle, njih dva će reći da je to katastrofa. Njih osam imat će pozitivno mišljenje. Opće je uvjerenje danas takvo. Raspišete li referendum o multietničkoj i multikulturnoj prirodi Istre, dobit ćete 80-postotnu potvrdu za sve što smo radili proteklih 25 godina. Nije to mala stvar. Zakoni i vlade vole brojke. Ukoliko je manjina dovoljno velika, ima određena prava. No činjenica je da Talijani nisu velika manjina, čak ni u Rovinju. U čitavoj je Istri nešto manje od deset posto Talijana. A opet, cijela je Istra dvojezična. Nismo se držali logike brojeva, nego logike kulture, odnosa i moralne obaveze naše generacije.

„Nisu me pustili na frontu“

- Nisam ni sanjao da ću doživjeti rat u vlastitoj državi. Nikad. A tijekom rata nisam bio vojnik nego saborski zastupnik. Bio sam i predsjednik IDS-a i nisam imao kvorum za saziv predsjedništva stranke. Članovi su mi bili na fronti. Ali mene na frontu nisu pustili.

* Tko Vam nije dozvolio?
- Hrvatske vlasti iz godina 1991., 1992. i 1993. Pogledajte u arhivu tko je bio na vlasti. Nikad mi nisu dozvolili na frontu. Kao, to je Jakovčićeva ideesovska istarska vojska. „Ti tamo ne možeš“. Većina članova stranke mobilizirana je na bojište u Lici. Istra je u potpunosti sudjelovala u ratu, a nitko na sreću nije optužen za ratne zločine. Vojnički posao odradili su korektno kao vojnici.