Marinko Škare: U Musk eri koja dolazi jako smo ubrzali ekonomski armagedon

U nastavku intervjua s Marinkom Škarom, rektorom pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile, razgovaramo i dalje o planovima za iduće četverogodišnje razdoblje, ali i o njegovom znanstvenom radu, politici i ekonomiji. Podsjetimo da nam je u prvom dijelu razgovora detaljno opisao svoju viziju sveučilišta budućnosti, za koju je uvjeren da će je ostvariti.

- Često se govori da studije treba prilagoditi potrebama tržišta rada. U kojoj je mjeri to moguće ostvariti? Proučava li uopće netko na pulskom Sveučilištu tržište rada i njegove potrebe?

- Prilagodba studijskih programa potrebama tržišta rada jedan je od naših ključnih prioriteta, ali to radimo na sustavan i promišljen način. Jedan od primjera je da anketiramo dionike i potencijalne studente prije pokretanja novih studijskih programa. Bit ćemo među prvim Sveučilištima koje će sljedeće godine usvojiti svoju prvu petogodišnju upisnu strategiju temeljenu ne samo na tržištu rada nego i na ponudi studijskih programa i cjelovitom socioekonomskom okruženju.

Ključno je razumjeti da sveučilište nije i ne smije biti samo servis tržišta rada - naša je uloga i razvoj kritičkog mišljenja, inovativnosti i društvene odgovornosti kod naših studenata

Naravno da proučavamo tržište rada, to je sastavni dio našeg strateškog planiranja. Imamo nekoliko mehanizama za to. Kroz naš Centar za razvoj karijera kontinuirano pratimo trendove zapošljavanja naših diplomanata i održavamo redovitu komunikaciju s poslodavcima. U programu za sljedeće razdoblje predvidjeli smo značajno jačanje ovog Centra. Uspostavili smo i gospodarske savjete pri našim fakultetima, gdje ključni poslodavci direktno sudjeluju u oblikovanju studijskih programa. To nije samo formalno tijelo, njihove povratne informacije stvarno utječu na sadržaj naših programa. Međutim, moram naglasiti, prilagodba tržištu rada ne znači da slijepo pratimo trenutne trendove. Naša je odgovornost obrazovati stručnjake za poslove koji će postojati za pet ili deset godina. Zato u naše programe ugrađujemo i razvoj "mekih vještina", kritičkog razmišljanja i sposobnosti prilagodbe promjenama. Na primjer, u našem programu do 2029. predvidjeli smo razvoj interdisciplinarnih programa koji kombiniraju tradicionalne discipline s digitalnim vještinama i poduzetničkim kompetencijama. Time ne samo da odgovaramo na trenutne potrebe tržišta, već pripremamo studente za budućnost rada koja će biti sve više digitalna i fleksibilna.

Radimo i na jačanju praktične nastave i stručnih praksi. Do 2029. planiramo osigurati da svaki student ima značajno iskustvo rada u struci prije završetka studija. No, ključno je razumjeti da sveučilište nije i ne smije biti samo servis tržišta rada - naša je uloga i razvoj kritičkog mišljenja, inovativnosti i društvene odgovornosti kod naših studenata kako bi ih pripremili za izazove 21. stoljeća koji daleko nadilaze sama tržišta rada.

Kampus kao pokretač razvoja grada i regije

- U novi kampus su uselila četiri fakulteta. Vjerujem da tu nije kraj priče. Recimo, govorilo se i o konferencijskoj dvorani. Što se s time dogodilo?

- Točno, useljavanje četiri fakulteta u novi kampus je samo početak. Želim biti vrlo jasan oko planova za daljnji razvoj kampusa koje smo detaljno razradili u spomenutom programu. Što se tiče konferencijske dvorane, ona je i dalje u planu kao dio daljnjeg razvoja kampusa. U programu smo predvidjeli izgradnju multifunkcionalne dvorane većeg kapaciteta koja će služiti ne samo za nastavne, već i za konferencijske i druge namjene. Konkretno, planiramo izgradnju zgrade s multifunkcionalnim dvoranama za nastavne, sportske i konferencijske potrebe. Ali ni to nije sve…

- Na koji način smatrate da bi se trebao razvijati spomenuti kampus?

- U sljedećoj fazi razvoja kampusa planiramo nekoliko ključnih projekata. Prvo, daljnje ulaganje u dovršetak opremanja sadašnjih prostora. Za to je potrebno oko 1,8 milijuna eura. Također, planiramo ulaganje od 1,3 milijuna eura u energetsku obnovu, uključujući fasadu i implementaciju tehnologija za uštedu energije. Drugo, planiramo značajna ulaganja u specijalizirane laboratorije za STEAM područja, biomedicinu, prirodne znanosti, neuroznanost, te društveno-humanističko i umjetničko područje. Treće, razvijamo planove za dodatne studentske sadržaje, studentski smještaj, uključujući prostore za studentske udruge, inkubatore i kulturno-umjetničke aktivnosti.

Važno je naglasiti da kampus nije zamišljen samo kao obrazovni prostor, želimo da bude živo središte akademskog i kulturnog života Pule, otvoren za cijelu društvenu zajednicu. Time stvaramo istinski sveučilišni kampus koji će biti pokretač razvoja grada i regije.

Središte javne rasprave

- Kad smo već kod grada, i sami kažete da otpočetka naglašavate ideju sveučilišne zajednice. Uostalom, Sveučilište u zajednici spominjete i u naslovu svog programa s kojim ćete ući u drugi rektorski mandat. Na koji se konkretan način Sveučilište može otvoriti prema gradu, to jest građanima?

- Ideja sveučilišta u zajednici jedna je od temeljnih odrednica moje vizije razvoja našeg Sveučilišta i u programu sam razradio vrlo konkretne načine kako to ostvariti. Kroz naš novi kampus stvaramo fizički prostor koji će biti otvoren građanima. Planiramo organizaciju redovitih javnih predavanja, kulturnih događanja, izložbi i koncerata koji će biti dostupni svim građanima. Kampus ne smije biti izolirani otok u gradu - mora biti njegov živući dio. Pokrećemo i program "Sveučilište za građane" koji će uključivati niz aktivnosti. Također, jačamo našu ulogu u gospodarskom razvoju. I konačno, želimo biti središte javne rasprave o ključnim pitanjima razvoja naše zajednice. Sveučilište mora biti mjesto gdje se susreću različite ideje i perspektive, gdje se vode konstruktivne rasprave o budućnosti našeg grada i regije. Ovo nisu samo planovi. Već sada poduzimamo konkretne korake u njihovoj realizaciji. Jer sveučilište koje nije povezano sa svojom zajednicom ne ispunjava svoju temeljnu misiju.

Kroz svoj znanstveni rad gradim međunarodne veze i suradnje koje koriste cijelom Sveučilištu

- Rekao bih da Vam rektorska pozicija nije, da se tako izrazim, poremetila znanstveni rad. Lani ste, ako je vjerovati podacima iz medija, objavili čak 37 znanstvenih radova. Pa kad, pobogu, spavate?

- Jedan čovjek sam ne može puno, čovjek kao otok nije smisao našeg postojanja i isto pravilo vrijedi za znanstveni rad. Znanstveni rad je strateški osmišljena timska aktivnost u kojoj sudjeluje više ljudi. Ako nemate tim ljudi, teško možete realizirati znanstvene aktivnosti. Pišem radove 30 godine, a časopise uređujem 20 godina i velika je razlika u kvaliteti radova koji su rezultat timskog istraživanja ili istraživanja jednog autora. Profesor Sharma, moj mentor, naučio me kako se pišu znanstveni radovi, kako se odvijaju znanstveni procesi i važnost međunarodnog timskog rada u tim procesima. Bez svega toga, moj bi doprinos kao znanstvenika bio skroman. Za napisati znanstveni rad jednom autoru u prosjeku treba 12 tjedana, a s fazom istraživanja i do godinu dana. U timu s troje, četvoro suradnika eksponencijalno se smanjuje vrijeme potrebno za provođenje znanstvene aktivnosti i pisanja radova. I to nije ono najvažnije, ključan je doprinos koji dajete u tom procesu. Moj rad na temu pandemije i turizma bio je i još uvijek je među najcitiranijima. Isto tako, mentoriranjem i recenziranjem znanstvenog rada mlađih znanstvenika stvarate dodanu vrijednost kroz svoje 30-godišnje iskustvo. Nitko se ne rađa s iskustvom pisanja znanstvenih radova, a trebaju desetljeća da ga steknete. Ja sam ga stekao napornim radom, uz pomoć svoga mentora, i sada ga prenosim dalje što se konkretizira u broju objavljenih radova. Iskustvo i međunarodni istraživački timovi ključ su znanstvenog rada na bilo kojem sveučilištu. Kroz svoj znanstveni rad gradim međunarodne veze i suradnje koje koriste cijelom Sveučilištu. Svaki objavljeni rad je prilika za promociju našeg Sveučilišta u međunarodnoj akademskoj zajednici. A spavanje, nemam više 30 godina da mogu pisati do tri ujutro kao nekada, tako da se i ja prilagođavam neizbježnim promjenama.

Lijepe uspomene s Verude

- Što je s Vašim političkim angažmanom? Svojedobno ste bili autor Mostovog gospodarskog programa, a spominjani ste i kao njihov potencijalni kandidat za premijera.

- Točno je da sam svojedobno bio autor Mostovog gospodarskog programa jer sam smatrao da kao ekonomist mogu doprinijeti razvoju kvalitetnih ekonomskih politika. Danas je moja misija razvoj našeg Sveučilišta i stvaranje obrazovnog modela koji će biti primjer drugima. Moja strast i energija su potpuno usmjereni na ambiciozne planove koje smo zacrtali do 2029. godine - od razvoja novog kampusa, preko implementacije najsuvremenijih obrazovnih tehnologija, do jačanja istraživačke izvrsnosti i međunarodne prepoznatljivosti našeg Sveučilišta. Vjerujem da kroz akademski rad mogu dati najveći doprinos razvoju našeg društva. Sveučilište mora biti mjesto gdje se obrazuju budući lideri i stručnjaci, gdje se stvara novo znanje i gdje se razvijaju inovativna rješenja za izazove s kojima se suočavamo kao društvo.

Ako je ekonomska situacija loša, to treba tako i reći, a ne frizirati, što stranke često rade

Politički angažman vidim kao društvenu odgovornost, želju da vratite nešto zajednici, mjestu vašeg djetinjstva. Mene uz djetinjstvo na Verudi, iako je bilo vrlo skromno zbog financijskih prilika, čak i teško, vežu lijepe uspomene. Naravno da me raduje svaka aktivnost na Verudi i da vidim da moj stari kvart napreduje, kao što me sada raduje kada vidim napredak u Medulinu gdje trenutno živim. Nikada nisam bio član niti jedne stranke iz pragmatičnog razloga što kao sveučilišni profesor ne mogu biti dio umijeća nemogućeg. Ako je ekonomska situacija loša, to treba tako i reći, a ne frizirati, što stranke često rade i to je pogrešno. Povijest nas tome uči. Jasno i iskreno komuniciranje prema javnosti jedino je koje može stvoriti sinergijski efekt potreban za bilo koje jače promjene u društvu pa tako i borbe protiv ekonomskih izazova.

Ne radi se više o tome hoće li doći do velikih promjena u gospodarstvu, one su već tu

- Smatrate li i dalje da nas u bližoj budućnosti čeka ekonomski armagedon?

- Suočavamo se s ozbiljnim ekonomskim izazovima - od inflatornih pritisaka do strukturnih problema u gospodarstvu, ali situacija zahtijeva više nijansiran pogled. Ono što danas vidim kao ključno je priprema za duboke transformacije koje dolaze s digitalizacijom, umjetnom inteligencijom i zelenom tranzicijom. Upravo zato u našem programu razvoja Sveučilišta stavljamo toliki naglasak na ova područja. Naš zadatak na Sveučilištu je obrazovati stručnjake koji će biti spremni nositi se s ovim izazovima i promjenama. Kroz nove studijske programe, posebno u STEAM području, pripremamo studente za ekonomiju budućnosti, koja će biti bitno drugačija od ove kakvu poznajemo danas. Ne radi se više o tome hoće li doći do velikih promjena u gospodarstvu, one su već tu. Ključno pitanje je kako se pripremiti za njih i kako ih pretvoriti u prilike za razvoj. I tu vidim ključnu ulogu sveučilišta, ne samo u obrazovanju, već i u stvaranju inovacija i rješenja za izazove koji su pred nama.

A ekonomski armagedon nas naravno očekuje jer kao ljudi nismo iskreni prema nama samima pa niti prema drugima. Najplastičniji primjer je kada se Wiliam Shatner otisnuo u svemir i opisao svoj osjećaj. Plava kugla koja vam daje mir i sigurnost, a dalje od nje samo tama i tišina – svemir. S obzirom kako se ponašamo prema toj plavoj kugli, naravno da je ekonomski armagedon neizbježan ako se kao društvo ne promijenimo. Pa sami tome svakodnevno svjedočimo, pogledajte količine otpada, pogledajte životni ciklus proizvoda, kupite mobitel, koristite možda 50 posto njegovih funkcija i kapaciteta, a već za godinu, dvije kupujete novi. Isto vrijedi za konzole, računala i puno drugih proizvoda. Pogledajte što se događa globalno s cijenama i privatnim dugovima stanovništva. Na žalost, vjerujem da smo, u Musk eri koja dolazi, ekonomski armagedon jako ubrzali i da ćemo ubrzo svjedočiti javno-privatno-transnacionalno-međunarodno-korporacijskom modelu ekonomskog upravljanja s velikim negativnim posljedicama po društvo. Ekonomska znanost je u krizi i uopće nije spremna dati odgovore na izazove pred nama i ona se mora promijeniti iz korijena. Ekonomski armagedon dolazi, a hoće li se on ostvariti, ovisi o nama samima. On bi se već bio i dogodio da zapadne zemlje nisu usvojile model koji je bio nezamisliv prije 15 godina, a to je financiranje javnih i dijela privatnih dugova kroz masovno tiskanje novca, u povijesti nezabilježeno. Njime onda kupujemo svoj vlastiti dug koji smo sami stvorili kako tržišta ne bi bankrotirala. Vjerujete li da je to održivo?

Prvi dio intervjua pročitajte OVDJE