Otvorena izložba kolaža akademika Mladena Machieda

Svečano otvorenje izložbe „Tragovi, sličnosti... – Tracce, somiglianze...“ akademika Mladena Machieda i njegov autorski poetski recital sinoć su, u petak, 6. rujna, održani kraj šterne na terasi Kaštela Bembo u Balama pred brojnom publikom i uzvanicima, a u organizaciji Festivala mladog teatra, Općine Bale – Valle, Turističke zajednice općine Bale – Valle i Mon Perina.

Bio je to osebujan, autentičan umjetnički program u kojem je akademik Machiedo, ugledni hrvatski književni teoretičar, esejist, pjesnik i prevoditelj, predstavljanje svojih likovnih radova u tehnici kolaža, koji nose i podnaslov „kolaži o precima“ te donose obiteljsku memoriju, ali i memoriju naših prostora, upotpunio nadahnutim, iznimno zanimljivim izlaganjem i predstavljanjem izbora iz svoje poezije na talijanskom jeziku.

Kroz izbor kolaža koje je predstavio u Balama, na izložbi „Tragovi, sličnosti... – Tracce, somiglianze...“ Mladen Machiedo, a kako je istaknuo autor koncepta izložbe likovni i književni kritičar Milan Bešlić „prikazuje grananje svojeg obiteljskog genealoškog stabla kroz stoljeća u različitim zemljovidnim prostorima, društvenim i kulturološkim kontekstima.“

Umjetnik, „kronološki obrnutim slijedom, prizvavši djedove i (neupoznate) bake, silazi unatrag do kraja 16. stoljeća u zemljopisnom rasponu od Portugala, Mletačke Republike, Italije, Hrvatske (osobito na relaciji Hvar-Zagreb), carske Rusije, Francuske i Austrije. Machiedovi kolaži sadrže portrete, fotografije, nadgrobne spomenike, naslovnice književnih i drugih djela, svjedodžbe, diplome i simbolične predmete, a odnose se na obitelji Machiedo, Macedo, Obradich-Bevila(c)qua, Pinkawa, Mikulić, Jakovčić, uz pedagoško-prijateljske referencije na osobe iz obitelji Cornaro Piscopia i Tresić Pavičić.“

Govoreći na otvaranju izložbe, Milan Bešlić je uvodno istaknuo da je Mladen Machiedo najrespektabilniji talijanist u nas, koji je uspostavio brojne kontakte s talijanskim pjesnicima koje je preveo na hrvatski, uz prijevode antologijskih djela talijanske književnosti na hrvatski i hrvatskih pjesnika na talijanski, te je svojim respektabilnim sveučilišnim, akademskim, znanstvenim, umjetničkim i kulturnim djelovanjem dao važan doprinos isticanju povijesne povezanosti između hrvatskog i talijanskog jezika, odnosno povijesnom prožimanju oba naroda i njihovih kultura.

Naglašavajući da se Mladen Machiedo od svojih dječačkih dana izražavao likovnim jezikom te da mu je imanentna dvojezičnost i u umjetničkom smislu, Bešlić je istaknuo da je upravo u kolažu Machiedo ostvario važna likovna djela što je prepoznala i Dubravka Oraić Tolić, uvrstivši Machiedove kolaže u red onih koji su obilježili likovnu umjetnosti druge polovice 20. stoljeća u svjetskom kontekstu.

Mladen Bešlić, koji je i autor teksta koji prati izložbu „Riječ o likovnom jeziku Mladen Machieda“, je, uz ostalo, naglasio: „Vjerodostojnost izložbe 'Tragovi, sličnosti...─ Taracce, somiglianze...' nije samo u inventivnom oblikovanju obiteljske arhivske građe u likovne elemente koncepcijski strukturirane u autentičan likovni diskurs, nego, i u tome što je prožet emocionalnom supstancom, melankolijom prostora i što povijesnu obiteljsku sagu kazuje likovnim jezikom lirske izražajnosti… Machiedo svojim likovnim jezikom izražava i europsku povijest hrvatske isprepletenu životima obitelji Machiedo kroz stoljeća“.

Sam autor je svoje kolaže označio „jednim od svojih susreta s likovnošću“ te je izložbu „Tragovi, sličnosti...─ Taracce, somiglianze…“ i autentični poetski recital - a za svoj nastup u Balama izabrao je talijanski jezik - označio kao „hommage Casanovi u Balama i svima onima kojima je talijanski materinji jezik ili su dvojezični“. Posebno je zanimljiv bio dio izlaganja u kojem je publici predstavio i kako sam ističe „uzorke“ svojih dugogodišnjih prevođenja hrvatskih pjesnika na talijanski (dvije antologije i „Pronađeni u prijevodu, 2“). Na primjerima Cesarića, Šopa i Ivaniševića objasnio je na koji je način razrješavao traduktološke probleme s kojima se susreo.

„Inače, autor sam 70 knjiga, od toga 50 na hrvatskom i 20 na talijanskom jeziku, a da mi je netko to u mladosti rekao, pomislio bih da je lud. U Italiji sam proveo ukupno sedam do osam godina od čega dvije u Pisi u prestižnoj Scuola Normale Superiore što bi bilo, da se izrazim nogometnom usporedbom, poput Lige prvaka. Kao mali trenirao sam i puno igrao nogomet, toliko da je moja majka mislila da ću biti nogometaš. Što se tiče mog odnosa s jezicima, s prabakom sam počeo njemački, zatim sam u gimnaziji učio ruski, a sada se ne bih znao snaći u trgovini, no znam recitirati Puškinove stihove u originalu, kazao je Machiedo i dojmljivo kazivao Puškinove stihove. Talijanist svjetskog glasa i respektabilne sveučilišne i akademske karijere, kazao je i da je talijanski učio i na tečajevima tijekom srednje škole, kada je i dva puta putovao u Italiju, ali i zahvaljujući radio-prijemniku koji je „hvatao“ talijansku stanicu te je slušao pjesme sa Sanrema. Predstavljajući razne faze svoga pjesništva, ukupno četiri, govorio je i o različitim utjecajima na njegovo poetsko stvaranje od Nazora do Leonarda da Vincija te kazivao o brojnim fenomenima i vremenu u kojem su pjesme nastajale. Posebno je dirljivo bilo predstavljanje poezije koja svjedoči o intimi života udvoje i vremenu odlaska najbližih.

- Što se tiče forme mojih pjesama, uglavnom su to slobodne forme, nisam baš pisao sonete, a kada prevodim poeziju, volim prevesti i stihove, stilove različite od svojih jer je to vrlo poticajno i zanimljivo, kazao je Machiedo. On je svoje pjesničko predstavljanje temeljio na izboru iz svojih šest poetskih zbirki na talijanskom jeziku, odnosno sedmoj koja upravo izlazi, a među njima su:  „Aeroliti“ (Campanotto, Udine), „Senza risposta“ (Talijanski institut za kulturu, Zagreb), „Poesie“ (autoantologija, Book, Bologna), „Sintesi“ (La petite plaisance, Pistoia), „Linea sottile – lancetta d'ombra“ (Edizione del Laboratorio, Modena) i „Poesia nei pensieri“ (separat časopisa „Steve“).  Valja spomenuti i da je Mladen Machiedo na hrvatski s talijanskog preveo odabir iz spisa Leonarda da Vincija „Quadrifolium“, „Pjesme“ Giovan Battiste Marina, kao i djela Campane, Ungarettija, Montalea, Pavesea, Calvina, Marina, Cattafija i drugih, odnosno sa španjolskog književne odabire Salinasa, Gomeza de la Serne, Bergamina i Jimeneza. Na talijanski je s hrvatskog preveo, uz ostalo, poeziju Nikole Šopa i Vlade Gotovca.

Na sinoćnjem predstavljanju je nastupio i publiku oduševio pulski kantautor Valter Milovan, inače Machiedov student na doktorskom studiju s kojim je radio i na Pasolinijevim prijevodima. Kao gost svoga mentora Milovan se predstavio svojim novim prekrasnim pjesmama i zanimljivim pričama iz zavičajne riznice uspomena, moćnim glazbenim štorijama u koje je utkao narodnu predaju i manje poznate povijesne činjenice. Svojim je stihovima krenuo od Lastova, išao do Čabrunića, i zaustavivši se u Balama - stigao do Jurićevog Kala.

Riječi dobrodošlice i zahvalu gostima izrekao je načelnik Općine Bale Edi Pastrovicchio te naglasio da ovaj iznimni kulturni događaj predstavlja važan doprinos životu Bala kao grada kulture.

Dodajmo i da je zbog tehničkih problema uzrokovanih udarom groma, program umjesto u Kaštelu Bembo održan u vanjskom prostoru. To je na koncu dalo i poseban šarm cijelom događaju, a za čiju je organizaciju posebno zaslužan i prof. dr. art. Robert Raponja, koji je također bio student akademika Machieda. Ovaj je program bio i uvertira u ovogodišnji Festival mladog teatra koji će se u Balama održati od 23. do 28. rujna a tema je naslovljena „Korijeni“.