U Rovinju izlaže Anabel Zanze, umjetnica čije slike sadrže deset tisuća kistom ispisanih slova

Izložbom slika akademske slikarice-grafičarke Anabel Zanze Galerija Adris nakon sedam godina stanke započinje novi ciklus izložbi djela suvremenih hrvatskih umjetnika. Uz nastup mlade pulske violončelistice Anamarije Bukovnik, izložbu je otvorio autor postava, povjesničar umjetnosti i autoričin suprug Igor Zidić.

„Teško mi je biti subjektivan govoreći o likovnom stvaralaštvu svoje supruge. Ipak, ni to nije rijetka pojava u umjetnosti, a posebno se ogleda u autobiografskim zapisima kada autori progovaraju o djelovanju umjetnosti iz uže i šire obitelji. Na slikama Anabele Zanze zorno se vidi da je studirala grafiku, pa ipak, iako joj je izraz grafički, tehnika joj je ulje na platnu. A to znači puno rada na slikama od kojih neke imaju čak deset tisuća kistom ispisanih slova“, naglasio je Igor Zidić, predstavljajući izložbu u svom poznatom anegdotskom stilu.

„Izabrani radovi su moj 'Pogled izbliza' u Anabelino stvaralaštvo u kojem slova imaju svoje značenje. Njene slike ponekad samo ponavljaju ime, kao Ivane Brlić Mažuranić ili Virginije Woolf. Izabrani tekstovi su pak poučni kao što je to 'Slovokracija' iz 2022.“, rekao je Zidić.

U izložbu je uvrstio i nove uradke Anabel Zanze, kolorističke kolaže koje stvara od početka agresije Rusije na Ukrajinu. Na njima reciklira plakate s vlastitih izložbi, pokazujući nered koji nastaje na području sukoba. „Na ovim kolažima velikih formata Anabel Zanze je od 'slikarice slova', kako su je nazivali, evoluirala u kolorističku autoricu“, zaključuje Zidić.

U katalogu izložbe, uvodeći nas u likovni opus umjetnice, Zidić je, uz ostalo, zapisao: „Ikonika slova, kojoj se nije posvetila prva, ali jest među prvima, utoliko prije što su prethodeći više razmatrali riječ ili rečenicu, koji su nositelji sadržaja, tj. značenja, dakle i poruke. U međuvremenu je slovo pokušala u istoj ponavljačkoj (n, n, n...) disfunkciji zamijeniti znakom (djelomice prevodivim, djelomice neprevodivim), onda povezivati slovo i slikovnu predodžbu (nečega) u slovosliku ili slovocrtež i ostvarivati svojstven, vrlo osobit izrazni kompakt ili spoj u kojemu je (iskonski preporučljiva) suradnja znakocrteža i jezika“.

„Kad je to usvojio duh, kad se tome prilagodila ruka počele su nastajati najprovokativnije Anabeline slike, zapravo: slikocrteži, slovoslike pune jasnih, poluprikrivenih, ali i nejasnih (nesvjesnih) manje poruka (što bi trebalo), a više evidencija (kakvo je što; npr. 'skladno, a neskladno' i slično)", napisao je Zidić.

Zidić naglašava da se Zanze u drugom svom prepoznatljivom ciklusu „oglasila punim intenzitetom boja". Traži li ona neki put u kolorizam? Gutenbergovoj crnoj i bijeloj (tu je temu hrvatska kritika višekratno spominjala pa neću duljiti) – bojama tiska i papira – dodala je (Gutenbergovu) crvenu boju inicijala kao da iskušava postulate tiskarstva i knjižne grafike.“

„Nije, dakako, odoljela ni iskušenjima modernizma: nije poricala temeljne elemente, ali je zamijenila mjesta detaljima: sve isto i sve različito. Sada je ukrasna crvena postala temeljno crvena, kratki su tekstovi ispisivani u sve tri boje; bijela i crna dinamizirale su svoje osnovne funkcije i pretvorene su u boje likova.“, da bi na kraju zaključio kako: „(…) ona još širi dijapazon svojih tema/ciklusa, formalnih i sadržajnih, sa sve većom dojmljivošću i sa sve većom vjerodostojnošću kako u tehničkom – tako i u artistički inventivnom i socijalno odgovornom smislu.“

Anabel Zanze diplomirala je na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ante Kuduza. Od sredine 1990-ih stvara kolaže i slike na koje ispisuje nizove slova, riječi i rečenica, iznalazeći vlastita tipografska rješenja, nove likovne sadržaje i poruke, referirajući se na povijesnu avangardu, postavangardne autore i suvremenike. U novije vrijeme u njezinu se radu jače očituje socijalna empatija i pozitivan društveni angažman.

Na skupnim izložbama sudjeluje od 1993., a samostalno nastupa od 1994. godine. Djela joj se nalaze u fundusima ili stalnim postavama hrvatskih muzejskih i galerijskih zbirki te privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Izbor tekstova o vlastitom djelu, popraćenih slikovnim reprodukcijama, objavila je u knjizi Pogled iznutra. Čitati s razumijevanjem / View from Inside. Close Reading (Art studio Azinović, Zagreb 2017).

Podsjetimo, od otvaranja 2001. godine, u Galeriji Adris održano je više od pedeset izložbi klasika hrvatskog modernog slikarstva (Bukovac, Medović, Crnčić, Vidović, Meštrović, Murtić, Džamonja, Vaništa, Knifer, Ujević Galetović, Bakić...). Riječ je o više od 1.500 izloženih antologijskih djela koje je pogledalo više od 250 tisuća posjetitelja.