'Hrvatska je moja druga domovina, a Jadransko najljepše more na svijetu'

U rovinjskoj povijesnoj jezgri često sa svojom klasičnom gitarom svira Nizozemac Henricus Henk Verdonkschot. Kao dječarac s roditeljima je obično ljetovao u autokampu Lucija kod Portoroža. Već u srednjoj školi s kolegama je počeo obilaziti najpoznatija mjesta u Jugoslaviji. Oduševljavale su ih raznolikost predivnih pejsaža, kristalno čisto more i kulturna raznolikost. Prvo su krenuli jadranskom magistralom iz Rijeke a duže su se zadržali u Splitu, Dubrovniku i Ulcinju. Potom smo išli u unutrašnjost, Sarajevo, Beograd i Zagreb.

„Kao studente Glazbenog konzervatorija u mom rodnom gradu Maastrichtu oduševljavala nas je ljepota svirke po kavanama. U Sarajevu smo mogli slušati sevdalinke i sefardske židovske napjeve, u Beogradu izvorne narodne pjesme, a Zagrebu starogradske purgerske pjesme u kojima se već osjećao srednjeeuropski štih. Nosili smo sa sobom instrumente, pa smo, gdje je to bilo moguće, od gušta zasvirali sa po pravilu virtuoznim sviračima nama često egzotičnih instrumenata. Na taj način stjecali smo nova prijateljstva, od kojih su se neka održala do danas“, priča Henk.

Henk je gotovo svaki ljetni školski raspust provodio na aktivnom odmoru. Svirao je klasičnu gitaru sam ili u pratnji svojih prijatelja.

S jedrilicom malo dužom od 3 metra htio na Kornate

„Bio sam oduševljen bojom i bistrinom Jadranskog mora. Hrvatske je obala sušta suprotnost Nizozemskoj gdje je pejsaž jednoličan a more mutno zbog velikih količina pijeska. Zbog velikih valova u mojoj prvoj domovini se najčešće jedri jezerima, koja su uglavnom plitka što ograničava dubinu jedrilica. Svejedno, Nizozemci su vrsni jedriličari, a posebno su zanimljive regate velikih brodova sa divovskim jedrima kojima se i danas prevoze tereti po iskopanim kanalima. Ja sam sanjao plovidbu divnim Kornatima, ali za takav veliki akvatorij valja imati pravu sportsku jedrilicu. Na krov svog auta mogao sam ukrcati tek 3,2 metra dugu jedrilicu, nešto veću od Optimista kojom jedre djeca. Ipak, s curom sam ovom minijaturnom jedrilicom plovio oko Murtera a potom i ostalih bližih otoka“, nastavlja naš Rovinjac Henk.

„U to vrijeme radio sam kao profesor klasične gitare na Konzervatoriju u Maastrichtu. Jadran me toliko privlačio da sam na kraju dao otkaz i krenuo za Split. Tu sam s kolegama gitaristima Tončijem Bilićem i Zlatkom Franjićem svirao po hotelima. Na prvu me je oduševila dalmatinska pjesma, posebno u izvođenju klapi, pa smo te pjesme preanranžirali za klasične gitare i to se dopalo publici. Za angažman nije bilo problema jer je među tamošnjim turistima bilo puno njih koje nije zanimala bučna glazba iz diskoteka već komorna koju smo nenametljivo za dušu mi izvodili. Ja sam bio zadovoljen jer sam mogao živjeti od glazbe i još imati besplatan boravak“, nastavlja simpatični Henk.

Mic po mic Henk i Tonči Bilić su 1984. dobili angažman u Bolu na Braču, a sa njime je počeo svirati i Ivica Vucelja, virtuoz na harmonici rodom iz Vojvodine, s kojim još surađuje i svira u Rovinju.

Jedrenje u Hvarskom kanalu

„Bol je zbog snažnih vjetrova u Hvarskom kanalu i brze promjene njihovog smjera najatraktivnija jedriličarska destinacija ne samo na Jadranu već i na čitavom Mediteranu. Tu sam se zadržao do 1989., kada je već mirisao rat, pa sam se vratio u Nizozemsku. Tada sam sa suprugom Čehinjom Ivanom dobio prvu kćer Jadranku, nešto kasnije 1993. i drugu Sunny. Ponovno sam se zaposlio kao profesor gitare ali mi je prihod bio premali za potrebe obitelji. Opet je proradio moj avanturistički duh pa sam se zaposlio u turističkoj agenciji Eurosporting, specijaliziranoj za sportaše. Prvo sam počeo raditi sa Češkom, koja je zbog supruge Ivane bila moja treća domovina. Potajice sam jedva čekao priliku da opet krenem na magični hrvatski Jadran“, prisjeća se Henk vremena kada je u Hrvatskoj bjesnio Domovinski rat.

„Po samom završetku rata počeo sam surađivati sa pulskim Arenaturistom. Već 1996. doveli smo u Medulin 1200 sportaša, previše za tamošnji hotel Belvedere pa smo napunili ostale smještajne objekte Arenaturista. Kada je Arenaturist preuzela obitelj Biasuzzi nismo mogli naći zajednički jezik pa smo krenuli prema Poreču i Umagu“, nastavlja Henk.

U agenciji Henk je upoznao Rovinjku Manuelu Višković, ljubav svog života. Zbog nje je ponovno krenuo prema Istri, a najviše su radili sa nogometašima koji su ovamo dolazili na pripreme.

Kobna tragedija na Kvarneru

„Ja i Manuela smo bili srodne duše, voljeli smo, glazbu i romantiku. U kolovozu 2007. krenuli smo mojom tek 5,6 dugačkom jedrilicom Blue Note na krstarenje od Rovinja do Bola na Braču i natrag. Trebali smo se vratiti u Rovinj 15. kolovoza, na Veliku Gospu jer Manuelina kćerka Lucija 17. imala rođendan. Nažalost, desila se velika tragedije u kojoj je nastradala. Manuela. Od toga se nikad nisam u potpunosti oporavio, a tek kako je bilo njenoj maloj kćeri Luciji, mami Ines i tati Erosu, koje je na žalost već pokojni“, kaže sa tugom Henk.

O kobnom danu kada su on i njena obitelj ostali bez Manuele koja je zračila životom priča s suzama u očima jer se nesreće koja im se dogodila toliko tragična priča o kojoj su puno s pijetetom pisale sve novina.

„Na žalost na pola puta između otoka Unije i Istre ostali smo bez vjetra. Upalili smo motor. Manuela je držala kormilo a ja sam skidao jedro genovu. U taj tren je nešto grunulo, kao da je došlo do eksplozije. Ja sam od jakog udarca izbačen u more a veliki gliser koji nas je udario u krmu je prošao preko jedrilice koja se potpuno raspala. Nažalost Manuele nije bilo na površini. U panici tražio sam zaronio i primijetio je onesviještenu na šest, sedam metara dubine. Dugo smo je oživljavali na palubi jahte koja se srećom zaustavila. Ozljede od propelera su bile tako teške da joj nije bilo pomoći. Hitna pomoć je po dolasku konstatirala da je Manuela preminula. Zanimljivo, od svega što je bilo na barci isplivala je samo moja gitara Ramirez i mali medo, maskota s mojih morskih putovanje. Ove memorabilije čuvam u svom stanu uz sliku neprežaljene Manuele“, priča potreseni Henk.

Narednih godina Henk je sa svojim prijateljima iz Nizozemska i Hrvatske na dan njene pogibije održavao koncerte u spomen tragično stradaloj Manueli. U početku ispred crkve sv. Eufemije, a kasnije u Franjevačkom samostanu. Koncerti su se održavali do 2016. godine kada se Henk ozlijedio i morao na operaciju ligamenata ruke. Za svaki Manuelin rođendan, pa i ovogodišnji nađe se sa njenom obitelji kako bi se zajednički prisjetili prerano preminule Manuele.

Jam session sa Jurjem Novoselićem i Ivicom Vuceljom

„Do 2011. zimi sam radio u Nizozemskoj a ljeti svirao u Rovinju sa Ivicom Vuceljom. Ovog ljeta pridružio nam se i virtuoz na saksofonu Juraj Novoselić Kuzma, publici poznat kao član legendarne grupe Psihomodo pop. Njegova supruga Maja Šoljan, kćerka poznatog pisca Antona ima u Rovinju obiteljski stan, pa su svakog ljeta u gradu svete Eufemije. Tako smo stvorili jam session band s širokim repertoarom starogradskih i etno pjesama koje su za turiste pravo otkriće. Osim skladbi s područja bivše Jugoslavije sviramo i irske, ruske, mađarske i druge etno skladbe. Pravi je to world music u našoj unpluged interpretaciji zasnovanoj ponajviše ne improvizacijama. Ovu laganiju glazbu miksamo s obradama Bacha, Mozarta i drugih omiljenih kompozitora klasične glazbe. Ne volimo od glazbe stvarati buku. Sviramo unpluged, a kada idem na koncerte odabirem samo komorne nastupe manjih glazbenih sastava čija me svirka umiruje. Obično nastupamo dvaput tjedno, u Ulici Garzotto i pred Oratorijem, a sponzoriraju nas vlasnici heritrage hotela i restorana“, nastavlja Henk.

U svom stanu opremio je mali studio u kojem komponira nove skladbe za klasičnu gitaru. To ga kao neka vrsta meditacije opušta. Sa svog mobitela pušta mi svoju obradu Dragojevićeve balade „Galeb i ja“, sa snimkom mora i galebova letu i u pozadini Manuelina nasmijanog lica. Svojedobno je snimao kazete u vlastitoj produkciji, a kasnije je izdao nekoliko CD-a.

Jedrilica iz Nizozemske

Zbog svoje strasti za jedrenjem Henk je iz Nizozemske u Rovinj dovezao 9,5 drvenu jedrilicu koju je dugo uređivao s Manuelom. Nakon njene smrti nije mogao sam nastaviti uređenje već je nabavio drugo manju od 6,5 metara. Riječ je o uspjelom modelu BM sa flokom i latinskim jedrom ukupne površine od 16 četvornih metara. Drži je u servisu NautiCar kod stare željezničke stanice. Uz jedrenje u rovinjskom akvatoriju sa Nikolom Brajkovićem sudjeluje na regati starih brodica u Rovinju i Fažani.

„Drvenu jahtu treba konstantno održavati pa dosta vremena provodim u servisu. Tamo je uz mene rastao njemački ovčar Boa, koji je služio za čuvanje servisa. Nikola i njegov tast Željko Kutić su okupirani poslom pa se nisu stigli posvetiti Boi. Nakon što sam kupio novi stan u prizemlju kuće na južnom rubu Rovinjskog Sela uzeo sam ga sa sobom. Tu ima svoje malo dvorište, drvenu kuću i slobodu. U kući je kada su najveće vrućine pa se polegne na pod i rashlađuje klimom. Svakodnevno idemo u šetnju, ljeti oko Rovinjskog Sela, zimi uz more u Rovinju“, kaže Henk.

Uzrok sudara kod Unija gruba nepažnja

Na internetu smo pronašli vijest HINE o nesreći na moru u kojoj je tragično poginula Manuela Višković, objavljenu u Jutarnjem listu od 17. kolovoza 2017.:

Povjerenstvo: Uzrok sudara kod Unija gruba nepažnja

ZAGREB - Prema prvim podacima Povjerenstva Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka koje provodi istragu o sudaru jedrilice i jahte kod otoka Unija, u kojemu je život izgubila Manuela Višković (34), uzrok nesreće je očita gruba nepažnja u primjeni pravila o izbjegavanju sudara na moru, priopćeno je iz tog ministarstva.

Uzete su izjave talijanskog državljanina Ive Zanatte, voditelja motorne jahte 'Emi's Light dužine 17,4 metara, i nizozemskog državljanina Henricusa Verdonkschota, voditelja motorne jedrilice Blue Note" na kojoj je poginula nesretna Rovinjka.

Također, pregledani su i materijalni dokazi, odnosno ostaci motorne jedrilice i motorna jahta koja je izvučena na suho u Malom Lošinju, što je nužno za utvrđivanje tijeka događaja.

Povjerenstvo za istraživanje pomorske nesreće, koje je imenovao ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta, počelo je s radom jučer 16. kolovoza u prostorijama Lučke kapetanije u Malom Lošinju. Voditeljica povjerenstva je načelnica Odjela inspekcijskih poslova u Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka Tatjana Krilić.

Nakon prikupljanja i analize svih podataka, Povjerenstvo će sastaviti i službeno izvješće o uzrocima nesreće i dostaviti ga ministru Kalmeti.