Upoznali smo dvije posljednje drvene ljepotice u Rapcu
Rabačka je luka puna barki, ali samo su dvije drvene. Govorimo o obrtnički izrađenim, točnije rečeno izgrađenim barkama kakvih je nekada bilo puno više. Ove dvije, guc i pasara, tradicija su koju čuva obitelj Škopac.
S obje nas je upoznao Milan Škopac koji je guca naslijedio je od pokojnog oca Ferruccia, a pasara pripada njegovom stricu Ivi Škopcu.
„Sjećam se da smo pasaru koristili svi, i nono i cio i mi. Napravio ju je graditelj Zec u Puntu na otoku Krku 1971. godine. Nama se krajem 80-ih godina pružila prilika, pa smo kupili guca od Silvana Škopca koji ga je slabo koristio i uglavnom držao u garaži. Guc je napravljen 1963. godine u Lovranu“, ispričao nam je Milan Škopac.
Razlika između pasare i guca je ta što pasara ima ravnu krmu (stručno: zrcalo), a guc zaobljenu, što ga čini boljim u svladavanju valova. U literaturi se također navod da pasara može biti duga do šest metara, a guc do devet i pol.
Drvena pasara Ive Škopca djeluje duža zbog kabine na prednjem dijelu, a guc Milana Škopca kraće zbog kabine u stražnjem dijelu, ali obje su duge šest metara. I obje su nadgradnju dobile nakon obnove.
„Mi smo svoju barku temeljito obnovili prije deset godina, zamijenili daske i dodali kabinu. Uložili smo između sedam i osam tisuća eura. Održavanje je zahtjevno i skupo. Stanujem u Novim zgradama u Labinu, pa je moram transportirati kamionom da bih na njoj mogao raditi. Osim toga, koristim kvalitetne materijale za profesionalnu upotrebu“ , kaže Milan Škopac. Barka mu služi za ribolov i izlete s obitelji do Cresa i duž istarske obale. (Tekst i foto: Robi Selan)
