U dva mjeseca od stranke bez stava do stranke čvrstih uvjerenja
U svojoj analizi neuspjeha pulskog referenduma, održanog prije dva mjeseca na inicijativu i uz suport pulskog Možemo!, među najveće gubitnike referenduma, uvrstio sam i IDS.
Tada sam napisao: „Umjesto da referendum, za koji je svaki malo bolji politički analitičar znao da neće uspjeti, iskoriste za svoje političko pozicioniranje, oni su ziheraški ili bolje reći kukavički radije odabrali šutnju. Nažalost, IDS se počeo pretvarati u stranku koja o ničemu nema svoj stav.“
Dva mjeseca kasnije IDS je počeo ugodno iznenađivati i sve se više pretvara u stranku koja je počela imati svoj personality.
Prvi iskorak dogodio se kada je predsjednik stranke Dalibor Paus, oštro kritizirao namjeru Vlade da dodatno oporezuje uspješne kompanije, uvođenjem tzv. poreza na ekstraprofit.
Stari IDS vjerojatno bi samo mudro šutio, računajući da običan narod, naročito birači frustrirani malim plaćama sigurno neće suzu pustiti zbog toga što će neka banka ili kompanija, čije su gazde 'puni k'o brodovi', platiti još malo poreza državi.
Kritikom takvog poreza IDS je pokazao da nije populistička stranka, koja skuplja jeftine političke poene na sirotinji, već naprotiv, počeo se pozicionirati kao ozbiljna liberalna stranka za koju, među ostalima, glasaju vrijedni, uspješni i poduzetni ljudi koji žele raditi, ulagati i zarađivati.
Još veći iskorak, što je za mene posebno bilo ugodno iznenađenje je jučerašnja izjava predsjednika Pausa i IDS-ovih saborskih zastupnika da će IDS podržati prijedlog Odluke o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u misiji Europske unije za vojnu pomoć za potporu Ukrajini.
„Vodili smo se time na koga se Odluka odnosi, a to je, naravno, Ukrajina koja se svim snagama bori protiv ruske agresije i napada na njezin teritorij, sa svim tragičnim posljedicama koje rat sa sobom nosi. To je bila temeljna vodilja kojom smo se rukovodili u donošenju ove odluke“, naveo je u obrazloženju predsjednik IDS-a.
Ovakvim čvrstim i nedvosmislenim stavom IDS se uzdigao nekoliko stepenica iznad ostalih oporbenih stranaka, a naročito SDP-a, koji je već dvije godine izgubljen u vremenu i prostoru, ponajviše zbog pupčane ovisnosti o ideološki pogubljenom predsjedniku države Zoranu Milanoviću.
Ovime je IDS napravio i prvi ozbiljan otklon od Milanovića, koji bez glasova IDS-ovih birača vrlo vjerojatno ne bi bio izabran za predsjednika države. Time se IDS prvi put, nadam se i trajno, ogradio od Milanovića, a to je nešto što Peđa Grbin i SDP još uvijek nemaju hrabrosti učiniti.