Najveći gubitnici pulskog referenduma su Dušica Radojčić, Dražen Majić i IDS
"88 posto Puležana je glasalo za izmjene GUP-a kojima bi se onemogućila gradnja na području Lungomarea. Čista pobjeda! 9.716 građana jasno je reklo ne“, pokušali su Dušica Radojčić i Možemovci sinoć relativizirati politički debakl koji je ta stranka doživjela na pulskom referendumu.
U obranu svog tanašnog argumenta Možemo! su naveli da je Filip Zoričić na vlast došao s 10.666 glasova u drugom krugu izbora za gradonačelnika.
„S tom se brojkom glasova može osvojiti četvorogodišnja vlast, ali se sa sličnim brojem glasova, zbog apsurdnih referendumskih pravila, ne može utjecati na samo jedno lokalno pitanje“, rekli su Možemovci odmah nakon objave rezultata referenduma.
Sa sličnim argumentima svoj su neuspjeh na referendumu za TE Plomin prije sedam godina pokušavali relativizirati i IDS-ovci.
Ali pravila za lokalne referendume ista su već deset godina, po tim pravilima je u Hrvatskoj održano već pet lokalnih referenduma i nije se sinoć u Puli ukazao neki Christian Schmidt pa da u izbornoj noći promijeni izborna pravila.
Kada je Dušica Radojčić pokrenula inicijativu za referendum znala je da se mora odazvati više od 50 posto građana s pravom glasa da bi on uspio. Ja sam već u travnju pisao da je to nemoguća misija i to sam potom više puta ponovio. Dušica je očito bila uvjerena da za svoj protest ima ogromnu podršku Puležana i da će se građani toliko senzibilizirati oko Lungomarea i da će u nedjelju masovno izaći na birališta. Zato njezina izjava da su u nedjelju ostvarili čistu pobjedu izgleda poput deluzije. Dušica Radojčić i pulski Možemo ne da nisu ostvarili čistu pobjedu, nego su doživjeli težak i bolan poraz od kojeg će se teško oporaviti, pa slobodno možemo zaključiti da je Referendum za Lungomare početak političkog kraja Dušice Radojčić i pulskog Možemo.
Prvi referendum u povijesti na koji je izašlo manje ljudi nego što ih je dalo svoj potpis za njegovo održavanje
Slažem se da zakon o lokalnom referendumu nije idealan, ali Možemovci bi izgubili i da su već na snazi promjene zakona koje se najavljuju, a to je da se na sve referendume (i lokalne i državne) kao donji cezus za njihovu pravovaljanost odredi izlaznost od 30 posto.
Međutim, 'Dušičin referendum' ni tada ne bi uspio jer mu je izlaznost bila samo 22,71 posto. Svi do sada održani lokalni referendumi u Hrvatskoj imali su izlaznost veću od 30 posto. Dakle, da je postojalo pravilo o 30-postotnoj umjesto 50-postotnoj izlaznosti, 'Dušičin referendum' ostao bi upamćen kao prvi u Hrvatskoj koji nije uspio. Sada će se pamtiti kao prvi na koji je izašlo manje ljudi nego što ih je dalo svoj potpis za njegovo održavanje.
Zbog svega toga Dušica Radojčić je najveća gubitnica pulskog referenduma. Ali nije jedina.
Od internetskih trolova nema ni glasova ni klikova
Gubitnik je i Dražen Majić, osnivač i glavni urednik vodnjanskog portala Istra24, čiji su novinari bili najveći medijski suport Dušici Radojčić i Inicijativi za referendum. Majić je bio aktivno uključen u kampanju za referendum, sudjelovao je na okruglim stolovima u organizaciji Možemo!, a njegov portal posljednjih je mjeseci funkcionirao kao kućni medij Dušice Radojčić. Debakl koji su na referendumu doživjeli protivnici hotela je i veliki poraz ovog portala. Majić i ekipa, potpomognuti milijunima kuna koje im je za pokretanje portala omogućio vodnjanski Infobip, očito su precijenili svoj utjecaj. Za njih vrijedi isto što i za Možemovce – od bučnih internetskih trolova nema ni glasova ni klikova. Šutljiva većina ipak ima neke druge interese i prioritete.
IDS se pretvorio u stranku koja o ničemu nema svoj stav
Iako od ovog referenduma neće imati nikakvu direktnu korist ni štetu, za mene su gubitnici i pulski IDS-ovci. Umjesto da referendum, za koji je svaki malo bolji politički analitičar znao da neće uspjeti, iskoriste za svoje političko pozicioniranje, oni su ziheraški ili bolje reći kukavički radije odabrali šutnju. Rezultat te neodlučnosti bit će dodatna pasivizacija i marginalizacija IDS-a u Puli.
Nažalost, IDS se počeo pretvarati u stranku koja o ničemu nema svoj stav, nisu ga imali o cijepljenju, nemaju ga o euru, a nisu ga imali ni o Lungomareu. IDS je mjesecima izbjegavao izreći išta konkretno o hotelu na Valkanama iako je upravo bivša IDS-ova vlast promijenila prostorni plan u korist izgradnje hotela na toj lokaciji. Rekli su da podržavaju pravo građana na referendum, a u Gradskom vijeću nisu htjeli glasati za njegovo održavanje. Uoči referenduma sakrili su se u mišje rupe i molili Boga da ih nitko ne pita za mišljenje. Na kraju su postigli da njihovo mišljenje više nikome nije ni važno.
Najveći politički dobitnik je Filip Zoričić
Naravno, ništa bolji nisu bili ni u drugim strankama i listama u Puli. Svi su kukavički šutjeli i skrivali se iza floskula o 'referendumu kao prazniku demokracije', te 'kako građanima treba dati da sami odluče', a nitko nije htio javno iznijeti svoj stav.
To nije činio ni gradonačelnik Filip Zoričić, barem ne otvoreno, ali njemu se desilo nešto drugo, što mu je na kraju donijelo ogroman politički benefit. Naime, Dušica Radojčić i Možemo! njega su postavili kao svog političkog antipoda. Njihova kampanja za referendum u najvećem dijelu je bila napadanje i prozivanje Filipa Zoričića, pa smo zadnjih mjesec dana više čitali podbadanja između Dušice i Filipa nego o argumentima investitora i referendumske inicijative.
Tako je na kraju pulski gradonačelnik Filip Zoričić, ni kriv ni dužan, ispao najveći politički dobitnik ovog referenduma. Jer sve što je poraz Dušice Radojčić teži, to je pobjeda Filipa Zoričića ispala veća. Ako će nedjeljni referendum biti početak političkog kraja Dušice Radojčić, onda je to istovremeno i početak uspona Filipa Zoričića. (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)