Prijatelji su poput zvijezda, ne možeš ih uvijek vidjeti, ali znaš da su tu negdje.

Smrt je samo sjena, staza uspona iz gnijezda u zvijezde. Ima nešto što nikad ne umire, a to je sjećanje.

Ovo nije oproštaj, nego samo pozdrav dragom prijatelju koji je sjedio s nama u školskoj klupi od 1976-1984, rastao, pričao o prvim ljubavima i dijelio s nama sve ljepote djetinjstva.

Najljepše u životu nikad ne prođe, već nastavlja živjeti u našim srcima.

Vidimo se opet negdje. 

Tvoj 8a razred