SONJA SABOL SE VRATILA U ISTRU

Foto 'Hejt je snažna reakcija. Iako vas ne vole, itekako prate što radite'

01.04.2024 - 21:02
Sonja Sabol
Sonja Sabol

I dok piše drugi nastavak knjige ''Ljubav fatalne žene'', Sonja Sabol diplomirana teologinja i specijalist za korporativne komunikacije i odnose s javnošću, porijeklom iz Rovinja, okrenula je također novi list u svom životu. Odluka da se iz Zagreba vrati u svoju rodnu Istru bila je njena misao već par godina, a dogodila se preko noći. ,,Uvijek mi se velike životne stvari događaju baš 'preko noći', to je, izrazit ću se, moja sudbina. Nisam ni trenutka dvoumila kada su mi se posložile primarne stavke, to je naprosto bio konačni trenutak da odem iz Zagreba koji me već dulje vrijeme činio nesretnom.''

Upitali smo je zbog čega tako misli i kaže, na što je odgovorila: ''Zagreb mi je donio obrazovanje, biznis, mogućnost da postanem ovo što sam danas, mnogo uloženoga se vratilo ali isto tako to je donijelo mnogo stresa sa sobom, u jednom periodu sam se i razboljela… Ne možeš ozdraviti u okruženju koje te dovelo do oboljenja. To je prosto logika, imam sreću što živim na relaciji Zagreb-Pula, iako, ja sam morsko dijete… Tu ljubav prema moru i smiraju, magiji koja me iznova probudi iz kolotečine života i užurbanosti može mi vratiti samo more. ''Život uzme, more vrati.''

 

Sonja trenutno piše drugi dio knjige ''Ljubav fatalne žene'', no također piše i dvije biografije te se ujedno posvetila citatima u slobodno vrijeme. Njeni statusi izazivaju mnogobrojne pozitivne reakcije, naiđe se i na hejt, ali naglašava da je hejt potreban javnim osobama i onima u nastanku jer je to dio medijske hijerarhije koju osobe moraju prolaziti.

,,Hejt je negativna reakcija, no snažna. To je poput mržnje. Postoje ljubav i mržnja, to su dvije zasebne emocije, međutim mržnja kao jak osjećaj ljudske antipatije je također emocija. Što znači da kada vas ne vole, oni itekako prate sve što radite, možda više nego fanovi. Uzroci mržnje su vrlo složeni: zavist, sebičnost, povreda osobe, ljubomora ili neuzvraćena ljubav u čovjeku izazivaju preziranje, ali ujedno i veliku potrebu da se o toj osobi sve zna. Kada je mržnja utemeljena na strukturi ličnosti osobe koja je mrzi, u tom slučaju to nije reaktivna mržnja već inherentna mržnja.''

Sonja ističe da bez obje strane, fanova i hejtera, javna osoba ne može opstati na sceni. „Ako se sve vrti na pozitivnoj bazi, to nije zanimljivo, nije showbuzz i samim time jenjava potreba da se o toj osobi više zna…

Postavila sam si rok za drugi dio 'Ljubav fatalne žene' dok u isto vrijeme pišem dvije autobiografije za koje je potrebno određeno vrijeme. Teme su vrlo složene a životi tih ljudi veoma kompleksni, tu ima mnogo posla… Citati su došli spontano ali i očekivano, premda pišem svaki dan statuse na razne teme.''

Na pitanje što joj je nedostajalo svih ovih godina iz Istre odgovorila je: ''Sve! Zagreb je i dalje tu kada moram nešto obaviti, međutim moj život je oduvijek bio postojan samo na moru. Taj osjećaj mira i spokoja, otvorenost ljudi, predivna hrana i osjećaj ''Carpe Diem'' kao da živite u maloj Italiji. Ovdje otvorim pjenušac i za doručak! Introvert sam, volim društvo ali volim se i osamiti. Samoća mi je prijeko potrebna za nove ideje, rezultate, ciljeve i rekapitulaciju sebe.''

Na temu prodaje knjige kaže da je vrlo zadovoljna budući je još uvijek ''No name'', iako ju je službeni status književnice na portalu Indeks.hr vrlo obradovao. ''To je velika stvar za nekoga tko tek počinje, preko trnja do zvijezda. Knjige su svojstvene ljudima koji su na višim intelektualnim razinama a bit je da te u pisanju razumije običan lajk kao i akademik. Sve ostalo je filozofiranje u prazno. Stvari, ljude i situacije treba nazivati pravim imenom. Bez cenzure, bez uljepšavanja već potrebe za bitisanjem nečega kakvim ono jest. Ostalo mi je svega 20-ak knjiga, nakon toga ide novo tiskanje primjerka. Moj stil pisanja je preteča za našu zemlju jer pišem otvoreno i bez cenzure.

Za kraj ovog kratkog razgovora rekla nam je kako je zadovoljna postignutim do sada, iako kao veliki i buntovni perfekcionist uvijek teži za višim: „To je naprosto tako u nama umjetnicima, ludosti nam ne nedostaje, toga imamo napretek, međutim, sve ono što se dešava između je život, a život stalno iskušava na razne načine. Rekla bih borba je konstanta baš kao i glad za uspjehom! Nikada nisam zadovoljna osrednjim ili dobrim, to mora biti fantastično. Sve ili ništa. Osobnost koja je teško zadovoljna je zapravo vrlo jednostavna ali u konačnici vrlo komplicirana za samu sebe. Premisa bi bila 'Živi do kraja, istinski, suštinski i srcem bez kajanja. To je nepogrešivo.' Ako se morate preispitivati onda ste u problemu, puno kalkulacije dovodi čovjeka u šah mat poziciju, kada čovjek igra šah onda razmišlja, međutim, život ima previše figura da bi razmišljali o svemu. Život je život, a igre su igre. Pustite budale neka se igraju, oni će završiti u kutiji, a vi živite i budite čovjek u svemu i do kraja!“ (Eleonora Matković Čakić)

Tweet

Posljednje novosti