Zauvijek je otišao još jedan dobri duh Buzeta

Gotovo da nije bilo teme i priče o kojoj s njime niste mogli popričati. Veseljak, dobričina i čovjek koji je neizmjerno volio društvo. Takav je bio Klaudio Marinac, buzetski ugostitelj, sportaš, obrtnik, turistički djelatnik… Mogli bi nabrajati unedogled. U 82. godini života nažalost prestalo je kucati njegovo umorno srce, a Buzet je time ostao bez još jednog svog dobrog duha. 

- Mogu primijetiti kako su se nekada ljudi više družili i više odlazili u gostionice, iako su imali manje novaca za potrošiti i zarada je time bila manja. Ali stalno su pjevali od prijepodneva i to u grupama, a danas u gostionici možete čuti kako pjeva samo pokojeg pijanca, rekao mi je prilikom jednog našeg razgovora pred petnaestak godina u njegovoj gostionici na Mostu.

Svestranost Klaudia Marinca, ugostitelja s Mosta u njegovom dosadašnjem životu, ispunjenom snažnim angažmanom i zaduženjima u društvenim i gospodarskim aktivnostima Buzeta tijekom proteklih je godina u mnogim navratima bila izražena brojnim vrijednim nagradama i priznanjima. Dobitnik Nagrade Grada Buzeta, plakete „Zlatne ruke“ Hrvatske obrtničke komore kao prvom ugostitelju na području naše države za dostignutu visoku kvalitetu u ugostiteljstvu samo su vrh brojnih priznanja koje je primio za svoj rad. U buzetskom udruženju obrtnika, gdje je bio predsjednik više od 20 godina te rukometnom klubu, posvetio je najveći dio svojih aktivnosti van redovnog posla te je u oba kolektiva proglašen počasnim predsjednikom. Uz obrtništvo i sport, Klaudio je dugo godina bio aktivan i u buzetskoj Turističkoj zajednici, udarajući temelje lijepe priče unutrašnje Istre i svoga kraja, kojeg je neizmjerno volio.

Klaudio se od malih nogu bavio sportom. Kao školarac bavio se nogometom, kratko odbojkom, a u isto vrijeme i rukometom, koji je kasnije u velikoj mjeri obilježio njegov život. Jer uz 19 godina aktivnog igranja, dugi je niz godina obnašao i funkciju predsjednika kluba, a dok god je mogao dolaziti na utakmice rukometaša, stolica u lijevom kutu balkona buzetske Sportske dvorane bila je rezervirana za njihovog počasnog predsjednika. Kao dječak pomagao je i u gostionici na Mostu, ustanovljenoj 1913. godine, a koja je već više od 90 godina u vlasništvu njegove obitelji, najprije roditelja, pa njega, a sada i njegove djece i unuka. Gostionica na Mostu je kroz svo ovo vrijeme bila kultno mjesto okupljanja ne samo stanovnika Buzeta, nego i mnogih dobronamjernika koji su zalazili u sjevernu Istru. S obzirom da se nalazila na glavnoj cesti iz Trsta za Pulu u gostionici je bilo vrlo prometno. Početkom prošloga stoljeća ljudi su prolazili konjima i volovima, a početkom dvadesetog stoljeća pojavili su se i prvi automobili. No, svoj renome i prepoznatljivost u širim krugovima stekla je upravo u vrijeme dok ju je vodio Klaudio kada je kultna gostionica Most bila nezaobilazna stanica. Pogotovo je živahno na Mostu u rujnu, povodom ‘Buzetskih dana’ kultne automobilističke utrke na kojoj je druženje najboljih europskih automobilista kod Klaudija u oštariji bilo dio rituala koji se nikako nije smio propustiti. Jedan od čestih gostiju bio je i poznati istarski pjesnik, novinar i književnik Zvane Črnja koji je nadaleko poznato buzetsko okupljalište opjevao i pjesmom ‘Na Mostu pod Buzetom’.

Posljednji ispraćaj Klaudija Marinca biti će u petak 16. veljače u 15.30 sati na Gradskom groblju u Buzetu. (S. Ž.)