Nije dugme nego botun

"Dijete mi je danas u školi na hrvatskom napisala botuni umjesto dugmad. Jako sam sretan. Sutra je vodim u McDonald's za nagradu. Ljubav tatina," napisao je otac male Puljanke kojeg je razveselila njena školska zadaća. Točnije, 'greška' koju je uočila učiteljica.

Učenica je, po svemu sudeći, opisivala snjegovića, napisavši da mu je zatakla "mrkvu za nos", a "botune koristi za usta i oči". Zadaću je pregledala učiteljica i odmah uočila uljeza u hrvatskom jezičnom standardu, podcrtavši crvenom tintom riječ 'botun'. Da bi se znalo o čemu se radi, ispod teksta je naznačila da je 'hrvatski' prijevod za botune - dugmad. A riječ dugme, kad smo već kod hrvatskog standarda, turskog je porijekla, a Turci su je pak preuzeli od Perzijanaca, koji kažu - tukme.

A to nas vraća na nedavno usvojen Zakon o hrvatskom jeziku i prijepore koji je on u javnosti izazvao. Mnogi opravdano strahuju da će upravo ovaj zakon iz škola i javnog govora izbaciti botuniće i uvesti isključivo dugmad, možda će se tu provući i pokoje puce, čak su se spominjale i kazne. Još dok je bio u fazi savjetovanja, ovaj je zakon javno komentirao pisac Renato Baretić, kazavši da je nepotreban te da bi jedina njegova posljedica bile dodatne apanaže za članove Vijeća za hrvatski jezik, kao i uhljebljivanje stotina lektora u tijela državne uprave i lokalne i regionalne samouprave.

"Veći je problem što više maturanata ima ocjenu odličan iz engleskog nego iz hrvatskog, ali taj problem ovakav zakon ne bi riješio",  kazao je Baretić.

Bilo je više slučajeva jezičnog puritanstva u povijesti Hrvatske i njenog jezika, nastojanja da se od jezika načini ukoričena umjetna tvorevina. No, jezik ne mora strahovati dok je izvornih govornika. Dok je botuna, bit će i dugmadi. I obrnuto. (M. V. I.)