‘Fora mi je juriti jer volim brzinu. Nadam se da ću biti bolji od tate’

Automobilizam je u Istri u posljednjih dvadesetak godina jedan od sportova koji ima vrlo veliki broj natjecatelja u državnim prvenstvima te veliki broj naslova prvaka. No, vrlo je mali broj vozača, koji su se tim sportom počeli baviti od malih nogu. U ova dva desetljeća na prste jedne ruke dali bi se nabrojati one automobiliste koji su u ovaj oktanski sport krenuli u svojoj dječačkoj dobi.

Jedan od njih je trinaestogodišnji Noa Janko iz Rovinja, trenutno najmlađi istarski automobilist koji nastupa u službenim državnim natjecanjima u kartingu. Iza njega su već dvije prvenstvene sezone, a mladi Noa na treninzima se već polako sprema i za treću, koja započinje u travnju.

- Još sam sa sedam godina išao s tatom na utrke, s obzirom da je on vozio ‘brdo’ i autoslalom i tako sam prvi puta sjeo u karting na stazi u Taru. Odmah mi se jako zasviđalo jer volim brzinu pa mi je bilo fora - kaže o svojim automobilističkim počecima Noa Janko. 

Kada je njegov otac Igor vidio da ga ovaj sport jako interesira još su nekoliko puta išli na karting stazu, a onda je za rođendan stigao i njegov prvi bolid.

- Prvo smo vozili po dvorištu i na parkiralištu u Polarima na stazu, pa bi kasnije krenuli sa svojim kartingom i na stazu u Tar. Nakon tri godine treninga i uvježbavanja, konačno smo ga prijavili i za prvu službenu utrku Prvenstva Hrvatske u Virovitici, kada je imao 11 godina, nadopunjava njegov otac Igor Janko.

- U prvoj utrci bilo me malo strah jer nisam znao kakva je staza i konkurencija. Za  razliku od mene većina ostalih vozača je već znala stazu s obzirom da su neki nastupali u prvenstvu već tri godine, ali prošao sam puno bolje nego što sam mislio da će biti. Kako su utrke prolazile trema je bila sve manja jer sam stekao više iskustva i sve je išlo lakše, kaže o prvim iskustvima mladi rovinjski kartingaš.

U svojoj prvoj sezoni nastupao je u konkurenciji klase 3 - Rotax Mini Max i zauzeo četvrto mjesto. 

- Jako sam zadovoljan jer sam nastupao u jakoj konkurenciji, a plasman bi bio malo bolji da sam mogao nastupiti na zadnjoj utrci, dodaje Noa.

Prve sezone trenirao ga je otac, a lanjske su struku povjerili Puljaninu Marijanu Grobenskom, čiji je sin također vrlo uspješno nastupao u kartinzima pred dvadesetak godina, kada je imao ugovor sa čuvenim Red Bullom.

- Volio bih se zahvaliti treneru Marijanu Grobenskom koji mi je puno pomogao da usavršim neke stvari. Započeli smo skupa trenirati u petom mjesecu i puno smo radili na vježbama kočenja jer je to mi nije išlo najbolje te bolje ulaske u zavoje. Po kišnoj stazi se treba paziti na kočenje dok na suhim stazama se koči u zadnjoj sekundi i odmah gas, po kiši to sve ide malo sporije. Najbolja utrka koju sam odvozio bila je u Šmriki, a i prošle godine u Virovitici. 

Noa ide u šesti razred, a uz automobilizam redovito trenira i rukomet u Rovinju. Kaže kako malo njegovih školskih kolega zna za automobilističku strast.

- Većina njih ne zna ali oni koji znaju mi zavide jer kad su utrke nema me u petak u školi a oni moraju učit dok ja uživam i vozim se. I moja mama je zadovoljna i uvijek kada idem na utrke mi kaže da se dobro zabavljam. Uvijek mi je zabavno na utrkama, a do sada nikad nisam imao sudare. Bilo je nekoliko izlijetanja, ali ništa strašno, dodaje Noa. 

U idućoj sezoni ovaj mladi automobilist pazinskog Istra Racing teama prelazi u višu klasu te se nada i boljem plasmanu. 

- Prelazimo u konkurenciju do 125 kubika klase junior i već neko vrijeme treniram kako bi se naviknuo na novi karting. Želja je da budem na kraju prvenstva među tri prvoplasirana, dodaje Janko. 

O svojim budućim automobilističkim planovim, kaže, još ne razmišlja.

- Formula je fora, ali volio bi voziti brdske utrke i formulu driver kao što to vozi i moj tata. Nadam se da kad odrastem da ću biti bolji od njega. (Siniša Žulić)