'Grad ne može živjeti od toga da ljudi grle stabla i zure u sunce'

Naravno, intervju smo radili u Uliksu. Kaže Sanja da joj je to omiljeno mjesto u Puli i da bi joj bilo nezamislivo da postoji neka Pula bez Uliksa. S obzirom da se drugi akter intevjua, onaj koji postavlja pitanja, u potpunosti slaže s tom konstatacijom, bilo je jasno da će mjesto sastanka biti kultni kafić.

Vidi se da je Sanja ovdje doma, šali se s Tiborom, konobarom bez kojeg je teško zamisliti Uliks ujutro, grli se s Rosom, bez koje je teško zamisliti Uliks u bilo koje doba. Lokal obitelji Bimbašić ove godine slavi 35. rođendan, godinu više od toga ima Sanja Radolović, saborska zastupnica i pulska vijećnica iz redova SDP-a, koja je ujedno i voditeljica Službe za strateško i prostorno planiranje, infrastrukturne projekte i razvoj Sveučilišta u Puli. Da, nismo zaboravili, osvojila je i mandat u Županijskoj skupštini, ali taj je u mirovanju.

Tolike funkcije teško je obavljati ako niste u kondiciji, a naša sugornica otvorila je 2024. ni manje ni više nego - kickboxingom! Kaže da je na intervju došla ravno s treninga.     

"Da, to je bila novogodišnja odluka. Volim novogodišnje odluke", kaže.

- Znači cilj je da se obranite ako vas netko napadne, ili da ostanete u formi?

- A ne, mene samo verbalno napadaju, a verbalno mislim da sam dovoljno izoštrena da odgovorim.

- Jesu li naporni treninzi?

- Najgori mi je početni dio zagrijavanja jer nemam kondicije. Mislila sam da imam i da se tu računaju duge šetnje uz more, ali nije to to.

- Ali brzo ćete u formu?

- Pa ne znam, s obzirom na moje obaveze, Sabor, Sveučilište, izbori za mjesne odbore koji nam  dolaze... Ali nadam se da ću uspjeti održati treninge barem dva puta tjedno. Čisto zbog fizičke i psihičke forme.

Zoričić želi prebaciti odgovornost, ali nismo djeca u vrtiću

- Završila je 2023. godina. Kakva je bila?

- U najmanju ruku zanimljiva. Bilo je tu svega, zagrijavanje pred superizbornu. Bila je to godina zauzimanja pozicija po pitanju koalicija. Ja sam stava da SDP treba samostalno izaći. Čekali smo Možemo da vidimo hoćemo li ići s njima. Pokazali smo koja je naša snaga u Saboru. Najaktivniji smo klub iako imamo pola zastupnika u odnosu na broj mandata koje smo osvojili. A u Puli je bilo živo. Ljudi kažu da je SDP u koaliciji, ali SDP nije u koaliciji, već samo podržava ono što smatramo da je dobro.

- Na početku 2024. dočekala nas je presuda za cajke. Je li gradonačelnik Filip Zoričić kriv za to, ili nije? 

- Mi smo protiv zabrana. Naravno, Grad ima pravo odlučiti želi li nešto u svom prostoru ili ne, ali o tome je trebalo ranije razmišljati. Jednu stvar bih htjela demistificirati. Vidim da se u prvi plan gura direktora Pula usluga i upravljanja Maria Peruška kao glavnog krivca za zabranu cajki, a on je član SDP-a. Mario Peruško nije postao direktor zato što je član SDP-a, on je godinama u Pula sportu, bio je već direktor, i SDP uopće nije zahtijevao da bude direktor. Ne sviđa mi se što se sve pokušava svaliti sa gradske palače na gradsku firmu.

- Dakle Zoričić želi svoju odgovornost prebaciti na gradsku tvrtku?

- Tako je. Nismo djeca u vrtiću. Znamo tko donosi strateške odluke, a to sigurno nije direktor u gradskom poduzeću. To je potpuno jasno i to mi se nije svidjelo, nevezano što je to Mario Peruško, član SDP-a. Ako si donio nekakvu odluku, stoj iza nje, pa čak i ako se pokaže da je pogrešna. Ispričaj se, učini što god treba, ali stoj iza svojih ljudi. Vrlo jasno je u ugovoru pisalo "Duško Kuliš i gosti" i on je mogao pozvati i Aleksandru Prijović, da je htio.  

- Konkretan problem mogao bi nastati za proračun u obliku naknade štete koja će se možda morati platiti.

- Apsolutno za neke stvari ne opravdavam Zoričića, ali isto tako je populistički što su neki traže da bi on to trebao platiti iz vlastitog džepa. Bilo je primjera u zadnjih 15 godina i od strane bivše vlasti da su izgubili razne tužbe. Zato mi je to što govore u najmanju ruku simpatično.

Ne znam kome je pametnome moglo pasti na pamet da ide sjeći stabla bez doznake Hrvatskih šuma

- Htjeli mi to ili ne, tema su nam i stabla na Valkanama, o čemu se ovih dana dosta govori i piše. Neki tvrde da je sječa nelegalna, što vi kažete?

- Ja osobno sam za igralište. Djeca koja treniraju u Uljaniku su izgubila teren. Budući da im je glavni na granici Verude i Stoje, najprirodnije je da pomoćni bude na Valkanama. Bila je prilika da se od HNS-a dobije trava i to je dobra investicija. Djeca će moći prošetati od glavnog igrališta do pomoćnog i tamo trenirati. Međutim, mislim da se u cijeli taj proces išlo dosta traljavo. Kada se vidjelo da je DORH pokrenuo spor nakon 30 godina - a neću reći da je to zbog pritiska aktivista jer tko sam ja da o tome sudim - ne znam kome je pametnome moglo pasti na pamet da ide sjeći stabla bez doznake Hrvatskih šuma. Ja se tako nešto ne bih usudila napraviti. Podržavam izgradnju igrališta, ali sigurno ne podržavam nelegalnu sječu stabala.

- Možemo kaže da je igralište trebalo graditi na Marsovom polju.

- Dapače, ja mislim da Istra 1961 nije trebala ići u Bale. Trebalo je dati zamašnjak i njima i Uljaniku. U Puli treba biti prostora i za jedne i za druge. Djeci Uljanika igralište na Valkanama, a kamp Istre na Marsovom polju. To mi je totalna budalaština da su morali otići u Bale, a 500 metara od stadiona imamo cijelo područje koje se moglo urediti u sportsko-rekreacijsku zonu.

- Da se vratimo na kraj prošle godine, imali smo odluku oko povećanja poreza koja je bila zapela na paušalu za iznajmljivače. SDP je insistirao da se predloženi iznos smanji sa 200 na 100 eura po krevetu. Je li to bila ucjena?

- Ne, jer mi ni na koji način nismo rekli da nećemo usvojiti proračun ako se taj naš prijedlog ne usvoji. Mi nismo u koaliciji, ali nećemo rušiti da bi rušili. Nismo tako destruktivno nastrojeni i sigurno nismo kratke pameti pa da zaboravljamo s kim smo jučer bili, a danas tog nekog blatimo. Ali smatramo da je toliko povećanje bilo pogrešno. Meni je potpuno jasno koja je intencija - da se razvija kvalitetni i održivi turizam - ali stvari treba sagledati iz perspektive Pule. Možda bi grad trebalo podijeliti na više zona, jer nije isto ako se apartman iznajmljuje na Zelenici, u strogom centru grada, ili na Busoleru. Činjenica je da postoje ljudi koji sagrade apartmane i plaćaju taj nizak paušal, a nisu ni nastanjeni ovdje. S druge strane su ljudi koji imaju jedan apartman, koji ovdje žive i od toga školuju svoju djecu.

- Sjećamo se i rasprave o toplesu i alkoholu na plažama. Vaš kolega Igor Belas je tada rekao da "partyji na plažama  ponekad ne završavaju dobro". Imate li što reći u njegovu obranu?

- Pa, meni je gin tonic najdraže piće. Ja ću ga piti i dalje.

- Ajmo razriješiti koaliciju sa Zoričićem. Dakle vi kažete da to nije koalicija, ali što je to onda? Teško je ne primijetiti da ste podržali manje-više sve njegove odluke.

- Ja u gradsku palaču ne ulazim osim na gradsko vijeće. Ne idem na sastanke kod Zoričića, niti u gradske upravne odjele, a formalno se ni ne sastajemo kao "veličanstvenih 12". Od razlaza koalicije Zoričić - Možemo - SDP, za koju iz Možemo kažu da nije bila koalicija, ali je bila, nemojmo se lagati, mi nismo dogovarali kako ćemo glasati i kakav stav ćemo zauzeti.

- Postoji li mogućnost zajedničkog izlaza SDP-a i Zoričića na izbore?

- Zakon je tu jasan, nezavisna lista ne može ići sa stranačkom listom. Da se mene osobno pita, onda ne. Ja sam za to da SDP samostalno ide na izbore.

- Je li suradnja vas i Zoričića na neki način motivirana zajedničkim animozitetom prema Možemo i Dušici Radojčić?

- Ne bih rekla. Mi se isto ponašamo cijelo vrijeme, nismo destruktivni. Mi imamo neka razmišljanja o tome kako bi se grad trebao razvijati, koja se razlikuju i od Možemo i od nezavisne liste Filipa Zoričića. Meni je samo nevjerojatno da netko tko je prije godinu i pol dana bio pomirljivih tonova prema Filipu Zoričiću, sad ga napada iz svih oružja. To mi je čudno, ali čuda se događaju.

- Osobno, u kakvim ste odnosima s Dušicom Radojčić?

- Nismo mi funkcionirale ni dok je trajala ta koalicija. Slažem se da grad treba težiti održivom razvoju, ili kako ona to kaže kružnoj ekonomiji. Ali to je sve lijepo, divno i krasno na papiru, ali kada treba ne uhljebiti ljude, nego podijeliti odgovornost, je ne vidim da bi oni to mogli. Grad treba živjeti od nečega, a neće živjeti od toga da ljudi grle stabla i zure u sunce svako jutro. 

Kafić Šumi more je trebao ostati

- Tako dolazimo i do hotela Lungomare, koji ide puževim korakom, ali ide.

- Meni je žao je da se NK Uljanik uvaljalo u blato zbog priče oko hotela. To su dvije potpuno odvojene priče. Ali moramo zaokružiti sve što se događa oko Lungomarea. Mislim da je stavljanje ključa u bravu kafića Šumi more od strane gradske uprave bila potpuno pogrešna odluka i da je trebao raditi i dalje na način kako je radio, jer je to bio jedan od identiteta Pule. Igralište treba proširiti, a sječa stabala je katastrofa koja se nikako nije smjela dogoditi, ako je istina da je nezakonita. Hotel se gradi na privatnom zemljištu, a Puli nedostaje kvalitetnih turističkih sadržaja. Projekt izgleda ok, ima zelenila, ne narušava se vizura prostora. Nadalje, bilo je i pitanja oko plaža. Mislim da one moraju ostati Puležanima i ne treba ih davati u koncesije. I ponavljam, hotel bih podržavala radilo se o Stevanu Mujdži iz SDP-a ili ne. 

- Primjetno je da se u Puli u dosta točaka slažete s HDZ-om. Kako to objašnjavate?

- Na nacionalnoj razini smo mi potpuna suprotnost. Ali na lokalnoj postoje stvari na kojima morate surađivati. U gradskom vijeću postoje odluke za koje svi glasaju. Mislim da svi želimo dobro svojem gradu, a na nacionalnoj razini je to jedna druga priča.

- Ali za mnoge stvari u pulskom vijeću mišljenje SDP-a i HDZ-a se podudara.

- Možda jedni i drugi znamo izraziti svoj stav. Možda smo glasniji od drugih.

- Koje biste projekte voljeli vidjeti da se realiziraju u Puli?

- Prvo i osnovno da se otvori Muzil građanima, da se osmisli sportsko-rekreacijski turistički sadržaj. Ne megalomanski, ali da se otvori građanima koji uglavnom tamo nikad nisu nogom kročili. Po pitanju turizma, da se otvore mali gradski hoteli koji kronično fale. Da se grad podijeli u zone i da se na taj način riješi problem paušala. Po pitanju obrazovanja, tu očekujem u što kraćem roku rješavanje ključnih pitanja, poput dogradnje škola Kaštanjer i Šijana i sportske dvorane škole Tone Peruško. Konkretni problemi koji ljude u Puli trenutačno najviše muče su vrtići i domovi za starije. Budimo realni, osim dogradnje postojećeg, kojom će se dobiti oko 100 mjesta, Puli treba još jedan dom. Danas nema mjesta čak ni u privatnim domovima. Što se tiče prometa - treba nam garažna kuća, a ove rotacijske garaže ne podržavam. Meni je to stvarno ružno a enormno je skupo. Ne vidim što se konkretno dobilo. Pula konačno treba dobiti garažnu kuću. Bilo je riječi o lokaciji pored žute škole, s kojom se ne slažem, i pored OB Pula, s kojom također nisam na "ti". Jednu poziciju bi trebalo riješiti na Mandraču, skupa s poveznicom do zračne luke.

- Što ćemo s prostorom Uljanika?

- Ja nisam za to da se taj prostor namijeni za turizam. S uređenjem područja Katarina - Monumenti, hotelom na Lungomareu,  cijelim pojasom Verudele i stvarno velikom apartmanizacijom u gradu, nema potrebe za tim.

- Ako ne turistički sadržaji, što bi tamo trebalo biti?

- Možda da se razgovara s Tehnomontom ako njima treba dodatni prostor jer djeluju na skučenom. Imamo i naše Sveučilište, koje bi tamo moglo razvijati IT industriju, odnosno spajati znanost i gospodarstvo.

- Zar nije to predviđeno na Valelungi?

- Mislim da taj prostor nije realan. Nemam ništa protiv forme pulskog inovacijskog centra na Valelungi koji je stavljen kao strateški projekt gradske uprave za povlačenje sredstava iz EU fondova 2021. - 2027. Ali ako uzmete bilo koju nekretninu, tamo je po 50 zabilježbi. Kad će se to riješiti? Nikad. Bolje mjesto za poslovno- inovacijski centar je u Uljaniku, s time da nekakav vid brodogradnje tamo mora ostati.

- Zbog tradicije ili zbog toga što to ima smisla? Jer kako sada radi Uljanik Brodogradnja 1856, čini se da nema.

- Mislim da tamo imamo prevrijedne strojeve i opremu, ali i zbog našeg kulturnog i urbanog identiteta, a i zbog tradicije. Nazovite me sentimentalnom, ali moj dido je bio dizaličar, odrasla sam u ulici Uljanikovih stanova i stvarno mislim da je to nešto što Pula ne smije izgubiti. A ne vidim ni zašto bi.

- Bili ste kandidatkinja za gradonačelnicu na prošlim izborima, skoro ste došli do drugog kruga. Hoćete li opet pokušati?

- Ako me se sada pita - ne.

- Zašto?

- Možda je pošteno dati priliku drugim ljudima. Ja više nisam predsjednica organizacije. Znam da to možda nije popularno, ali smatram da predsjednik organizacije, bila ona općinska, gradska, županijska ili državna, treba biti kandidat za izvršnu vlast.

Nismo odustali od Medicinskog fakulteta

- Zaposleni ste na Sveučilištu u Puli, a glavni projekt po kojem vas javnost poznaje je Medicinski fakultet koji nikako da krene. Zašto je to tako?  

- Zbog nečijih partikularnih interesa. Mi smo sve zakonske pretpostavke ispunili, što se tiče kadrova, prostora... Sve je dobilo zeleno svjetlo Ministarstva, a zapelo je na Nacionalnom vijeću i oni ne žele dati suglasnost. Ja odgovorno tvrdim da bez studija medicine u Puli Opća bolnica Pula nikad neće postati klinička bolnica. To nije samo stvar naziva i prestiža. Nonsens je, na primjer, da imamo najmodernije operacijske sale i opremu u državi, a njihov kapacitet nije ispunjen. Građani bi imali bolju zdravstvenu zaštitu, a liječnici priliku napredovati. Imamo jako puno naših mladih ljudi koji su studirali u Rijeci i Zagrebu i koji bi se vratili da im se pruži prava prilika. U razgovoru sa sve i jednim od njih saznala sam da oni uz to što žele liječiti i pomagati ljudima žele moći dalje prenositi svoje znanje studentima medicine objavljivanjem članaka u priznatim znanstvenim časopisima i sudjelovanjem na znanstvenim konferencijama. 

- Tko onda ne želi da Pula ima Medicinski fakultet. Je li to Rijeka, odnosno tamošnji Medicinski fakultet?

- Ja ne bih tako rekla. Pulsko Sveučilište je i krenulo kao podružnica riječkog. Možda da se s tim ljudima drugačije komuniciralo, možda im je trebalo reći da im mi nismo konkurencija jer bi naša upisna kvota bila oko 30 studenata. Da želimo da nam budu partneri i da njihov kadar predaje na budućem studiju. Mislim da bi to bila puno bolja priča nego sa Splitom. Ipak je Split predaleko. Vjerujem da će biti razumijevanja od strane njih i da ćemo u budućnosti surađivati.

- Znači bitka nije izgubljena?

- Ja definitivno neću odustati.

Prostorni plan Istarske županije ubraja samo hotele i kampove u kapacitete za turizam

- Da se prebacimo kratko na županijsku razinu. Čini se da je župan Boris Miletić svima po volji. Dok su u Puli stalno neki sukobi, iz Pazina ne dolazi ništa problematično.

- To je uvijek tako. Sjednica Županijske skupštine sa 30 točaka traje tri sata, a sjednica Gradskog vijeća od 10 točaka traje po 15 sati. Na gradskoj razini obrađuju se teme koje ljude ipak više zanimaju. Puno je tu više polemika. Ono što bih istaknula kao jako važnu županijsku temu je Kaštijun. Kroz županijski prostorni plan moramo predvidjeti prostor za kompostanu i bioplinsko postrojenje i to su stvari od kojih ne treba bježati. Važna tema je i turizam. Prostorni plan Istarske županije ubraja samo hotele i kampove u kapacitete za turizam. Ovo drugo kao da ne postoji. Nekomercijalni smještaj, ugostiteljski objekti za smještaj… Mislim da će to biti vruć krumpir koji će imati utjecaja na sve, gradove, općine, na svakog čovjeka. To je nešto čega se ne želi uloviti sadašnji župan, a pitanje je tko će se uloviti nakon lokalnih izbora 2025., a morat će. Stvari su toliko goruće da se više neće moći čekati.

- Hoće li SDP opet u bitku za Županiju? Prošli put vam je jako malo nedostajalo.

- Oko 50 glasova. SDP će sigurno imati kandidata za župana, to nije sporno.

- Koje su najvažnije teme kojima se bavite u Saboru?

- Budući da radim na Sveučilištu, naravno da su mi u prvom planu obrazovanje i znanost, a pošto vodim službu za EU fondove i projekte, onda i EU fondovi. Dolazi nam nova financijska omotnica, cijeli financijski plan otpornosti i oporavka. Ali morate biti multitasking. U Saboru moraš biti pripremljen na sve i znati pričati o svemu. Ono što me zanima je naravno i sve što je vezano za Istarsku županiju.

- Uskoro su parlamentarni izbori. Može li SDP pobijediti HDZ?

- Ja vjerujem da može. Mislim da smo se već dosta dobro posložili. Krenuli smo po gradovima s velikim skupovima. Najaktivniji smo saborski klub i u medijima smo dosta vidljivi. Imamo dosta kvalitetne istupe i prijedloge i mislim da je konačno došlo vrijeme da dobijemo povjerenje građana i pokažemo što možemo i u izvršnoj, a ne samo zakonodavnoj vlasti.

SDP je i dalje najveća oporbena stranka, o tome uopće nema rasprave

- Je li SDP i dalje najveća oporbena stranka u Hrvatskoj?

- Mislim da to uopće nije sporno. Jedina stvar u kojoj se slažem s Andrejom Plenkovićem je da u Hrvatskoj postoje dvije nacionalne stranke. To je činjenično stanje i u ovom trenutku SDP je najveća oporbena stranka. O tome uopće nema rasprave.

- Kakva su vam očekivanja u osmoj izbornoj jedinici. Bit će gužva, tu su IDS i njegova koalicija, potom HDZ za kojeg se smatra da nikad nije bio jači na ovim prostorima, pa Most i Radnička fronta koji očekuju obranu svojih mandata, a još treba vidjeti i što će bivši IDS-ovci Miletić i Lerotić, koji bi također mogli do mandata.

- Dodala bih tu i Republiku, možda se i Damir Vanđelić ovdje kandidira. Ali od kad se ja bavim politikom, a i ranije je tako bilo, u osmoj izbornoj jedinici je uvijek bila najveća gužva. Nije to nešto na što mi nismo navikli. Mi imamo svoj program i plan, idemo na izbore vrlo konstruktivno i smatram da ćemo osvojiti najveće povjerenje građana u osmoj izbornij jedinici, bez daljnjega. Može biti gužva koliko hoće, ali SDP ima svoj postojan rezultat, kojeg naravno uvijek treba i zaslužiti.  

- Koliko je to u mandatima?

- Ako sami idemo na izbore, oko šest ili sedam.

Čovjek treba biti realno ambiciozan

- Hoćete li i vi biti među njima?

- Teško je to sada reći. Mi imamo zip model, ali treba uvijek gledati aktivnost i zasluge pojedinaca i ja sam da se tome da prednost. Ako predsjednik i tijela stranke smatraju da sam svojim radom to zaslužila, zašto ne, prihvatit ću se toga, a ako ne, isto dobro, da tako kažem. Svatko treba znati gdje mu je mjesto, treba čovjek biti realno ambiciozan i na tome temeljiti svoj politički razvoj. Mi imamo proceduru, od gradske i županijske razine na dalje, a predsjednik je taj koji na kraju odlučuje. Uvijek je tako bilo i uvijek će biti, raspored na listama se zna u zadnju minutu.                       

- HDZ se hvali da su puno napravili za Istru i Rijeku, dakle osmu jedinicu. Recimo, tu su velike dvije bolnice, jedna u Rijeci, jedna u Puli, pa dovršeni Ipsilon s drugom cijevi tunela Učka, potom cesta D-403 u Rijeci, lukobran u Puli, Zagrebačka obala u Rijeci, cesta prema Velom Vrhu u Puli... Što vi kažete na to?

- Kažem da su to sve projekti koje je provodila i SDP-ova vlada. Kada uzimaju samo sebi zasluge, podsjećaju me na IDS kada je sebi uzimao zasluge za veliki rotor u Puli ili bolnicu, a to su bili državni projekti. Ono što definitivno očekujem - a to je stvarno ne pet do 12 nego 12 i pet - to je razvoj željeznice. Dokumentacija se radi već četiri godine, imamo nove vlakove koji se kvare, stare pruge po kojima voze, a na 70 kilometara od nas u Italiji i Sloveniji vlakovi voze 200 na sat.

- I na koncu malo ležernije. Nedavno je završio pulski advent. Kakav vam je bio?

- Mislim da je bio dobar. Odvijao se na dosta lokacija. U odnosu na ostale advente u Istri, pa čak i na Rijeku, mislim da smo imali stvarno dobar advent i izvođače. I što je najvažnije, da je bila dobra posjećenost.

- Gdje ste dočekali novu godinu?

- Zaspala sam doma, ali sam zato cijeli dan bila u Uliksu i Skandalu. Predvečer je došao zamor materijala.

- Što biste poželjeli Puljanima za 2024.?

- Naravno, prvo puno zdravlja i mira. Što se tiče razvoja grada, da im djeca mogu normalno odlaziti u vrtić, da si mogu to priuštiti, da njihovi roditelji, djedovi i bake, nonići i none, ne čekaju na mjesto u domovima, da im poraste plaća, da se svima smanji inflacija. Da ljudi mogu biti ljudi, da se manje bave egzistencijalnim problemima, a više druženjem sa bližnjima i srećom u životu. (Razgovarao Ivor Balen)