Skulpture koje progovaraju o strahotama rata, strahovima i željama

U Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc večeras je otvorena izložba 20 novih skulptura Marija Devčića, pulskog skulptora međunarodnog renomea, dobitnika prestižnih svjetskih nagrada i priznanja.

„Radovi su nastali u zadnje dvije, tri godine. Uvijek radim u mix mediju, a radi se o novom nadrealizmu nakon Drugog svjetskog rata, vezan uz ratne strahote i morbidnije stvari koje iz toga proizlaze. Neke su skulpture vezane uz Domovinski rat, no riječ je o velikoj, opširnoj temi“, kazao nam je Devčić.

Skulptura Fallen Angel bila je dvaput izložena u Louvreu, a radi se, kako objašnjava autor, o "anđelu koji nas je čuvao i pao na zemlju, vidjevši sve stvari koje radimo u današnje vrijeme.“ Uglavnom, ništa poetično, veli.

Među izlošcima je i skulptura koja je bila izložena na venecijanskom Bijenaleu, a posvećena je sarajevskom Romeu i Juliji, Bošku i Admiri, koji su stradali od snajperskog metka dok su pokušavali pobjeći iz ratom zahvaćenog grada.

Mario Devčić skulptor je koji je odrastao u Hrvatskoj 1990-ih u vrijeme posljednjih velikih previranja na Balkanu. Formiran u vremenu bez budućnosti, u kojem sutra nije postojalo, svoju je životnu i kreativnu energiju ugradio u skulpture, jedinom bijegu iz zastrašujuće realnosti rata.

Maturirao je 1999. godine na kiparskom odjelu Škole primjenjenih umjetnosti i dizajna Pula. Intenzivno se bavi glazbom, pa tako svira u bendovima Nailed i Skepsis+, a kiparstvu se vraća 2009. godine, kada ga Eros Čakić poziva da mu pomogne u radu na nekoliko skulptura. U radovima koristi mješovite materijale.

Izlagao je u Americi, Australiji, Rusiji, Italiji, Velikoj Britaniji, Portugalu, Austriji, a nekoliko njegovih skulptura postavljeno je u institucijama i javnim prostorima u Puli i na Braču.

"Satkane, sazdane, sačinjene od primordijalnih materijala, drva i gline, u kombinaciji s metalom i plastikom, skulpture izražavaju sirove i bazične impulse, strahove i želje. Kreirane u tehnici kombiniranih medija, Devčićeve skulpture podsjećaju nas na to da je život sačinjen od mnogo iskustava i osjećaja koji stvaraju cjelovito i univerzalno, a istovremeno fragmentarno i individualno iskustvo. Moderni materijali opisuju modernog čovjeka koji je u svojoj biti (nažalost?) ostao nepromijenjen od samih početaka. Otvorena usta figure u gotovo svakom radu predstavljaju glad, no ne onu fizičku, već svojevrsnu glad duše, tjeskobu koja troši i uništava njenu humanost, kao i humanost svih drugih ljudi. Iako se na prvi pogled čine tmurne i pesimistične, u skulpture je ugrađen moment optimizma obzirom da autoru proces njihova stvaranja znači zacijeljenje duše", stoji u opisu izložbe. (M. V. I.)