Kazališnu sezonu otvara predstava 'Majka i dijete' u režiji Matije Ferlina

U povodu  otvaranja nove kazališne sezone pod geslom Oda mladosti , a uoči premijerne izvedbe predstave "Majka i dijete"  autora Jona Fossea u režiji Matije Ferlina, na rasporedu 29. rujna u 20 sati, danas je održana je  prva konferencija za medije u novoj kazališnoj sezoni na Maloj sceni INK Gradskog kazališta Pula.

Prema riječima Matije Ferlina, "Majka i dijete" jedan je od ranijih dramskih tekstova iznimnog norveškog autora Jona Fossea, čiji jednostavan ali istovremeno monumentalan naslov s nevjerojatnom adekvatnošću i preciznošću definira snažnu duodramu o pokušaju komunikacije u jednom od najkompleksnijih odnosa koji dvoje ljudi može imati – onom majke i njezina potomka.

U Fosseovoj drami majka i sin susreću se nakon mnogo godina odsustva iz međusobnih života, ali s jasnom naznakom da ni ono malo vremena koje su proveli zajedno nije zadovoljilo potrebe ni jedne ni druge strane. Ta odsutnost generira ključno pitanje o samoj esenciji odnosa majke i djeteta te emotivnim i psihološkim posljedicama koje taj odnos može proizvesti.

Pisan prepoznatljivim autorovim stilom, koji karakterizira verbalni minimalizam, dosljednost u ritmu i strukturi te nedostatak interpunkcije i određena sintaktička nedovršenost, tekst "Majka i dijete" kroz svoje tišine i oklijevanja sugovornika da izgovore bez zadrške ono što zapravo i misle, otvara transgeneracijsku traumu o nespojivosti slobode i obiteljske brige, o pravu na izbor i pravu na ljubav u kojoj je teško odabrati strane ili osuditi osobne odluke.

U svojoj prvoj režiji kao umjetnički voditelj INK-a Pula, Matija Ferlin je za svoje suradnike odbrao Jadranku Đokić i Uga Koranija te s njima otvara scenski snažan i psihološki provokativan i kompleksan prostor o najrudimentarnijim granicama intime i ljubavi.

„Jedinstveni stil pisanja Jona Fossea potaknuo je u meni snažne asocijacije na pokret i fizičku akciju, notifikacijske prakse u kontekstu kazališta. Njegova upotreba jezika obiluje jednostavnošću, s kratkim rečenicama i naglašenim ponavljanjem odabranih fraza i riječi. Ovaj specifičan pristup stvara snažnu prisutnost ritma (formalni puls drame) - koji me, kao umjetnika usmjerenog na scensku prisutnost, duboko podsjeća na koreografske partiture. Riječi doživljavam kao pokret u koreografiji. Pokretom ili riječima gradim koreografske slike u službi prisutnosti. Fosseov književni izričaj mogu usporediti s konceptom slobodne strukture u koreografskoj praksi. Minimalizam, ponavljanje i introspekcija u njegovim tekstovima stapaju se s izražajnom poetikom, stvarajući slojeviti i emocionalno bogat okvir. Ti elementi gotovo su identični u koreografskim praksama gdje pokret postaje jezik. Kao umjetnika čija strast leži u istraživanju scenske prisutnosti, komad "Majka i dijete" pruža nevjerojatnu slobodu tumačenja i otvara beskrajne mogućnosti za interpretaciju zbog svoje ogoljenosti i jednostavnosti. Kao umjetnik koji se često bavi odnosom između publike i izvođača, ovaj tekst me inspirira i predstavlja idealan temelj za istraživanje odnosa među izvođačima“.