Labinjan prvi u Hrvatskoj napravio vlastitu podmornicu

Labinjan Nine Bajić 29. travnja je u Plomin Luci, uz pomoć zaposlenika u svom obrtu i prijatelja iz ronilačkog kluba, testirao vlastoručno izrađenu podmornicu. Cilj je bio podmornicu potopiti i onda s njom izroniti, što mu nakon puno napora nije uspjelo, ali taj neuspjeh je zapravo uspjeh jer znači da je podmornica dobro napravljena.

„Donijeli smo sto kilograma olova balasta kojega smo ukrcali i povješali po njoj, ali to nije bilo dovoljno, pa smo otišli po još sto kilograma željeznih ploča iz najbliže teretane i na kraju shvatili da ni tih dvjesto kilograma nije dovoljno, nego bi trebalo još barem toliko tereta da podmornica potone. To je dobro jer znači da imam dovoljno prostora za postavljanje balasta ispod podmornice, kojega u nekom hitnom slučaju možeš otkvačiti i odmah izroniti“, objasnio nam je.

Žuta podmornica „Nine“, dakle, u konačnici će izgledati drugačije jer će u podnožju nositi balast od tristo kilograma, a uz to će s prednje strane, umjesto ploče s dva prozorčića, imati staklenu sferu okruženu reflektorima. Osim toga, na testiranju je bila opremljena sa samo dvije od osam predviđenih baterija, nije imala uređaj za pročišćavanje zraka od ugljičnog dioksida i nedostajala je „emergency“ oprema – tri boce sa zrakom u slučaju da treba u nju pustiti vodu, otvoriti poklopac i izroniti. Sve to daje dodatnu težinu, a najvažnije od svega, u Plomin Luci je u nju ušao sam Nine.

„Predviđena je za tri osobe: vozača i dva promatrača, što znači oko tristo kilograma težine. Tako potpuno opremljena ona može s dna podići osamsto kilograma tereta. Dakle, kada zrakom iz boca ispraznim meki balast, mogao bih s dna na površinu podići do osamsto kilograma dodatne težine“, kaže Bajić.

Meki i tvrdi balast

Osim mekog balasta, tankova koji se pune vodom da bi podmornica zaronila, postoji i tvrdi balast, tankovi koji omogućavaju da se podmornica podigne s tla i pluta iznad njega.

Ali, kao je ovo plovilo nastalo?

Bajić je po struci strojobravar, strojarski tehničar i pogonski inženjer, a hobi mu je ronjenje, osobito na olupinama potopljenih brodova. Ronioci mogu, ovisno o dubini, olupinu razgledavati desetak minuta, nakon čega slijedi tri-četiri puta duže izranjanje zbog dekompresije na različitim dubinama. Podmornica omogućava boravak ispod mora više sati i mirno razgledavanje. Tako je prije deset godina odlučio napraviti vlastitu.

„Pregledavao sam po Internetu kako drugi rade podmornice i svugdje sam nešto naučio. Sve nacrte sam napravio sam, a najsličnija je jednoj američkoj podmornici. Njezino tijelo je zapravo kotao kupljen u tvornici u Oroslavlju – specijalni, certificirani kotlovski lim debljine 10 milimetara. Mi smo samo odrezali jedan zaobljeni dio i postavili ploču s prozorima. Toranj smo izveli tako da smo ploču kotlovskog lima odnijeli u Uljanik da nam je saviju. Spoj tornja i tijela je najosjetljiviji dio i tu je lim debeo 20 milimetara. Za sva varenja zvali smo certificirane varioce“, priča Bajić.

Unutarnja oprema djelo je njegovog obrta. Podmornicom se manevrira s dva joysticka i četiri hidromotora.

Hidromotori kupljeni, kućišta vlastita

„Hidromotori su kupljeni, ali propelere i cijela kućišta smo mi napravili. Podmornica može ići naprijed – nazad, lijevo – desno, gore – dolje i može se okreti u krug. Posebno je važno to što se može pomicati u stranu, duž onoga što razgledavaš. Bio sam u jednoj podmornici koja to nije mogla, pa je morala voziti natrag, pa naprijed da bi došla na novu poziciju i pri tom je uvijek sve zamutila“, kaže Bajić.

Kolika je vrijednost uloženog novca i truda, o tome ne želi ni razmišljati. Recimo samo da sferno staklo promjera 800 milimetara i debljine 50 milimetara košta osam tisuća eura, a rok trajanja mu je, bilo korišteno ili ne, ograničen na pet godina.

Podmornica je konstruirana za zaranjanje do 200 metara dubine ili 21 bar pritiska, a na Kvarneru je maksimalna dubina do 70 metara. Prvo njezino sljedeće močenje, a svi se nadaju i potapanje, dogodit će se ispred Plominskog zaljeva: cilj je zaroniti na 15 metara i izroniti.

Nakon toga slijedi registracija plovila i tu Nine Bajić očekuje borbu s administracijom i testovima jer ovo je nešto još nitko u Hrvatskoj nije napravio. (Tekst i foto: Robi Selan)