Porečki nogometni stručnjak pomogao srpskom klubu da dostigne završnicu Konferencijske lige

TSC Bačka Topola srpski je nogometni klub koji je ostvario povijesni uspjeh plasiravši se u playoff Konferencijske lige. Nastavljen je tako napredak kluba koji je krenuo prije osam godina, kad se TSC počeo probijati iz treće lige ka prvoj. Prošle je godine završio treći u Superligi, iza nedodirljive Crvene zvezde i Partizana, te se uspio po drugi put zaredom kvalificirati u grupnu odnosno ligašku fazu europskih natjecanja, piše Index.hr.

Isplatilo se jer Bačka Topola već sad broji zaradu od 5.1 milijuna samo od uspjeha od ovogodišnje konferencijske lige. Momčad je to složena pretežno od domaćih igrača koji su stigli bez odštete, ili je ona uložena u mlade srpske igrače, poput danas nositelje igre Miloša Pantovića (drugi strijelac Konferencijske lige) i Petra Stanića (po Sofascoreu treći najbolje ocijenjeni veznjak).

Najveća odšteta je plaćena za otkup 22-godišnjeg Aleksandra Ćirkovića. Za srpsko krilo koji je pred debijem i u A reprezentaciji, dao je TSC 600 tisuća eura, što je rekordan transfer u povijesti kluba.

No prethodila je velika prodaja. Napadača Petra Ratkova (19) prodali su u Salzburg za pet milijuna eura. U pozadini ovih transfera je Porečan Ivan Kepčija, nekadašnji sportski direktor Hajduka. Kepčija (42) je stigao u TSC prije dvije i pol godine te pomogao klubu koji na Transfermarktu vrijedi upola manje od Hajduka i triput manje od Dinama da dosegne povijesni europski uspjeh.

Jeste li u klubu očekivali da ćete se plasirati u playoff Konferencijske lige?

Pa i ne baš. Ovo je sjajan plasman, povijesni uspjeh za klub i nešto što nije bilo moguće planirati u početku sezone. Radimo, stvaramo i uvijek pokušavamo izvući maksimum, pa i više od toga jer sport takvo nešto dozvoljava i provocira, pogotovo nogomet.

U momčadi nemate nekih poznatih imena ni skupo plaćenih igrača. Što je onda ključ uspjeha TSC-a?

Mislim da smo se svi kao ljudi razmazili. Tražimo neki čarobni napitak ili tabletu koja će nam donijeti instant uspjeh. U stvarnosti je to jedan mozaik u kojem puno malih detalja čini sliku. Za rang natjecanja u koji smo ušli, doista nema (pre)skupih igrača.

Takva je bila odluka kluba, nakon financijskog uspjeha da iskoračimo budžetarno, a ostanemo održivi, te pritom ne razbijemo odnose unutar svlačionice. Time poštujemo i one igrače koji su bili tu i ranije i donijeli prvi val uspjeha koji je došao sa drugim mjestom u pretprošloj sezoni.

Smisleno i pametno pokušavamo rasporediti taj novac, što na transfere mlađih igrača, što na plaće koje želimo što smislenije uložiti. Trudimo se dobro skautirati i držati se strateški zacrtanog plana. Trenerski rad je najveći multiplikator kvalitete jer se njime stvara dobra igra te se grade odnosi u svlačionici, odnosno sinergija, a tu smo imali veliku snagu zadnjih nekoliko sezona.

Vaša službena uloga je savjetnička. Što ona obuhvaća?

Sve je počelo tako što sam bio prijatelj kluba nakon što sam jednom prilikom došao održati predavanje i pokazni trening. Razvili smo prijateljstvo i s vremenom mi je ponuđena uloga da pomažem vlasniku u nekim sportskim izborima i pregovaranju u prodaji i dovođenju igrača.

Tu smo napravili neke inicijalne uspjehe prvom velikom prodajom Mihajla Banjca u Krasnodar i s vremenom je moja uloga i povjerenje kluba raslo. I dalje je to službeno savjetnička uloga, no predsjednik Žemberi me često zna predstaviti kao sportskog direktora.

Pratite li SHNL i smatrate li da Hrvatska može imati više predstavnika u Europi osim Dinama? U čemu se griješi?

Naravno da pratim SHNL. Živim u Hrvatskoj, to je moja domaća liga, nemoguće je ne pratiti. Ima tu puno mojih igrača, bivših suradnika i prijatelja. Liga ima svoju kvalitetu i draž koja se nekad javno podcjenjuje i ne uvažava dovoljno. Klubovi iz regije ostvarili su uspjehe, a sigurno to mogu i klubovi iz hrvatske velike četvorke.

Kad vidimo uspjeh Celja, Olimpije, Borca i TSC-a prolaskom u Play-off Konferencijske lige, imamo razloga biti optimistični. Teško je reći u čemu se kod nas pogriješilo, jer je svaki klub i njihov proces specifičan, i realno nama izvana - nepoznat. Puno je tu faktora koji utječu na uspjeh - od financija, strategija i plana, a morate imati i sreće u ždrijebu. 

Mi smo sad igrali s Noom, koji je prošao AEK. Na njih je trebao ići Hajduk, koji je nesretno ispao od Ružomberoka. Bio je puno bolji, ali nije imao sreće u jednoj od ključnih utakmica. Dakle, blizu je to. Mislim da bi uspjesi klubova iz regije trebali okuražiti i hrvatske klubove, realna prilika postoji i treba se za nju pripremati i raditi.

Kakve razlike uočavate između hrvatske i srpske lige?

Mislim da je hrvatska liga na nešto kvalitetnijem nivou. Ima kvalitetnije terene i "plića" je u smislu konkurencije, sa deset klubova u SHNL. U Srbiji se sad priča da se smanji liga (sa 16 na 12 klubova) kako bi se koncentrirala kvaliteta.
Puno klasnih igrača izlazi iz srpskih klubova, talent je tu, kao i u Hrvatskoj. Ono što su postigli klubovi iz Srbije, mogu i klubovi iz Hrvatske.

Po budžetu odskače Zvezda, kao što je Dinamo u Hrvatskoj. Nakon njih je Partizan, koji rješava neke upravljačke probleme. Onda je sljedeća po budžetu Vojvodina pa smo tu nešto niže Čukarički i mi... Recimo da se natjecateljski možemo usporediti sa Rijekom i Osijekom.

Plaće igrača su vjerojatno usporedive u Zvezdi i Dinamu, dok je TSC negdje oko Rijeke ili malo ispod toga, po mojoj procjeni i nekim informacijama s kojima raspolažem. Ali vidimo kako Rijeka s ograničenim budžetom radi sjajan posao i prva je na ljestvici, odlično ulaže.

Što se nekog statusa tiče, možda hrvatska liga uživa u očima skauta nešto veći status od srpske Superlige. Kao članica Europske unije ima više otvorenih vrata za naše igrače, lakše je transferirati igrača. Mislim da Hrvatska ima još uvijek primat u regiji po visini postignutih izlaznih transfera u inozemstvo, piše između ostaloga Index.hr.