S Jakovčićem u berbi terana! 'Svakom svoja kašeta i pričaj'

Djelovalo je kao da se Ivan Jakovčić zauvijek povukao sa scene. I baš kad se pomislilo kako je jedinstveni individualac, koji je znao izazivati turbulencije poput El Nina, nestao ne samo s političke, nego i općedruštvene scene čiji je bio strasni protagonist, lani opet izranja iz svojevrsne anonimnosti koju si je odredio nakon predavanja štafetne palice europarlamentarca Valteru Flegi, njegovom nasljedniku i na poziciji istarskog župana, piše Novi list s kojeg u nastavku prenosimo dio članka.

Nije možda izronio tako šokantno kao ruka Glen Close u »Fatalnoj privlačnosti«, ali svakako dovoljno snažno kako bi opet pokazao da je nezaobilazna figura hrvatske političke scene. K tome, danas je Ivan Jakovčić, poput najistaknutijih pripadnika jet seta, otišao korak dalje – svoje iskaze u medijima više ne daje besplatno!

– Da, kako da ne, Novi list oduvijek iznimno cijenim, možemo razgovarati, ali ja sam ovih lijepih sunčanih dana u nečemu u čemu istinski uživam, u berbi terana. Možemo zajedno, svaki svoju kašetu, škare u ruke, skidamo grozd po grozd i razgovaramo o životu, bila je poruka jednog od najkarizmatičnijih političara nove hrvatske demokracije. Drugim riječima, razgovor je trebalo zaraditi – berbom!

Istinski fantastičan sunčani dan. Neuobičajeno niske temperature za sredinu rujna. U dolini Mirne, posebno na pravcu od Buzeta do Istarskih toplica, ne više od desetak stupnjeva. Ipak, skretanje nešto prije Ponte Portona prema Završju, unazad dvije godine proglašenom za drugu najljepšu filmsku lokaciju na svijetu, i te su manjkavosti ispravile. U vinogradu smještenom na tako dobroj poziciji da pogled na ljepote središnje Istre gotovo izaziva »leptire u trbuhu«, temperatura se od petnaestak dizala prema dvadeset stupnjeva. Nasmijani Jakovčić i jedna, poput lokacije i vremena, jednako tako dobro raspoložena ekipa koja se okupila iz skoro svih dijelova Istre, od Završja do Pule.

'Vraćate li se na čelo IDS-a?'

– Eto, iako više nisam seljak jer sam prodao, kako ste vi novinari voljeli naglašavati, »Jakovčićevo selo«, bavim se poljoprivrednim poslovima. Ovaj je vinograd jedan od onih koji su i prije naših vremena, onih kad je IDS devedesetih godina napravio renesansu u vinogradima, širili slavu istarskih vina. Podigao ga je prije više od četrdeset godina buzetski Jadran, a iz njega se, uz motovunski, dobivao najbolji istarski teran.

Vinograd je sad u zakupu jednog mog prijatelja, a ja ću s prijateljima pobrati nekoliko redova kako bih napravio svoje vino, svoj teran, pojasnio nam je Jakovčić priču o mjestu na kojem smo se sastali kako bismo – razgovarali.

Unatrag godinu dana, od zadnjih lokalnih izbora koji su po IDS donijeli neočekivano loše rezultate, Jakovčić se opet pojavio u javnosti i medijima. Uglavnom je to bilo kopanje po prošlosti, pokušaj traženja odgovora za neuspjeh IDS-a – uvijek garnirano istim ključnim pitanjem: vraćate li se na čelo IDS-a?

– Vidite, cijenim da ste došli u vinograd tako da za vas imam jednu ekskluzivu: upravo objavljujemo kako krećemo u geografsko redefiniranje istarske vinske scene. Mi se nalazimo u budućoj vinskoj regiji Dolina Mirne koja će obuhvaća cjelokupno područje sliva najdulje istarske rijeke. Početak joj je u mjestima Buzeštine, Sovinjaku, posebno predjelima oko i ispod Vrha, tu će biti i Kaldir, Motovunština, ovaj dio gdje se danas nalazimo naslonjen na područja od Livada do Grožnjana, kao i dijelovi općine Brtonigla smješteni prema Antenalu, utoku Mirne u more. Današnja podjela, a tako je interpretiramo godinama, zapravo nema skoro nikakvog teroirskog smisla. Bordeaux, vjerojatno najznačajnija vinska regija na svijetu, koju omeđuju rijeke Garone i Dordone, upravo prema njima oblikuje regije koje imaju vina sasvim specifičnih karakteristika. Kad pogledate klimatski područje od Antenala do podnožja Vrha, klimatski utjecaj mora koji se provlači kroz dolinu Mirne stvara vrlo slične teroirske osobine, pa čak i po pitanju tla koje je dominantno sivo. Do sada smo govorili vina Poreštine, vina Rovinjštine… Uskoro će se dogoditi sasvim drukčije, logičnije podjele koje će izazvati i čitav niz produkcijsko-prezentacijskih aktivnosti, istaknuo je Jakovčić, javlja Novi list.

Što sam rekao Todoriću

Kad su se ukidali PIK-ovi, pa tako i PIK Umag koji je već bio u stečaju, pojavila se HDZ-ova nejasnoća u zakonu koji je govorio o njihovoj budućnosti. Uglavnom, intencija je bila da se odgodi privatizacija PIK-ova. Mi smo u IDS-u sjeli i brzinski uočili pukotine u prijedlogu zakona, i predložili amandmane prema kojima bi se ukazala mogućnost da se oni ipak privatiziraju. PIK Umag je ponuđen radnicima, a oni koji su se odlučili za taj potez dobili su njegove vinogradske površine. Bilo je tu mnogo kritika i iznutra, od naših članova, ja sam pak držao da je to najbolji put. A vidite i sami koji su se i kakvi vinari na tim razvalinama PIK-a Umag razvili. Da tada nismo tako reagirali, tko za što bi bilo s tim zemljištem. Dio vinograda bi svakako propao, dio bi se pretvorio u građevinsko zemljište. A nije. Uostalom, objašnjavao sam tada – tko ne nastavi proizvodnju, oduzet će mu se zemlja i dati onom tko hoće. Nije moglo biti greške.

Jednako sam reagirao i kad mi se najavio Ivica Todorić sa željom privatizacije Agrolagune. Ja sam tada bio župan i odmah sam mu poručio da uopće ne dolazi misli li vinograde na području Funtane ili maslinike rasprostrte prema Červaru pretvoriti u građevinsko zemljište. I sam se na takve moje misli zgrozio i, kako se kasnije vidjelo, razvijao je, i to u dobrom smjeru, poljoprivrednu proizvodnju, piše Novi list gdje pronađite cijeli interview.