Anastaziju Martinčiću iz Pule zbog šverca kokaina u Urugvaju prijeti 17 godina zatvora

Urugvajska tužiteljica Monica Ferrero zatražila je 17 godina zatvora za pritvorenog Anastazija Martinčića (38) iz Pule, kojemu su tamošnji policajci u suradnji s američkom DEA-om 15. listopada 2009. na jahti pronašli 2174 kilograma kokaina poslanog za crnogorsku luku Bar, piše Jutarnji list.

Ako se u kaznenom postupku dokaže da je 38-godišnji Puljanin djelovao u sklopu organizirane kriminalne skupine, sutkinja Graciela Gatti mogla bi udovoljiti tužiteljici Ferrero i izreći mu 17 godina zatvora.

Maksimalna kazna za to kazneno djelo u Urugvaju je inače 18-godišnji zatvor. Nikada nije službeno potvrđeno da je Martinčić u zamjenu za status pokajnika urugvajskim vlastima nudio detaljne informacije o cijelom kokainskom putu za Europu. Kada bi se to dogodilo, velika je vjerojatnost da bi u i Hrvatskoj uslijedio val uhićenja, ali i razrješenja teških zločina iz prošlosti.

Martinčić, koji se u Urugvaju predstavljao kao odvjetnik, pao je zajedno sa skupinom „veletrgovaca“ kokainom u međunarodnoj policijsko-obavještajnoj akciji Balkanski ratnik. Njegova jahta Maui, koja je plovila pod britanskom zastavom, bila je prije uhićenja usidrena u Yaacht Clubu de Santiago Vazguez, a urugvajski pomorski policajci presreli su je na putu prema otvorenom moru. Na brodu je pronađeno 50 vreća kokaina koji bi na europskim ulicama postigao cijenu od 250 milijuna eura.

Urugvajski dnevnik El Pais izvjestio je da su državljanin Srbije i njegov urugvajski suradnik kupili jahtu Maui kešom, za 265 tisuća dolara, da bi je potom natovarili vrećama bijelog praha. Jahta je isplovila iz Bueonos Airesa i krenula prema crnogorskoj luci Bar, ali je zbog oluje na moru morala privremeno pristati u Urugvaju. Dan nakon zapljene u Urugvaju srpski su policajci uhitili Željka Vujanovića u Kragujevcu te Beograđane Marka Bulatovića i Nikolu Pavlovića.

Martinčića se, piše Jutarnji list, povezuje s crnogorskim narko bosom Darkom Šarićem (41), a slučaj čiji je vrhunac zapleta upravo zapljena kokaina u Urugvaju, jedna je od najintrigantnijih kriminalnih priča s brutalnim epizodama, među kojima bi moglo biti i ubojstvo Cvetka Simića, čije su tijelo bez glave iz Jarunskog jezera u ožujku 2010. izvukli zagrebački policajci.

Prema pisanju Jutarnjeg, najcrnji kriminalci, okorjeli ubojice i plaćenici s područja bivše Jugoslavije, okupili su se u hrvatskoj, prema jednoj verziji, zbog nestanka četiri milijuna eura iz Martinčićevog kombija u garaži u Portorožu. Zločinci najtežeg kalibra namirisali su veliki plijen, a mig za njihov dolazak dao je, čini se, upravo Anastazije Martinčić iz zatvora u Urugvaju. Naime, nakon što je Martinčić uhićen u Urugvaju, njegov prijatelj telefonski je nazvao Puljanina Dinu Marinkovića i poručio mu da ode u Martinčićev stan u Portorožu i vidi „ima li tamo nekih Martinčićevih osobnih stvari“. Nekoliko mjeseci poslije Martinčić osobno iz zatvora mobitelom naziva Marinkovića i prijeti mu smrću, tvrdeći da je „ukrao eure i drukao ga policiji“.

Uslijedio je obračun u Šišanu, kada je Marinkovićev prijatelj Massimo Moratto (38) u samoobrani i prilikom pokušaja razbojstva u ženinoj kući likvidirao Riječanina Aleksandra Ausilija (39) i ranio Puljanina Denisa Dukića (34). Potom se, nakon urugvajskog uhićenja, događa pokušaj otmice Dine Marinkovića u Puli. Marinković je jednog otmičara usmrtio, a drugog teško ranio. Naručitelji otmice bili su, prema optužnici, Mario Sova i njegov nećak Dalibor Marović.

Mladen Popović Pop (40) i Mario Gilg (35) 17. siječnja 2010. na Verudi u Puli, predstavljajući se kao policajci, pokupili su Marinkovića u Audiju A6 s lažnim registarskim oznakama. Cilj im je, prema optužnici, bio iznuditi 50 tisuća eura od njega. Međutim otmičaru Gilgu u jednom je trenutku ispao pištolj iz ruke. Marinković ga je dograbio, ubio Popovića, Gilga ranio u ruku i pobjegao.

Županijsko državno odvjetništvo u Puli je u studenom 2010. odbacilo kaznenu prijavu protiv Dine Marinkovića za ubojstvo Popovića i pokušaj ubojstva Gilga, procijenivši da je bila riječ o nužnoj obrani, piše Jutarnji list.

Inače, Anastazije Martinčić našao se u velikoj krim obradi 2008. nakon ubojstva Tripe Penovića (42) iz Pule. Ubojstvo se dogodilo 30. lipnja 2008. u zagrebačkom naselju Prilesje u Maksimiru. Penović je bio vlasnik pulskog kafića Raffaelo. Nakon pronalaska tijela u Plovaniji slobode je lišen Martinčić, koji je tada živio u Kopru. Pušten je nakon dva dana, bez dokaza da je povezan s ubojstvo u Prilesju.

Martinčić je radio u Lučkoj kapetaniji u Puli, a otkaz je dobio 2006. godine, nakon što je10-ak puta uhvaćen u švercu prstaca. Svojevremeno je u rovinjskoj luci na brodu Bounty otvorio hostel za mlade, koji je zatvoren jer nije imao dozvole. U Puli ga pamte i po junaštvu, spašavanju dva člana posade iz nasukanog broda na moru između Ližnjana i Šišana, piše Jutarnji list.