Loredana Krbavčić: 'Uz rad s roditeljima najviše se nauči'

Loredana Krbavčić, dugogodišnja je predsjednica Udruženja obrtnika Buzet. Upoznao sam je prije 15 godina u sklopu USAID-ovog projekta reforme lokalne samouprave, i ostala mi je u sjećanju kao poduzetna, odlučna i simpatična osoba. Ove godine njeno udruženje slavi rođendan, što je bio i povod za ovaj interview.  

* Udruženje obrtnika Buzet u lipnju slavi 50. rođendan. Kojim biste riječima sumirali tih pet desetljeća?
- Buzeština je oduvijek bila poznata po dobrim zanatlijama kao što su kovači, brijači, postolari, krojači, zidari, urari, uljari, kotlari, staklari… Porast zanatskih radnji, a pogotovo autoprijevozništva na Buzeštini stvara potrebu rješavanja raznovrsnih problema i uvjetuje njihovo stalno praćenje i zajedničko organizirano rješavanje.

Kako bi organizirano riješili zajedničke probleme 1971. godine formirao se inicijativni odbor za osnivanje Udruženja samostalnih zanatlija, ugostitelja i prijevoznika Buzet koje je registrirano 23. ožujka 1972. godine.

U to vrijeme Buzeština je bila svrstana u nerazvijene krajeve pa su registrirani obrtnici i poduzetnici imali porezne olakšice što dovodi do toga da je 1989. godine na našem području bilo registrirano čak 416 obrtnika. Zbog izgradnje velikih poslovnih hala dva su naša obrtnika prva u bivšoj državi ishodovali dozvolu za zapošljavanje 40 radnika.

U 50 godina rada mijenjali su se nazivi tako da je naše Udruženje bilo registrirano pod nazivom Udruženje samostalnih privrednika Buzet te od 1994. godine djeluje pod nazivom Udruženje obrtnika Buzet.

Od samog osnivanja Udruženja do svoje mirovine 2002. godine u Tijelima Udruženja bio je Klaudio Marinac, naš doživotni počasni predsjednik koji je funkciju Predsjednika obavljao punih 27 godina.

'Godinama izdvajali veći komorski doprinos'

Uvijek smo bili najmanje udruženje, ali smo se zato uvijek isticali svojim aktivnostima. Naši su članovi godinama izdvajali veći komorski doprinos od kolega iz ostalih udruženja kako bi mogli normalno funkcionirati i obavljati svoje zadaće.

Kroz godine isticala se vrlo dobra suradnja s kolegama iz ostalih udruženja obrtnika što je rezultiralo da se 1991. godine potpiše Povelja o bratimljenju sa Udruženjem obrtnika Sisak, 2010. godine potpisana je Povelja prijateljstva i suradnje sa Udruženjem obrtnika Stubica te nakon više od tri desetljeća suradnje i prijateljstva 2016. godine potpisali smo Povelju o bratimljenju sa Območno obrtno-podjetniškom zbornicom Koper.

Otkad sam preuzela vođenje Udruženja, tj. zadnjih 20 godina štošta se promijenilo, a novo digitalno doba donijelo je promijene u našem načinu rada, dakle morali smo se prilagoditi novonastaloj situaciji.

Potreba za sazivanjem dosadašnjih sjednica sekcija se smanjila jer su naši obrtnici promptno sve informacije dobivali putem telefona, faksa, kasnije maila i Viber grupa koje su formirane za različite cehove i sekcije.

35. godišnjicu obilježili smo na poseban način i tiskali Katalog obrtnika koji je u ono vrijeme jako dobro prihvaćen i naši su ga sugrađani koristili, uz to prvi smo od udruženja u Istarskoj županiji izradili web stranicu za naše obrtnike kako bi im sve informacije bile što dostupnije. S obzirom da poznajemo gotovo svih naših 297 članova raspolažemo sa 90% kontakt podataka naših obrtnika te ih kontaktiramo u nekoliko klikova.

Moto našeg Udruženja „Snaga je u zajedništvu“ dokaz je velikog obrtničkog srca koje kuca u našim članovima. Naši su članovi pomogli kolegama iz Udruženja kada su ih zadesile tragedije, tj. buknuli su požari u njihovim obrtničkim radionama. Naše je Udruženje kod otvaranja Doma za starije u Buzetu kupilo televizor i DVD, uključilo se u humanitarnu akciju za našeg malenog sugrađana kojemu je trebala hitna transplantacija jetre, Hitnoj medicinskoj pomoći Buzeta kupljena je boca za kisik i druga oprema, inicirali smo popravak rendgenskog aparata i opremanje vozila hitne pomoći.

Naše je Udruženje inicijator humanitarne akcije zajedno sa bratskim i prijateljskim udruženjima Siska, Kopra i Stubice na saniranju obrtničkih radionica nakon poplave u Gunji i potresa koji je oštetio prostorije koje koriste naši kolege obrtnici iz bratimljenog Udruženja obrtnika Sisak, osim toga naši su se članovi donacijama uključili u humanitarnu akciju Udruženja obrtnika Stubica "Zajedništvom obrtnika za pomoć stradalima u potresu".

* Obrtništvo, možda u manjoj mjeri od OPG-ova, balansira između poslovnog i obiteljskog. Što ako djeca ne žele preuzeti očevu ili majčinu zanatsku tradiciju? Kako se to održava na obrtništvo u cjelini i akumulaciju znanja i iskustva?
- Sve ovisi o djelatnosti, jedan veliki dio naših obrtnika nastavio je poslovanje koje su njihovi roditelji započeli. Naravno da uz rad sa svojim roditeljima najviše se nauči i stekne se najviše iskustva.

U razgovoru sa mnogim kolegama zaključak je uvijek isti, obrtnički život iziskuje mnogo utrošenog vremena i kroz cjelokupno poslovanje prolazimo kroz velike teškoće i probleme pa je to dvosjekli mač, koliko god bi htjeli da se tradicija obrtništva nastavi ne želimo da naša djeca prolaze kroz sve što smo mi prošli u našem radu.

'Ako se boriš za tuđe pravo i tvoje će biti ostvareno'

* Koje grane su glavne uzdanice obrtništva na Buzeštini i zašto?
- Da ste mi to pitanje postavili prije 15-ak godina rekla bi Vam da su naše glavne djelatnosti proizvodnja i prijevoz, no kako se mijenja sve tako se mijenjaju i stoga su danas najbrojnije uslužna i građevinska djelatnost.  Danas se obrtnici bave uslužnim djelatnostima jer to najčešće nisu vezani obrti, ne iziskuju velika ulaganja, lako se otvaraju i zatvaraju.

* Koliko je situacija u Cimosu utjecala na obrtništvo?
- S informacijama kojima ja raspolažem situacija u Cimosu nije znatno utjecala na naše obrtništvo. Naši članovi Ceha prijevoznika i dalje obavljaju usluge transporta za Cimos, a ostali kooperanti posluju kao i do sada.

* Vi osobno bavite se cvjećarstvom i maslinovim uljem i još ste aktivni u UO Buzet. Kako sve to koordinirate?
- Davne 1989. godine otvorila sam cvjećarnu, bila je to druga privatna trgovina u gradu, nakon čega se otvorilo otprilike 10 trgovina po naseljima Buzeštine, no nažalost ostala sam jedina trgovina koja i dan danas posluje. 2007. godine osnovala sam OPG čija sam nositeljica. Od 1990. godine sam u Tijelima Udruženja, najprije kao članica Upravnog odbora, a zadnjih 20 godina kao Predsjednica.

Za moju aktivnost zaslužni su članovi moje obitelj i moja djelatnica Elena koja je u mojoj cvjećarni od 2000. godine. Tek nakon što sam zaposlila radnicu mogla sam se više posvetiti aktivnostima u Komori i Udruženju jer bez njene podrške bilo bi jako teško, usudila bi se reći nezamislivo sve to koordinirati.

U svakome mome odsustvu zbog obveza u komorskom sustavu bila sam apsolutno sigurna da posao s punim povjerenjem ostavljam u dobrim rukama moje vrijedne radnice koja je posao uvijek vrhunski odradila.

Volju, želju i ljubav prema radu za opće dobro i angažiranost u društvenim asocijacijama naslijedila sam od mog pokojnog oca Maria, koji je isto tako uvijek bio društveno aktivan te se takva aktivnost u našoj obitelji smatrala uobičajenom.

Njegova je teorija bila da netko uvijek mora potegnuti za boljitak svih, a to potvrđuje citat zadarskog kolege „Ako se boriš za tuđe pravo i tvoje će biti ostvareno“. Njegov citat i moto našeg često naglašavam jer time želim potaknuti ostale kolege da se aktivnije uključe u društveni život, odnosno u rad našeg Udruženja.

* Imate li hobije i obitelj? Hoće li oni preuzeti Vaš posao?
- Hobiji… moji hobiji su članstva u raznim udrugama i asocijacijama. Imam naravno obitelj, oni su moj vjetar u leđa i bez njih ne znam kako bi bila to što jesam, to su moja mama Elda, suprug Edo, sin Mikele i nevjesta Nikolina te moje unučice Lana i Ena. Moj sin sa svojom obitelji ima drugu djelatnost, a moje unučice su još malene. Za par godina kad steknem uvjete za mirovinu, a ne nađem nikoga tko će preuzeti i nastaviti moj rad morat ću zatvoriti.

Moj Mikele je od otvaranja OPG-a uključen u rad obiteljskog gospodarstva i s ponosom obrađuje ono što nam je nono Mario s povjerenjem ostavio u nasljeđe. Posebno sam ponosna da smo završili projekt rekonstrukcije stare obiteljske kuće u sklopu obiteljskog gospodarstva i prenamijenili je za turizam. (Tekst: Kristian Stepčić Reisman, foto: UO Buzet)