'U jednom sam trenutku poželjela da Istri vratim ono što mi je dala'

Labin će od 19. do 21. svibnja biti domaćin prvog Festivala umjetnosti i tolerancije – LABINA. Idejna začetnica festivala i njegova umjetnička direktorica je Sonja Damjanović, poznata srpska glumica, koja živi na relaciji Novi Sad – Istra.     

Sonja, koja je rođena 1974. godine u Bernu (Švicarska) prvakinja je drame Srpskog narodnog pozorišta. Akademiju umetnosti  završila je u Novom Sadu u klasi prof. Bore Draškovića, a glumila je u gotovo svim kazalištima u Srbiji, te u brojnim filmovima i tv serijama.

POZNATE ULOGE

Od poznatih kazališnih uloga valja istaknuti ulogu Hasanaginice u istoimenoj predstavi Lj.Simovića, ulogu Ofelije u 'Hamletu', Julije u 'Dantonovoj smrti', Salome..

Od filmova i tv serija u kojima je glumila ističemo: 'Crna mačka, beli mačor' Emira Kusturice, 'Mi nismo andjeli 2' Srđana Dragojevića, 'Parada' Srđana Dragojevića, 'Ubice moga oca' Predraga Antonijevića, a šira publika najviše ju je zapamtila po ulozi zamamne medicinske sestre u srpskoj verziji 'Naše male klinike'.

Za svoj rad primila je brojne nagrade poput Sterijine nagrade za ulogu Hasanaginice, nagrade za najbolju glumicu na festivalima u Vranju, Herceg Novom i Novom Sadu, Povelje za izuzetnu glumačku ulogu na Filmskom festivalu u Nišu, te Nagrada filmskih kritičara i novinara za najbolju filmsku ulogu na Festivalu u Herceg Novom.

* U najavi festivala istaknuto je da je riječ o „jedinstvenom svjetskom festivalu“. Po čemu je taj festival toliko jedinstven?
- Festival 'Labina' je jedinstven po svojoj sveobuhvatnosti. S jedne strane, to je festival izvođačkih umjetnosti s nagrađivanim i poznatim autorima, a s druge, uključuje sve najbolje iz dostignuća lokalne zajednice, s naglaskom na stvaralaštvu mladih.

* Kako je uopće došlo do ideje održavanja takvog festivala. Na čiju inicijativu?
- Inicijativa je bila moja i moje kolegice režiserke Vesne Topalov. Ta ideja je dugo sazrijevala i evo, ostvaruje se. Naravno, sve to ne bi bilo moguće da nisam upoznala gradonačelnika Valtera Glavičića, koji je imao i sluha, i volje, i hrabrosti da se s nama upusti u ovaj projekt. Zbog toga osobno osjećam veliku zahvalnost, ali i veliku odgovornost kako bi sve proteklo onako kako smo zamislili.

DJETINJSTVO U ROVINJU

* Na predstavljanju festivala za naš portal ste rekli da vam je „Istra jako puno dala što se tiče umjetnosti, pa joj na ovaj način vraćate“. Na što ste konkretno mislili?
- Moja je majka bila profesorica pa smo imale duge ljetne odmore koje smo provodile u Istri. Neka od najranijih sjećanja koja imam vezana su za tu crvenu zemlju i kamen. Istra je, za mene kao djevojčicu, bila cijeli svijet u malom. Djetinjstvo sam provela u kući velikog slikara Bruna Mascarellija u Rovinju. Njegova kćerka Sara i ja bile smo najbolje prijateljice. Živjele smo u istoj ulici - u ulici Grisia. Ona, naravno, nije znala ni riječ srpsko-hrvatskog, a ja ni riječ francuskog, ali smo se savršeno razumjele, i nismo se razdvajale.

Imala sam prilike da kao djevojčica upravo tamo sretnem razne umjetnike. A kada ste mali, najviše volite prisluškivati što ti veliki, odrasli ljudi pričaju. Tako smo Sara i ja odlučile da sa šest godina napravimo našu prvu predstavu. I igrale smo je pred svim gostima. Svaki dan. Vjerojatno smo im bile strašno naporne, ali mi smo bile preponosne. Tada sam počela učiti svirati gitaru, i evo, sviram je i sad. Djetinjstvo  u mnogome oblikuje čovjeka, ti prvi utisci i događaji odredili su me za cijeli život. Bilo je to istinski dragocjeno iskustvo. Tada sam prvi put otkrila svoju maštu i inspiraciju, a, duboko sam uvjerena, i svoj budući poziv. U jednom sam trenutku poželjela da Istri vratim ono što mi je dala. Kao što sam u jednom intervjuu i rekla, mislim da je to obaveza svakog umjetnika i ljudskog bića, da dobro koje je dobio, i vrati.

* Vaše veze s Istrom su višestruke i višeslojne?
- Da. To sam već napomenula. Djetinjstvo, prijateljstva, uspomene i moj sadašnji život. Sve je to povezano.

 * Boravite li često u Istri? Imate li ovdje neke posebne prijatelje?
- Da, dolazim svakog ljeta. Što se prijatelja tiče, na žalost, to mi je malo tužno pitanje zato što je dosta mojih prijatelja preminulo. Vrijeme i godine nose svoje. Čudno je to, neki od njih su se baš iz Istre prelili i u moj profesionalni život, i mnogo smo zajedno radili. Mislim na kolegicu Nedu Arnerić, koja mi je bila izuzetno bliska. Znale smo se od moje jedanaeste godine. Također i na Vesnu s kojom sam kao klinka trčala po plažama, a na kraju je ona odabrala da bude režiserka a ja glumica i studirale smo četiri godine na istoj klasi.... Ali, stalno upoznajem nove, divne ljude. Na primjer, Deana i Irenu Čabrić. A, one koji nisu više s nama, nosim u srcu.

ZAŠTO LABIN?

* Kako to da je za mjesto održavanja festivala odabran baš Labin?
- Labin je, za mene, grad posebne energije i atmosfere. Ima specifičnu širinu i dubinu. Nije površan. To je bio moj prvi utisak kada sam ušla u ulice Starog grada. I inspiracija za ovaj festival da bude baš takav, kakav je.

* Jeste li prije toga dolazili u Labin. Koliko ga poznajete?
- Dolazila sam i prije festivala. Kao mala, znala sam da je poznat po slikarima i Labinskoj republici. To sam učila i u školi. Svaki grad se upoznaje polako, ne samo preko građevina, nego najviše preko ljudi. A moram vam reći, prepoznavanje je bilo obostrano i jako lijepo. Prepoznavanje je suština. Mnogo se oslanjam na intuiciju, ne mogu se riječima sve stvari objasniti. Zahvaljujem se svima na otvorenosti, i pozitivnosti koju sam osjetila. Možda ima veze i to što sam iz Vojvodine. Kažu da smo mi Vojvođani i Istrijani po mentalitetu slični, pomalo uzdržani, ali pouzdani i dobri ljudi.

* Izbor izvođača koji će sudjelovati na festivalu odabrala ste vi. Po kojem kriteriju ste ih birali?
- Kriterij je uvijek najviši. Jer ako ne sanjamo veliko, ništa nećemo ni ostvariti. Ali najviši u smislu predstava, koncerata i performansa, koji se slažu s publikom, koje nisu 'umjetnost koju razumiju samo umjetnici', nego umjetnost koju razumiju svi. Jer, umjetnost je suštinski dijalog između izvođača i publike. Dijalog je važan. Posebno u ovim teškim vremenima koja su i pred nama i iza nas.

SUDIONICI LABINE

* Tko će sve sudjelovati na Labini?
- Neću vam sve otkriti J Imat ćemo priliku da vidimo Bitef teatar, Miju Begović, Zijaha Sokolovića, teatar EXIT, Doris Karamatić, izuzetnu harfistkinju, koja će izvesti stand up na harfi, Nikolinu Komljenović u plesu na svili... A za ostalo, posjetite naš festival. Najveća radost su mi labinski mladi učesnici, koji će svakoga dana imati performanse.

* Rekli ste da je Labina zapravo eklektički festival, prvenstveno izvođačkih umjetnosti, koji spaja ideje i stvaralaštvo različitih vidova kulture u jednu poruku - poruku tolerancije! Možete li nam to malo pojasniti?
- Festival je osmišljen upravo na dijalogu, kao što sam i spomenula. Važno je da se slušamo. Da poštujemo i razumijemo različitosti. Da shvatimo da nas one obogaćuju i nadograđuju, a ne da nas razdvajaju. Labina je na to spremna. Labina je razgovor umjetnika i publike. Umjetnost je uvijek imala moć da je svi čuju i razumiju. I da, i ono što ne podržavaju i što im je daleko i strano, pokušaju da shvate... a upravo to je tolerancija. A da budemo potpuno iskreni, to je predložio vaš gradonačelnik, slušajući što bi festival trebalo da bude. I bio je u pravu. Ono što mene raduje i zašto mislim da ćemo napraviti zaista nešto posebno, je upravo to što su svi ljudi s kojima sam razgovarala, dodali i predložili nešto svoje, što je bilo dragocjeno i prihvaćeno. Svi smo, u najboljem smislu, ovo zajedno izmaštali.

OKRUGLI STOL

* Najavili ste i okrugli stol 'Art is The Power of Tolerance' s eminentnim sudionicima iz više zemalja. Znaju li se već neki sudionici?
- Vojvodina i Istra imaju suradnju kao prijateljske regije već dugi niz godina. Mi samo nastavljamo tu suradnju. Naš festival su podržali i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Istarska županija, kao i vlada Vojvodine, čije predstavnike očekujemo  na okruglom stolu. Dolazak nam je potvrdio profesor Rajko Grlić, što nas izuzetno veseli, potom Branislav Mićunović, crnogorski kazališni redatelj,  bivši ministar kulture i veleposlanik Crne Gore u Beogradu, Miloš Latinović, direktor Bitef teatra i još neki učesnici... Dat ćemo sve od sebe, da se svi zajedno radujemo našem festivalu, i sve od sebe da opravdamo vaše povjerenje. Od vas samo očekujemo da dođete! (Razgovarao: Nenad Čakić)