Koliko košta demokracija? 140 tisuća kuna i kusur!
Bio sam jedan od rijetkih koji sam kritizirao ideju nove pulske gradske vlasti da članove nadzornih odbora poduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu Grada Pule bira na javnom natječaju. Iako je za većinu građana to vjerojatno bilo simpatično, meni osobno to je bilo nešto najbedastije što je itko u povijesti politike predložio. Tada sam pisao da je biranje članova Nadzornih odbora javnim natječajem bježanje od odgovornosti.
Naime, članovi nadzornih odbora moraju biti osobe koje u ime vlasnika (u ovom slučaju Grada) nadziru rad uprave poduzeća. Odluka o odabiru članova Nadzornih odbora stoga mora biti politička. S druge strane, članovi uprava trebaju se birati na natječajima, jer to moraju biti stručne osobe, menadžeri.
No, pulska vlast učinila je obrnuto. Za članove Nadzornih odbora raspisivala je natječaje, a novi direktor, primjerice Kaštijuna, odabran je bez natječaja.
U drugom komentaru pisao sam da će se za izbor članova Nadzornih odbora potrošiti puno vremena i novaca, a učinak će biti isti, jer šira javnost ionako neće vjerovati da su odabrani članovi birani isključivo po stručnom kriteriju. Govoreći o nepotrebnom trošku, tada sam se zapitao koliko li su samo koštali oglasi za svaki natječaj u Glasu Istre.
Evo sada imam i taj podatak. Trošak oglašavanja u Glasu Istre za svaki natječaj za članove Nadzornih odbora 23 poduzeća u vlasništvu ili suvlasništvu Grada Pule, građani Pule platili su nešto više od 140 tisuća kuna. Toliki je bio trošak ove fingirane demokracije. (Nenad Čakić)
