'Izmjene zakona o zonama idu u smislu bolje išta, nego ništa'

U saborskoj raspravi "Izmjene i dopune Zakona u unaprjeđenju poduzetničke infrastrukture" održanoj 3. prosinca saborska zastupnica SDP-a Sanja Radolović iznijela je stav kako idu u smjeru deklarativnih i malih koraka k poboljšanju poduzetničke infrastrukture u smislu "bolje išta, nego ništa”, ali daleko još od onoga što bi trebalo napraviti u smislu osiguranja cjelokupne infrastrukture u poduzetničko-poslovnim zonama, kao i rješavanja problematike imovinsko-pravnih odnosa s državnim zemljištem. Ovim zakonskim prijedlogom mijenjaju se definicije poduzetničkih zona i poduzetničkih potpornih institucija te se uvode digitalni inovacijski centri kao potkategorija poduzetničkih centara. To je kako navodi Radolović, dobar mali korak k unaprjeđenju poduzetničke infrastrukture, ali samo “kozmetičke” prirode.

Vrijeme curi, kaže Radolović, jer prema analizi Ekonomskog instituta prosječni dohodak po stanovniku u jedinicama lokalne uprave s poduzetničkim zonama bio je za sedam posto veći, a prihodi poduzetnika su dvostruko već, jer se rezultati razvoja zona prelijevaju i na poslovne aktivnosti izvan njih.

'Mjesta s poduzetničkim zonama imaju za jedan postotni bod nižu stopu nezaposlenosti'

Samu ekonomsku uspješnost pojedine poduzetničke zone treba promatrati kroz njezin ukupni društveno-gospodarski utjecaj na jedinicu lokalne samouprave u kojoj se zona, odnosno zone nalaze. Analiza je pokazala da mjesta s poduzetničkim zonama imaju za jedan postotni bod nižu stopu nezaposlenosti u usporedbi s mjestima bez poduzetničkih zona, dok je broj zaposlenih u gospodarstvu dvostruko veći naprema mjestima koja nemaju zone. Najveći učinak ostvaren je kroz izvoz: tvrtke koje posluju unutar zona imaju i do dva puta veće prihode sa stranih tržišta u usporedbi s tvrtkama koje posluju izvan zona, ističe Radolović.

U Jedinstveni registar poduzetničke infrastrukture (JRPI) upisano je gotovo 600-poduzetničkih zona. Međutim, zabrinjava trend opadanja poduzetničkih zona upisanih u isti taj registar. S obzirom na pretežitu djelatnost, prema podjeli koja je definirana Zakonom o unapređenju poduzetničke infrastrukture, u Registru poduzetničke infrastrukture najzastupljenije su proizvodno-prerađivačke poduzetničke zone kojih je oko 70 posto. Uslužno-mješovitih zona je oko 25 posto, dok su preostale logističko-distribucijske poduzetničke zone.

Zbog svega navedenoga država mora poticati daljnji razvoj poduzetničkih zona, a zabrinjavajuće jest što, iako su nam na raspolaganju bili ogromni novci iz EU fondova, vladajući nisu na vrijeme reagirali i zabrinjavajući je podatak kako je u razdoblju do ulaska u EU  iz državnog proračuna sufinancirana izgradnja infrastrukture u 347 poduzetničkih zona u iznosu od 701,89 milijuna kuna.

Nakon ulaska u EU razvoj poduzetničkih zona sufinanciran je sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj te je kroz javni poziv “Razvoj infrastrukture poduzetničkih zona” iz 2017. sufinancirano 46 projekata izgradnje infrastrukture u poduzetničkim zonama u ukupnoj vrijednosti 268,6 milijuna kuna. Dakle, za 430 mil. kn manje i 300 projekata manje u smislu izgradnje infrastrukture u poduzetničkim zonama, kazala je.

'Problematika prodaje zemljišta'

Postoji i velika problematika prodaje zemljišta, odnosno neke zone prodaju zemljište, investitor nikada ništa ne izgradi, a procedura oduzimanja zemljišta je vrlo kompleksna. Zbog toga bi trebalo zagovarati koncept s pravom građenja kojim investitor dobiva pravo korištenja zemljišta pod uvjetom da na njemu u što kraćem roku sagradi objekt, zaposli ljude i počne obavljati djelatnost. Nakon toga, s uporabnom dozvolom, podnosi zahtjev za otkup zemljišta.

Velika besmislica jest i poslovanje poduzetnika koji se ne bave turizmom, a posluju u tzv. turističkom pojasu koji obuhvaća prostor udaljen do tri kilometra od obale. U tom pojasu su doprinosi skuplji u usporedbi s nekim drugim područjem. Paradoks je da su poduzetnici koji posluju u poslovnim zonama unutar turističkog pojasa, a ne bave se turizmom nepravedno zakinuti pa ispada da još gore prolaze one poduzetnici koji ne mogu dobiti poticaje za turizam, jer im djelatnost nije povezana s turizmom, a plaćaju skuplje obveze, primjerice ako im se hale nalaze unutar 3 kilometra u tzv. obalnom turističkom pojasu, smatra Radolović.