Kako Porečanima naplatiti buzetsku vodu i može li Kajin nadmašiti Marinca

Robert Marušić, poduzetnik, manadžer, dobar poznavatelj prilika u gradu na izvoru rijeke Mirne. Razgovor s njim uvijek je zanimljiv i intrigantan.

* Roberte, kažeš da je Buzet prije šest mjeseci na svibanjskim lokalnim izborima prvi puta u svojoj povijesti dobio demokraciju. Kako?
- Ako uzmemo suvremenu povijest od Drugog svjetskog rata na ovamo, znamo da je jednopartijski sustav 90-ih zamijenjen jednostranačkim, a na ovim svibanjskim izborima građani skoro plebiscitarno odbacuju taj i takav način rada i odlučivanja, te glasaju drugačije za Novi Buzet.

'U Buzetu je bilo bolje odmah, prvog tjedna nakon lokalnih izbora'

* Po tvojem mišljenju, je li sada bolje u Buzetu?
- Bilo je bolje odmah, prvog tjedna nakon lokalnih izbora. Građani slobodnije i bez grča nastupaju, govore, ponašaju se. Strah za radno mjesto, šaptanje, došaptavanje su trenutno buzetska prošlost. Nadam se pozitivnom nastavku tih procesa. Svjedoci smo niza primjera gdje se aktualni gradonačelnik Damir Kajin ne miješa u opću kadrovsku politiku i koliko vidim šalje poruku pomirenja procesa buzetske demokratske tranzicije. Nije uzeo u ruke političku kadrovsku sablju i odlučio mahati i rezati njome.

* To izgleda demokratski, ali može slikovito biti “sablja, mač sa dvije oštrice”. Građani traže promjene, glasali su za njih.
- Damir Kajin je kao buzetski omladinac na valu demokratskih 90-ih godina prošlog stoljeća, preuzeo i onda vlast sa svojim (našim) Ideesovcima u gradu i županiji. Koliko pamtim, u Buzetu je svaki direktor, upravitelj ili ravnatelj ostao na svojem radnom mjestu i dobio priliku raditi svoj posao pod upravom i nadzorom nove demokratske vlasti. Buzet je miran sjevernoistarski gradić i možda je taj put, dobar put. Zato sam iskoristio građansko pravo nedavno i u zakonskom roku se obratio nadležnima kod e-savjetovanja gdje smatram da u nadzornim odborima i upravnim vijećima moraju sjediti trenutno izabrani u četverogodišnjem demokratskom ciklusu. Bilo bi savršeno da od svih trinaest gradskih vijećnika bude postignut sporazum da u jednakom omjeru oni ili njihovi suradnici budu u tim tijelima. To bi bio visoki demokratski standard. Ako direktori rade svoj posao, ostaju. Njihov rad nadziru izabrani građani ili njihovi predstavnici. Tako vidim tu situaciju. Protiv sam nekih akademskih natječaja kojima bi uvjete zadovoljavali samo neki i vjerojatno ne iz bazena političke volje birača Buzeštine. Nema Buzet 30.000 stanovnika da se tako ponašamo.

'TZ Buzeta je kočničar umjesto da bude skretničar dobrih projekata'

* Gradonačelniku Damiru Kajinu je jedna od prvih odluka bila potpis i izvršenje predizbornog obećanja njegovom konkurentu iz drugog kruga Deanu Prodanu, kojemu je prepustio upravljanje sa turističkom zajednicom. Vi imate kritike na rad Turističke zajednice Buzeta?
- Točno je. Damir Kajin je početkom lipnja, iako zakon njega kao izabranog gradonačelnika postavlja automatski za Predsjednika TZ-a, potpisao tu odluku. Dean Prodan je iskusni turistički profesionalni djelatnik. Svoj privatni posao radi odlično ali on je sada postavljen na kolektivnu društvenu funkciju gdje ne možeš na kraju ljeta samo doć “jer si umoran od dela i reć nećemo organizirati ki je covid”. Ja sam bučno i energično reagirao nakon šutnje normalnih sto dana prilagodbe, kada se nije išlo na tradicionalnu organizaciju Vikenda tartufa u nekoj skraćenoj covid varijanti na otvorenom. Nema tu škuže. To je naša izborena manifestacija. I danas mislim da je to bila greška. Jer smisao ugostiteljske i smještajne ponude se uvijek vrti oko događaja, programa ili manifestacija a ne štampanjem plastificiranih jelovnika i to je to. Svjetski dan turizma se mora obilježavati u Buzetu bez obzira što predsjednik TZ Grada Buzeta ima profesionalni performans na motovunskim zidinama. Mislim da je pogrešno da turističko vijeće Buzeta nije odlukom Skupštine TZ-a raspušteno i formirano novo, sa mandatom za rad. Bili su instrument, dizači ruku bivšeg gradonačelnika. Oni sada kadriraju voditelja turističkog ureda Buzeta. U mandatu tog istog turističkog vijeća je promijenjeno nekoliko direktora i voditelja ureda. Ironično se uvijek menadžerski volim igrati s danima i datumima. Da njih upitate koji je dan u tjednu 27. veljače 2022., 23. travnja 2022. , 4. lipnja 2022., 10. rujna 2022. , oni to ne znaju bez da uzmu kalendar u ruke, a i kada ga budu uzeli neće biti sigurni što neki datumi predstavljaju. Ovaj razgovor vodimo krajem studenog 2021. gdje su sve istarske organizirane turističke zajednice postavile kalendar manifestacija 2022. i prionule izradi p.r. materijala. Ne moram spominjati da prije svake štampe ili izrade takvih materijala ide široka rasprava zainteresiranih što ide, što ne ide, koliko šoldi tamo, koliko ovamo. Za ozbiljan rad i podizanje turističke vidljivosti Buzeta i Buzeštine je kasno do lipnja 2022. Znači bacili smo prvih šest mjeseci godine koja tek dolazi u zrak. Možda se nešto može po ljeti napraviti i koncentrirati se na jesen/zimu 2022. Buzetsko pučko učilište vuče destinaciju sa zanimljivim programima koji su naravno više za domaću publiku nego za turizam što je i njihov smisao djelatnosti. TZ Grada Buzeta sebe zakrpa u suorganizaciju što je ovoga ljeta bilo izraženo dobrim radom bivše voditeljice turističkog ureda koja je otišla nakon rujanskih dana. Cijela buzetska zajednica bi se trebala više truditi zadržavati domaće naše obrazovane kadrove jer se na kraju kao “pijan plota” u nekakvim natječajima treba zakonski držati uvjeta i onda postoji opasnost da nam ulete kadrovi koji ne osjećaju Buzet, Buzeštinu, Ćićariju, Kopar i Vrsar, da neznaju tko je bila Nela iz Ročkog Polja, što piše na školi u Livadama i kako se najbrže dolazi do Krtovog Brega i da li postoji cesta napred od Medveja do Račica. Zato sam tražio tematsku sjednicu Gradskog vijeća po pitanju turizma Buzeta koji nam se ne događa slučajno. On je rezultat rada pojedinaca, pravnih i fizičkih osoba gdje se TZ Buzeta pojavljuje više kao “kočničar” umjesto da bude “skretničar” dobrih proizvoda i projekata.

'Buzet mora dobiti višemilijunsku godišnju vodnu rentu'

* Nedavno je gradsko vijeće imalo tematsku sjednicu o vodi. U tvojem futurističkom romanu “Buzet, četvrtak 25.8.2039”, buzetskom vodom upravljaju Buzećani. Prognoza?
- Rat za pitku vodu je započeo. Po kontinentima i državama pa i regionalni, čak lokalni. To nije rat, da Buzećanke i Buzećani žele vodu za sebe i ne žele je nikome dati. Upravo suprotno. Neka se troši, neka dođe u svaki kantun Istre, na svaku plažu ili istarski otok, otočić. I ovdje se moram grubo našaliti odnosima odlazeće Angele Merkel i Vladimira Putina, da bi Vaši čitatelji shvatili bit problema. Njemačkoj treba ruski plin za život i rad. Uredili su odnose sa Rusijom i vlastitim sredstvima financirali nekoliko plinovoda do Njemačke. Održavaju ih. Gospođi Merkel ne pada na pamet poslati poruku i zahtjev Putinu da oni sada imaju veliku potrošnju njihovog plina i da bi nalazišta plina i uprava trebala biti u njemačkom većinskom vlasništvu. Ako to preslikamo na istarske prilike, mislim da nitko nema ništa protiv da se sustav prijenosa i održavanja istarske vode upravlja kao do sada zajedničkim interesima svih koji tu vodu troše i gdje ta voda odlazi. Znači vodovod kao riječ “vodovod” nije problem. Voda izvire u Buzetu. Mi smo zbog vodozaštite i raznih pravilnika, propisa ograničeni gospodarskim razvojem. U Poreču urbaniziraš njivu i napraviš benzinsku pumpu. Kod nas, na sjeveru Istre to ne ide tako lako. To posebno rezultira gospodarskim pogledom naših studenata prema mjestima u kojima će potražiti bolje plaćeni rad struke u kojoj su se školovali. Buzet ne smije biti kažnjen zbog čiste pitke vode. Buzet mora dobiti višemilijunsku godišnju vodnu rentu. Sa njome će održavati i podizati standard života svih naših građana. Da ostanu tu ili vrate se doma. Da vide budućnost ti naši studenti nakon školovanja. Da kao mladi roditelji sa djecom koriste novu sportsku dvoranu. Uređene škole i vrtiće. Rekreacijske zone. Pristupne ceste, “asfalte” gdje god na Buzeštini. A ne da poniženo demonstriraju po zavojima cesta do Sovinjaka, sutra Roča ili Vrha. Svi naši građani prate medije kada izvještavaju o standardu istarske zapadne obale, o novim vrtićima, dvoranama, objektima za odmor i rekreaciju. Bi rekao naš narod “nismu slepi”.

* Nekako mislim da se gradovi zapadne istarske obale Poreč, Rovinj i ostali ne dijele takvo mišljenje?
- Oni su protiv već sada. Pa nije gradonačelnik Poreča dobio mandat svojih građana da Porečanima kaže: “Buzećani su u pravu, dajmo im nešto”. Oni će sigurno biti protiv, što im je i demokratsko pravo, jer ipak predstavljaju svoje i samo svoje, vlastite interese. Možda bi im bilo bolje da kao Buzet potiču demokratska spajanja, pridruživanja (vraćanja) malih okolnih općina, jer upravo je Poreč primjer dobro organiziranog turističkog klastera od Lima do Antenala i od Vižinade do Višnjana. Što funkcionira. A onda će imati utjecaj nad izdašnim izvorom pitke vode Gradole.

* Očekuješ da će neke istarske općine iskoristiti zakonske mogućnosti pripajanja gradovima?
- Hoće sigurno. Osim financijskih interesa, tu su strateški interesi i posebni interesi. Ćićarija je povijesno vezana na Buzet. Ako gledamo demokratski, tu temu treba odraditi sa građanima neposredno jer izvršna vlast je sama sebi svrha pa može biti i protiv. Nema ništa snažnije od na primjer 279 potpisa stanovnika Ćićarije koji bi obvezali svih da se pokrene proces “vraćanja” u granice nekadašnje Općine Buzet. Uređenje doma za starije i nemoćne ide i njima u korist. Tu su Livade posebna tema. Oni nikada neće pristati biti Općina Buje ili Motovun ako dođe do tih procesa. Većina njih su se školovali u Buzetu, imali radna mjesta u Buzetu. Iz Livada su rodom direktori i gospodarstvenici koji su upravljali Buzetom, njihova djeca danas žive u Buzetu. Tradicija.

* To znači Buzetu još jedan izvor vode? Bulaž, Sv. Stjepan koji je spojen nedavno i u mrežu Butonige i dalje.
- Buzet je grad vode. Buzeština ne smije stagnirati svojim održivim razvojem jer ima pitku vodu i rezerve pitke vode. Upravo suprotno, mora se razvijati. Građani moraju imati direktnu korist od toga a ne samo pojedinici i pojedine pravne osobe kao do sada. Pa se to zamaže nekim brojkama. Normalno je da se na sjeveru Istre ulaže u infrastrukturu kako bi čista pitka voda stigla do Bala, Rovinja, otoka Sv Nikola kod Poreča. Te i takve interesne investicije ne možemo gledati samo kao nekakav dar gdje neke tvrtke rade. Izvorišta voda se ne štite samo za Buzet i naše građane. Nedavno sam javno objavio na društvenim mrežama da nemamo slanu vodu i more kojega bogati istarski gradovi dobro naplaćuju i onda se “istuširaju našom slatkom vodom”. Mislim da je poruka jasna. Sjeverna Istra mora dobiti novac od svojih prirodnih resursa. Kako? Neka to politika i struka urede ili će građani sami. 

* Kako mislite građani? Pozivate na referendum? Demonstracije?
- Ne. Za tri i pol godine kreće novi ciklus predizbornih kampanja. Ako to ne bude uređeno, to će biti prvorazredno političko pitanje Buzeta i Pazina koje će utjecati na izbor saborskih zastupnika iz Istre, pogotovo županijskih vijećnika. Svjedoci smo drame prebrojavanja glasova zadnjih izbora za istarskog župana. Buzet, Pazin sa okolnim općinama imaju zavidni i disciplinirani birački korpus. Pokazali su zadnji izbori. Koji lokalni političar sjeverne i središnje Istre može izaći pred birače, glasače i predstaviti im da je za “status quo” i ovo stanje sada? I još okriviti Zagreb koji se upravo sada nevjerojatno i neobično senzibilno postavlja prema cijeloj istarskoj infrastrukturi.

* Kada smo kod Zagreba, buzetski gradonačelnik je ime koje je poznato u hrvatskom političkom prostoru. I ne samo hrvatskom. Može li on Buzetu donijeti ili bolje rečeno vratiti staru slavu grada ugodnog za život?
- O Damiru bi mogli razgovarati sat vremena i ne bi sve rekli. Stavio se u funkciju i na raspolaganje građanima. Ima mandat potvrđen visokom izlaznošću gdje je uvjerljivo pobijedio. Mislim da može. Premijer mu je dostupan. Ministri su mu dostupni. Državni tajnici su mu dostupni. Direktori državnih važnih poduzeća. Župan mu je dostupan. Koliko pratim i vidim, visoka politika ga trenutno ne interesira, posvećen je Buzetu.

* U Gradskom vijeću Buzeta Damir Kajin nema kontrolu. Nezavisna lista Prodana i SDP Vedrana Majcana imaju klub i sedam vladajućih ruku. Kako će oni zajedno?
Vraćamo se na prvo pitanje. Buzet je dobio pravu demokraciju. Ona nosi teret dogovora, interesa rada za dobrobit građana i stanovnika Buzeta i Buzeštine. Predsjednik Gradskog vijeća Davor Prodan je otvorio sjednice javnosti kroz direktni digitalni prijenos. Gotovo sam siguran da će se elementarni interesi nas građana uređivati konsenzusom ili velikom većinom. A ostalo je smisao politike. Dogovor.

* Na kraju jedno posebno pitanje. Damir Kajin i Davor Prodan su kućni prijatelji. Je to točno?
- To znaju svi ili većina naših građana. Oni ne pripadaju istom političkom korpusu. Političke tehnike i metode su im potpuno različite. Davor Prodan će biti odličan demokratski predsjednik Gradskog vijeća a Damir Kajin možda najveći gradonačelnik. Ljestvica Željka Marinca je visoko postavljena ali nije nedostižna. Mislim da je taj kolorit Buzeta dobar. Naši građani koji ne razmišljaju isto kao jedan ili drugi, se ne osjećaju kao građani drugog reda kao do nedavno. Lokalni IDS je za takvo ponašanje dobro kažnjen. Demokratski je imati različito mišljenje i stavove, nije demokratski kažnjavati vlastite građane zbog drugačijeg mišljenja. Smisao politike je dogovor. Povremeni. Privremeni. Stalni ili vječni. Ali na kraju ipak dogovor. Oni to mogu. Poznajem obojicu jako dobro i jako dugo. Buzet im je na prvom mjestu ili odmah na prvom mjestu. A za Buzet se isplati anke potrpiti malo.

Obilježavanje 100 godišnjice spominjanja Buzeta kao grad tartufa

* I zadnje pitanje, u subotu 11. prosinca 2021. je 90 godina od dnevničkog spominjanja Buzeta od strane profesora Massima Selle rovinjskog ravnatelja Instituta za istraživanje mora. On je sa svojim suradnicima u centru Buzeta 11. prosinca 1931. godine “ulovio” bijeli tartuf od pola kilograma i to zabilježio u svim njegovim spisima. 

- Profesor Massimo Sella je Istru zadužio znanstvenom metodom liječenja lokvi i pučeva od smrtonosne malarije. Njegova prijateljica grofica Clara Ida Barbara Elisabeth, kćerka Johanna Georga Hutterotta vlasnika rovinjskog otoka Sv. Andrija, današnjeg Crvenog otoka je sa njime krstarila Istrom krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća. Bio je strastveni fotograf i istražitelj. On je otac detekcije i komercijalizacije istarskih tartufa. Njegovim vezama su iz Italije stigli dresirani psi kojima je posebno istraživao područje sliva rijeke Mirne od Huma i Roča, Buzeta, Livada i Motovuna. U Buzetu su se onda, u centru grada pronalazili veliki bijeli tartufi. To moramo sada prigodno obilježiti a generacijama iza nas postaviti u obavezu da 11. prosinca 2031. obilježe na svečani način kao 100 godišnjicu spominjanja Buzeta koji je danas grad tartufa! Možda do onda u centru grada i spomenik “lovcu tartufaru” postaviti... (Razgovarao: Nenad Čakić)