Iskustvo Milene Katičić Miletić iz Nedešćine:

'Preboljela sam koronu i sada se osjećam bolje nego sa 20 godina'

5
Milena Katičić Miletić, direktorica TZ Općine Sveta Nedelja 
Milena Katičić Miletić, direktorica TZ Općine Sveta Nedelja 

"Nedavno smo ja i moja uža obitelj koji živimo u istoj kući svi preboljeli koronu, pa Vam želim napisati moje iskustvo", napisala je Milena Katičić Miletić, direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Općine Sveta Nedelja, čiju priču objavljujemo u nastavku:  

"Sve je počelo 13. listopada u srijedu, kad se moja djevojčica od 10 godina koja pohađa 5. razred OŠ vratila iz škole i počela žaliti na glavobolju i nosić joj je curio. 

Odmah ujutro drugi dan, u četvrtak, zvala sam našu doktoricu da joj kažem Leonine simptome (gdje mi nije bilo ni na kraj pameti da se zarazila koronom, već sam ju kontaktirala ako bude duže vremena prehlađena da doktorica ima evidenciju radi ispričnice). Doktorica je odmah dogovorila testiranje i rekla nam nek ide na testiranje u 13 sati u garažu Doma zdravlja u Labinu. Još smo si ja i suprug mislili da sam možda prebrzo zvala doktoricu, da sam mogla pričekati petak da vidimo ako će joj biti bolje, da ju ne gnjavimo bolesnu još i na testiranje. 

 

Međutim, u petak ujutro u 7.32 (dobro da imamo smartphonove pa imamo zabilježene sve te podatke) zovu me iz epidemiološke službe da je Leona pozitivna na Sars-Cov2 i da se čujemo kasnije da ispitaju kako se možda zarazila. Naravno Leona je već velika i pametna djevojčica i ona se odmah sama izolirala od svih nas u svoju sobu. A ja sam odmah obavijestila njenu učiteljicu o situaciji i da će joj se javiti epidemiolog sa uputama. 

Moja prva pomisao bila je samo da se moji mama i tata od 80 godina nisu zarazili (koji žive s nama u istoj kući u posebnom stanu) i svaki dan smo u kontaktu. Osim toga moja mama je kronični bolesnik, sa puno dijagnoza kao reumatoidni artritis, ima propusne srčane zaliske i ostale tegobe, a tata visokotlakaš i ako dobije i najmanju temperaturu, upale mu se proširene vene na nogama. 

'Zove me epidemiologica i pokušava saznati kako se Leona zarazila'

Zatim, malo kasnije popodne zove me epidemiologica i pokušava saznati kako se Leona zarazila. Ja kažem da je za vikend bila u Zadru sa njenom sestričnom i roditeljima od njene sestrične, ali i sestrična od Leone se išla odmah testirati i njoj je PCR nalaz došao da je negativna. Mislim da je jako teško otkriti gdje se čovjek zarazio... Osim drugih pitanja, epidemiologica mi je rekla da je moguće da smo svi zaraženi jer je i naša beba imao povišenu temperaturu i da bi bilo dobro da se idemo svo troje testirati. Tako smo i napravili, petak, 15. listopada 2021.išli smo svo troje na testiranje i zamislite, beba je bio pozitivan, a ja i moj suprug negativni (možda jer taj put su nam uzeli uzorak iz grla, zbog polipa u nosu da ih ne bi ozljedili). 

Stigao je i Dan općine, "Šesnajs otobra". Ja sam znala i prije da neću moći doći dati podršku našoj načelnici i objasnila joj situaciju, zbog njege oko djece, ali na taj Dan počele su tegobe meni i mom suprugu, visoka temperatura do 38,5, curenje nosa, grlobolja, glavobolja, malaksalost, suprug je izgubio njuh i okus, a meni se u početku njuh pooštrio (vjerojatno zbog mojih polipa u nosu), okus u ustima bio mi je kao neki metalni, tek nakon 10 dana meni je njuh na par dana nestao i polako se opet počeo vraćati. 

Moj divan suprug je već u subotu preuzeo većinu brige oko bebe i Leone, a čim mu je bilo malo bolje (to mislim nakon dva dana kad nije imao više temperature ali ostale tegobe su ga i dalje pratile) preuzeo je potpunu brigu oko bebe bez mene ali uz veliku pomoć Leone i tu su se odlično snašli oba dvoje, jer Noelu nije ništa falilo. Znači, nas četvero bolesnika smo bili prepušteni sami sebi o brizi i njezi (osim hranjenja, to nam je moja divna svekrva cijelo vrijeme pripremala obroke, a kunjada i kunjado dostavljali na terasu, a moj predobar stric nabavljao lijekove, namirnice i ostale potrepštine), jer smo bili izolirani od svijeta. 

Napominjem da su moji roditelji bili izolirani od nas čim smo saznali da je Leona pozitivna, a to je bilo od četvrtka, 7.32 sati i nisu imali nikakve simptome, osim mama standardnih tegoba sa sinusima u ovo vrijeme. 

Stigao je ponedjeljak, 18. listopad, kontaktirali smo svoje liječnike, ali već onda sam bila dosta loše i zamolila dr. ako me može naručiti na ponovno testiranje u utorak, u nadi da ću biti malo bolje... a moj suprug je dobio termin u srijedu za ponovno testiranje. 

'PCR test pokazao da smo pozitivni'

Tako je i bilo, nekako sam se dovukla do testiranja i ovaj put su nam uzeli uzorak iz nosa (meni je to bolno jer imam te nosne polipe) ali ovaj put je PCR pokazao ispravno da smo pozitivni. 

U međuvremenu je moj tata počeo šmrcati, a mama je imala te standardne tegobe tako da su rekli da se ne brinem, da gledam sebe da se čim prije oporavim... Bili smo u kontaktu stalno preko mobitela. 

No meni crv sumnje nije dao mira i ja sam odmah nazvala strica (koji nam je cijelo vrijeme nabavljao namirnice, lijekove i ostale potrepštine te bio moralna podrška kao i mnogi drugi dobri ljudi) neka ide kupiti u apoteku kućni test na koronu, tako da su ga napravili moji roditelji i moj suprug jer je tek u srijedu bio naručen na PCR i naravno svima je pokazao da su pozitivni. Moji roditelji tada nisu išli na PCR jer sa njihovim tegobama bi im to bio jako veliki napor. 

Poslije sam u kontaktu sa jednom od epidemiologica, šta sam se čula, saznala da je čovjek zarazan 2 dana prije nego mu počnu simptomi, a i Leona i Noel su u ponedjeljak pred 7 dana prije kućnog testa i utorak bili u bliskom kontaktu sa njima jer oba dvoje obožavaju svoje noniće. 

I tako su dani prolazili i misliš bit će bolje, a nije... 

Moji roditelji su me uvjeravali da su oni dobro samo da se ne brinem još i za njih.. 

Uglavnom, na kraju, Leona je imala samo jedan dan povišenu temperaturu 37,5, Noel dva dana 38,3, suprug Alen dva dana 37,6, tata četiri dana 37,6, a ja i mama do 38,5 10-tak dana i mi smo završile u bolnici na kisiku, infuziji, atroventu, kortikosteroidima, antibioticima i još nekim lijekovima zbog obostrane upale pluća. 

Svi su bili cijepljeni osim mene i djece, a i ja sam baš planirala ići sada kad je Alen manje na poslu da bude on s njime dok me nema...

Ali... kaže se svako zlo za neko dobro... i to je stvarno tako... 

'Sada sam puna energije, ideja, entuzijazma...'

Ja se sada nakon Korone osjećam bolje nego sa 20 godina... puna sam energije, ideja, entuzijazma... Prije Korone nakon poroda i zbog lobektomije moje štitnjače (to znači da živim sa pola štitnjače jer pola mi je odstranjeno) bila sam troma, usporena, sve mi je bilo teško... 

Ja ne znam da li je to zbog magarećeg mlijeka kojeg sada konzumiram po preporuci jedne divne mame kojoj je također suprug obolio od korone, da li zbog toga jer 10-tak dana sam svakih 4,5 sati uzimala lekadole da mi snize temperaturu i nakon toga bila jako znojna (i tako su vjerojatno toksini izašli iz organizma), da li sam kako bi rekla jedna prijateljica "nadrogirana" od svih tih silnih lijekova, najvjerojatnije od miksa svega toga, ali promjena je pozitivna toliko da je i sve oko mene ljepše i bolje. Ljepše mi je cvijeće u kući, van kuće, ljepše su mi ribice u akvariju, ljepši su mi mucići i pas, Noel i Leona su mi uvijek najljepši, ali sada su mi još bolji, prije s Noelom nisam ništa stigla, a sada je toliko dobar da u isto vrijeme mogu njega čuvat i još nešto raditi koliko je dobar. Mama se isto jako lijepo oporavlja (i ona konzumira trenutno kao i ja dozu od 1dcl magarećeg mlijeka) svako jutro natašte u periodu od ukupno 20 dana. To je preporuka za teško oboljele osobe. 

Osim toga, puno više cijenim stvari i ljude, posebno moje divne roditelje koji su se cijelo vrijeme dok su studirali mene i sestru, odricali svega za sebe. 

Jučer navečer mi je palo na pamet kako bi ja možda mogla ovakvim putem nekom pomoći u životu savjetima koje sam ovdje napisala, a moj muž mi govori, ma nemoj, ljudi će govoriti da želiš publicitet... 

Da mi je to rekao prije mog iskustva sa koronavirusom, najvjerojatnije bi ga poslušala, ali sada nakon tog iskustva, ja sam mu samo rekla, neka govore, meni je bitno da sam ja prenjela šta sam htjela i ako jednoj osobi pomognem, ja ću biti ispunjena... 

Znači, ovo iskustvo me i ojačalo, jer kad si bolestan i ne znaš da li ćeš se oporaviti, samo razmišljaš šta sam mogao napraviti, a nisam... 

Danas mi na Viber dođe poruka da je danas Svjetski dan dobrote i ja odmah pomislim to je to... To je znak da pošaljem, jer moji roditelji koji su najbolji na svijetu, moj su uzor i mogu biti uzor svima. 

To su ljudi koji pomažu drugima od srca, bez očekivanja da će im biti uzvraćeno, to su ljudi kad ih neko zamara tračevima, oni se isključe, u smislu ako ih pitaš poslje šta ti je on rekao... Oni kažu ja ne znam, nisam dobro čuo, ni razumio... Jer se ne opterećuju u životu negativnostima. 

Natječaj za direktoricu TZ-a

I tu mi je korona promijenila mišljenje, jer kad sam stupila na poziciju direktorice Turističkog ureda TZ-a moje općine, bilo je jako puno pritisaka sa svih strana, u smislu trebalo bi ovo, trebalo bi ono... Rokovi prema Zakonu koje treba ispuniti i onda mi jedan AK okalja ugled samo zbog toga jer nisam htjela pored drugih bitnijih i hitnijih stvari njemu pomoći raspisati referendum u Nedešćini da li mještani žele Muzej vina..

Onda neke osobe koje su se prijavile na natječaj nisu bile u stanju napisati Program rada Turističke zajednice ni na jedan papir A4 pod izlikom da nemaju podatke šire neistine da je natječaj namješten, a vi kolege mediji sve pratite i iznosite približne podatke i iznose iz kojih lijepo možeš napraviti kvalitetan Program rada kao šta sam ja navela u fusnotama mog rada. 

Da se razumijemo, među tih 9 kandidata bilo je divnih osoba, jedna Nedešćanka, moja bivša kolegica sa posla u Rapcu i sada desna ruka gradonačelniku, jedna Nedešćanka koja je jako uspješna u poslu koji radi i stalno dobiva nagrade i treća Nedešćanka koja je bila u Vijeću TZ Grada Labina a kojoj je jedini nedostatak bio šta je iznajmljivač na području Općine gdje se prijavila, a to po Zakonu o turističkim zajednicama ne smiješ. 

Znači te tri osobe koje poznam, znam da bi bile jednako uspješne a možda i uspješnije od mene i da su one dobile na natječaju, ja bi bila sretna i zadovoljna.

Vjerujte mi da to mi je bio najgori period u životu najviše zbog AK i da nije bilo moje predivne familije uže i šire, mojih dragih kolega i kolegica iz ostalih TZ-ova i na Općini koji su svaki dan slušali moje jadikovke, posebno moja kolegica u kancelariji čijih se lijepih riječi često sjetim, možda bi jedan nečiji zloban komentar, bio kap koja je prelila čašu.

Ali sada nakon ovog iskustva, razmišljam drugačije, sada bi i njemu pomogla i pomoći ću mu u granicama mogućnosti ako me zatraži, jer sam shvatila da tko god me povrijedio na bilo koji način, taj je bio u tom trenutku ranjiv, možda doživio neku tragediju, bolest, neku ružnu stvar u životu i vjerojatno je mislio da će se bolje osjećati ako nekog povrijedi... 

'Širite dobrotu i pozitivu'

Zato dragi ljudi, širite dobrotu i pozitivu, darujte voljene i potrebite sitnicama, lijepim riječima i dobrim djelima jer nikad ne znaš, ali možda nekom pomogneš puno u životu ako mu udjeliš toplu riječ podrške. 

Hvala svim divnim ljudima što postojite, našoj užoj i široj rodbini i prijateljima i prijateljicama i njihovim majkama koji su nam nosili hranu, kolače i ostale potrepštine, nudili se pomoći u bilo kojem smislu, mojoj sestri koja je odmah došla iz Zagreba čim smo izašli iz izolacije i radila od nas kako bi nam bila moralna podrška (ona je programerka pa može kratko raditi van firme) mojim bivšim poslodavcima, prijateljicima, roditeljima od Leoninih prijateljica i njenim prijateljicama, učiteljicama i ravnateljici, načelnici, mojim kolegicama i mojoj zamjenici na Općini, mojim kolegama direktorima ostalih TZ-ova, prijateljici doktorici koja je mene i mamu došla bodriti na prozor sobe u bolnici, Udruzi žena Mendula čija sam ponosna članica i koje imamo grupu na Viberu koje su cijelo ovo vrijeme bile aktivne i bavile se humanitarnim radom i ostalim aktivnostima kako bi pomogle potrebitima, epidemiologici Valić koja se zauzela za mene da odem na Hitnu jer je iz razgovora dala naslutiti da odugovlačim kako bih bila blizu mojih i bebe, divne sestre i doktori na zaraznom u Puli koji se svakodnevno susreću sa stvarno stresnim poslom i daju sve od sebe kako bi nam pomogli i svim ostalim divnim ljudima koje sam zaboravila nabrojiti, a koji će se prepoznati. 

Dragi moji, to vam je dobrota kad nekom pokažete da vam je stalo do njega na bilo kakav način, sigurno ste mu pomogli u oporavku i u životu. Nemojte biti zlobni ni zavidni, jer time štetite samo sebi, razmišljajte na način ako neko ima ili je sretan, ma bit će i meni bolje, jer ako je netko sretan i zdrav, uvijek će ti moći prije pomoći ako se nađeš u nevolji, nego netko ko nema te privilegije u životu. 

A i izreka "danas jesi, sutra nisi" je potpuno točna jer nikad ne znaš šta če čeka sutra, ne mora to biti ni samo bolest od koje možeš biti nemoćan i onda se kajati zašto nisam učinio ovo, ono...može ti otići na drugi svijet osoba koju voliš a nisi joj to pokazao, pa se i zbog toga kaješ... Razmislite o mojim riječima za koje se nadam da će vas potaknuti da širite dobrotu i pozitivu", napisala je Milena Katičić Miletić, direktorica Turističke zajednice Općine Sveta Nedelja.

Posljednji komentari

Povezane vijesti

Najnovije vijesti

Istarski Forum

Za sudjelovanje u Istarskom Forumu potrebna je prijava ili registracija i izrada profila

Prijava ili Registracija korisničkog računa