Kako se istarski Slavonac snašao u multikulturalnoj Istri
Duga je i sadržajna povijest Ogranka Matice hrvatske u Umagu. Nakon što je u prošlom desetljeću Ogranak pretrpio dvije tragedije, smrt dvojice zaslužnih pregalaca i predsjednika Stelia Prodana i Mate Vidovića, od 2018. godine na čelnom mjestu je Božidar Cvenček. Rođen je u Slavonskome Brodu 21. veljače 1989. godine, piše Vijenac, list Matice hrvatske. Prenosimo dio razgovora s Cvenčekom u nastavku.
Nakon Domovinskog rata seli se s roditeljima u Novigrad istarski. U Novigradu je završio osnovnu školu, srednju u Bujama, a diplomirao na sveučilištu u Puli. Upisao je doktorski studij na Sveučilištu u Zadru s temom iz suvremenog hrvatskog pjesništva, a trenutno čeka obranu disertacije. Radi kao učitelj hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Marije i Line u Umagu, a u slobodno vrijeme piše. Nedavno je predstavio prvu zbirku poezije Igle, insekti i izgorjele šibice.
Rad Ogranka, kao i drugdje, otežan je u vremenu velepošasti. „Iako kao Ogranak brojimo relativno mali broj članova (tridesetak), uspjeli smo tiskati tri knjige prošle godine, a ove smo godine uspjeli tiskati dvije s tim da je treća u procesu tiskanja. U godinama prije pandemije tiskali smo otprilike tri knjige godišnje što znači da nakladnička djelatnost Ogranka nije patila pod pandemijom, ali smo u posljednje dvije godine imali samo dva predstavljanja. Ako usporedimo dva predstavljanja s osam predstavljanja godišnje prije pandemije (što predstavljanja knjiga, što književnih tribina, što predavanja) jasno je koliko je pandemija utjecala na naš rad“, upoznao nas je predsjednik Cvenček i podsjetio kako se teško bilo pomiriti s otežanim radom još i prije korone, od 2014 godine. Zaslugom posljednjega predsjednika Vidovića osiguran je prostor u starom dijelu Grada Umaga.
„U tom je razdoblju nakladnička djelatnost Ogranka zaustavljena pa se tek 2018. godine kreće u nastavak djelatnosti. Naš godišnji zbornik redovito izlazi od 1968. s izuzetno malim prekidima sve do smrti predsjednika Stelia Prodana. U posljednje smo tri godine tiskali tri dvobroja Bujštine u kojima smo pokrili razdoblje od 2014. do 2020. godine, a nova je Bujština upravo u tisku. Bujština za nas znači kontinuitet i svojevrsni je simbol rada našeg Ogranka. Ogranak planira nakon pandemije nanovo pokrenuti i Nagradu Ivo Balentović koja je u prošlosti dodjeljivana učenicima za najbolje literarne radove, a sa smrti Stelia Prodana, nažalost Ogranak prestaje s tom, za naš Ogranak, izuzetno bitnom djelatnosti“, napomenuo je Cvenček. Mnogo je ponosnih projekata iza Ogranka, no veliki interdisciplinarni skup „Istra u 20. stoljeću“ iz 2008. godine odskače među ostalima.
„Bio je to svojevrsni pečat rada Ogranka kojeg je u to vrijeme već dugo godina izvrsno vodio pokojni predsjednik Prodan. Višednevni se skup održao u jednom od najljepših umaških hotela, a organizacijski odbor bilježi velika imena hrvatske kulture kao što su: Josip Bratulić, Darko Dukovski, Ivan Jurković, Daniel Mikulaco i spomenuti Stelio Prodan. Upravo uz taj skup me veže jedna od najdražih uspomena. U to sam vrijeme bio student prve godine i naš profesor Mikulaco vodio nas je iz Pule u Umag na navedeni skup. Tada nisam bio član Matice hrvatske, a pri povratku sam zatražio pristupnicu. Taj je skup pokazao kako i mali Ogranci mogu ostvariti vrlo zavidne rezultate. Upravo je taj skup bio svojevrsni okidač zbog kojeg sam se učlanio u Maticu hrvatsku iako je u meni uvijek jasno živjela hrvatska ideja“, istaknuo je Cvenček razloge koji su uvijek dobar primjer kako vrsni projekti potaknu i mlađe naraštaje na pregalaštvo...
Nakraju nas je zanimalo kako se istarski Slavonac snašao u tradicionalnoj, multikulturalnoj i multietničkoj regiji u kojoj se isprepliću sve kulture koje su živjele na njenim prostorima.
„Ona najveća, hrvatska, po mome je mišljenju stara vijest pa se na nju ne gleda kao na bogatstvo već kao na nešto gotovo i unaprijed dano. Stoga, rijetke su manifestacije na kojima se promovira isključivo hrvatsko nasljeđe ili hrvatska kultura. Svejedno, pozitivnih primjera ima pa se ne može reći da je netko zakinut, no hrvatsko se često identificira s čakavskim o čemu svjedoče brojna istraživanja dijalekata, brojne pjesničke zbirke na čakavskom dijalektu te brojne manifestacije koje u osnovi imaju čakavski govor. Što se tiče same kulture veliki doprinos hrvatskom identitetu donosi svakako rad Matice hrvatske i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika. Stoga, moje je skromno mišljenje da dok je god Matice, bit će i hrvatske riječi i kulture u Istri.“, piše Vijenac.
