Istra je pravi jezični Babilon. Znamo li to iskoristiti?

Bogatstvo različitih jezika i narječja je danas istarska prednost koja dobro služi i izvrsno se turistički valorizira. Zanimljiva je usporedba jezika i dijalekata s vojskom i mornaricom kao primjer tanke linije cijelog toga bogatstva, piše Istragram s kojeg prenosimo članak.

Istra je zbog svoje povijesti područje iznimne jezične raznolikosti. Smrtonosne bolesti, habsburško-mletački ratovi, turske invazije, gospodarske veze prema zapadu, trgovina s istokom. To su bili procesi ali i sudbine da je Istra u 19. stoljeće ušla sa stanovnicima koji su govorili slavenskim, romanskim i germanskim jezicima ili narječjima tih istih.

Slavenski

Već u najranijem razdoblju slavenske ekspanzije zabilježeni su prvi slavenski prodori u Istru. Važan rani izvor slavenskog naselja u Istri je Rižanski placit, a arheologija svjedoči da su Istru naseljavala uglavnom dva vala – jedan sa sjevera, koji se kulturno može povezati s karantanskim (kasnije slovenskim) područjem ali i područjem sa današnjeg Hrvatskog Zagorja koje je bilo izuzetno napučeno migracijama i pritiscima Otomanskog Carstva, i drugi iz istoka kojega se povezuje s hrvatsko dalmatinskim prostorom obalom od Crne Gore. 

Ta dva vala susrela su se na području Buzeta i središnje Istre. Istra je u 19. stoljeće ušla sa slavenskim stanovništvom kao najjačom etničkom i jezičnom komponentom od Trsta do Pule i od Pule do Voloskog.

Prvu dubinsku i opsežniju lingvističku studiju o slavenskim govorima, Istra je dobila tek 1930. i to od poljskog jezikoslovca Małeckog.  Prema njegovom mišljenju, u Istri postoje tri slavenske jezične skupine: čakavska, štokavska i slovenska, kao i mješoviti prijelazni čakavsko-štokavski i čakavsko-slovenski dijalekti.  Za njega su slovenski dijalekti pomjanski koje danas zovemo šavrinski i dekanski dijalekti koje danas zovemo rižanskim.  

S tim se ugrubo slažu i dijalektolozi koji prepoznaju jezični otok novijeg stanovništva s slovenskim notranjskim dijalektom u okolici Kubeda. Prema Małeckom, stanovnici slovenskog dijela Ćićarije govore čakavskim čičanskim dijalektom, koji se nastavlja i u hrvatski dio Istre.  Prepoznao je štokavsko narječje u jugoistočnoj Istri, čakavsko-štokavsko u sjeverozapadnoj Istri južno od Dragonje, a središnja i istočna Istra područje je čakavskog jezika. Na području Buzeta prema Małeckom prevladavaju buzetski i ćićki čakavsko-kajkavski govori, dok na buzetskom području prema njemu prevladavaju kajkavski (hrvatski), a na Ćićariji čakavski (hrvatski) elementi.  

S tim se slaže većina jezikoslovaca, budući da su gotovo svi dijalekti, u jugoistočnoj Istri i Buzetu, podređeni čakavskom narječju hrvatskog jezika. Sam čakavski govor također je vrlo raznolik i podijeljen je prema mnogim kriterijima (npr. Ikavski i ekavski, čakavski itd.).  

Tijekom Drugoga svjetskog rata, nakon kapitulacije Italije, stanovništvo koje govori romanski emigriralo je uglavnom u zapadnu Istru, a to su “rupu” zamijenili govornici slavenskih jezika iz unutrašnjosti ondašnje Jugoslavije. Hrvatski i slovenski jezik postaju sve važniji. Ne smije se zaboraviti važna glagoljska tradicija u Istri, gdje se staroslavenski jezik također koristio u vjerske svrhe u koji su uvedeni mnogi elementi hrvatskog čakavskog narječja.

Romanski

Romanski jezici prisutni su u Istri još od starog Rima.  S vremenom je latinski uvelike istisnuo domaće jezike, a zatim je djelomično preživio kao jezik crkve i upravnih struktura, a dijelom se pretvorio u moderne romanske dijalekte i jezike.  Na prvom mjestu potrebno je spomenuti istarsko-mletačku, lokalnu varijantu mletačkog jezika odnosno Venecijanski dijalekt talijanskog jezika. Sjevero zapadna Istra je područje ovog dijalekta zbog povijesne venecijanske nadmoći.  Svakako je točno da je u moderno doba to bio najrašireniji romanski dijalekt.  

Istriotski je poseban istarski dijalekt kojim se govori u Rovinju i zaleđu Pule (gdje i sama Pula pripada području istarsko-mletačkog). Treći važan romanički govor nalazi se u Milesu (Muggia) i Trstu.  To su muglijski i tergestinski jezici, koji su bili oblik furlanskog (ili ladinskog) jezika i očito su bili izvorni jezici lokalnog stanovništva.  Oba su jezika izumrla u 19. stoljeću i zamijenjena su mletačkim dijalektom.  

Rasprostranjenost romanskog jezika furlanskog tipa u Istri je kontroverzna. Neki smatraju da je furlanski jezik u starijim vremenima bio rasprostranjen samo oko Kopra, dok drugi smatraju da je to područje autohtonog razvoja istarsko-mletačkog dijalekta. Četvrti romanski jezik je standardni talijanski (na temelju toskanskog narječja), koji je počeo dobivati ​​na značaju u Istri za vrijeme mletačke uprave, gdje je počeo istiskivati ​​stari mletački dijalekt u upravi, obrazovanju i znanosti.  

U 19. stoljeću, zbog procesa ujedinjenja Italije, razvoja obrazovanja i porasta iredentizma, važnost talijanskog jezika nastavila se podizati, dosežući vrhunac nakon Prvog svjetskog rata, kada je Istra uključena u Kraljevinu Italiju. Kao jezik obrazovanja, kulture i uprave, talijanski jezik dobiva na važnosti i istiskuje druge romanske dijalekte.  

Posljednji romanski jezik koji moramo spomenuti je istrorumunjski. Jezik je vrlo sličan rumunjskom jeziku, a u Istru su ga u 15. i 16. stoljeće donijele vlaške izbjeglice s Balkana. Područje ovog jezika ponekad je bilo znatno raširenije, no danas je ograničeno na nekoliko jezičnih otoka u istočnoj Istri (Žejane, Lanišće i Šušnjevica podno Učke).  Opstanak ovog jezika danas je jako ugrožen.

Germanski

Germanski jezici prisutni su u Istri od davnina. Poseban značaj, iako kratkotrajni, dobili su uključivanjem Istre u istočnogotičku državu Teodora Velikog. Kasnije su germanski jezici dobili na važnosti uključivanjem Istre u Franačko carstvo u doba Karla Velikog, a kasnije i feudalizacijom Istre. Sve dok je Istra bila uključena u strukture Rimskog Carstva, germanski odnosno Njemački je bio jezik feudalnih struktura velikog dijela cijele Istre, a mletačkim širenjem njegov značaj ograničen je na Trst sa zaleđem i Goricom te na habsburški dio Istre.  

Nakon sloma Serenissime i Napoleona, cijela je Istra uključena u Habsburšku Monarhiju, a važnost njemačkog jezika kao jezika uprave, vojske, obrazovanja, znanosti, a u velikoj mjeri i gospodarstva, samo je rasla. Posebno su se luke Trst i Pula istaknuli kao mjesta sa značajnim udjelom stanovništva njemačkog govornog područja.  Nakon sloma Austro-Ugarske i dolaska Italije, važnost njemačkog jezika naglo je opala, kao i udio stanovništva njemačkog govornog područja u Trstu i Istri, uglavnom zbog iseljavanja.  

Ostali

Od ostalih jezika, vrijedi spomenuti i albanski. Prva naseljavanja Albanaca u Istri potječu iz mletačke uprave, kada su Mlečani pokušali naseliti oslobođena područja jugoistočne Istre sa stanovnicima Mletačke Albanije (i Grčke). Ovo naselje nije bilo jako uspješno i nije se održalo, ali je stanovništvo koje je govorilo albanski jezik doselilo u Istru nakon Drugog svjetskog rata.  

U kasnim 70-im godinama 20. stoljeća se primijetilo i useljavanje stanovnika koji govore romski jezik. U Istri se uz sve tradicije i kulturna nasljeđa posebno zbog turizma, jezična raznolikost snažno održava i dalje raste. Još 1857. godine Czoernig je smatrao da je Istra dijalektološki najrazličitija regija Habsburške monarhije, a velik dio te raznolikosti prisutan je i danas. Poluotok Istra je danas uz službene državne jezike (hrvatski, slovenski i talijanski), ostala pravi jezični Babilon…, piše Istragram.