Sjećanja jednog od ključnih ljudi za razvoj Buzeta
Kada sam slučajnim susretom pred Sudom u starom gradu Buzetu upoznao gospodina Ziralda, već nakon tri, četiri riječi osjetio sam onu pozitivnu vibru nevjerojatno energičnog čovjeka. Iznadprosječnog zapažanja i znatiželje. I još kad sam saznao tko je… 88 godina mu je i vitalnost, posebno memorija ga služi bolje nego mnoge, puno mlađe. Život ga nije mazio, ali trda ćićka krv ga je sprovela kroz buran, dinamičan i uzbudljiv put koji još uvijek traje.
Zorko Ziraldo je rođen 1933. godine u selu Podgaće, u općini Lanišće. Kada je imao samo tri godine, otac mu 1936. godine odlazi odlukom talijanskih vlasti u Afriku, a iste godine umire mu majka. Do kraja osnovnoškolskog obrazovanja u Lanišću, 1948. godine, živi sa sestrom i nonom. Oca više nikada nije vidio.
Godine 1948. upisuje Srednju građevinsku školu u Rijeci, a već četiri godine kasnije, nakon uspješnog školovanja odlazi u Labin na svoje prvo radno mjesto. Naime, 1952. godine zapošljava se u Vodoprivredi, sekcija Labin. Pretpostavljeni su prepoznali njegov polet, elan i radnu energiju pa ga 1956. godine šalju u Kotar Pula kao referenta za vodoprivredu. I tu je zapažen, ali on je ipak pogledom prema rodnoj Ćićariji.
Buzet je vapio za takvim kadrovima i samo godinu dana kasnije, 1957. godine dolazi (vraća se u rodni kraj) u Buzet na radno mjesto referenta komunalnih poslova. Uz rad se dodatno školuje. Diplomirao je prvi stupanj studija ekonomije. Obnaša brojne buzetske funkcije. 1965. godine izabran je za zastupnika u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske na mandat do 1969. za općine Buzet, Pazin i Labin.
Na poslovima direktora važnog razvojnog građevinskog poduzeća „Temelj“ Buzet radi do 1972. godine, a zadnji buzetski zadatak mu je bila predaja u funkciju novog Doma zdravlja kojega i danas buzećani koriste. Iz Buzeta odlazi 1972. godine. On je živi svjedok vremena razvoja Buzeta od kraja 50-ih godina prošlog stoljeća do početka 70-ih godina kada su napravljeni najkrupniji koraci za današnji grad oktana, vode, bire i tartufa.
Ekskluzivno za IstraGram.hr, gospodin Zorko Ziraldo je dao tonski dvosatni intervju koji ćemo Vam predstaviti u nekoliko nastavaka. Njegovi suradnici su bila najvažnija imena buzeštine koje danas slavimo, spominjemo i sjećamo se s nostalgijom.
Kako se gradio Buzet? Kako se gradio Tomos-Cimos? Tko se sjetio kamen iz kamenoloma Čiritež “ubrnat tri bota”? Kako se balansirao interes političke Rijeke i gospodarski interes Kopra? Što su “teraco” pločice koje su se proizvodile u Roču? Tko je sve pomagao uređivati ceste i puteve buzeštine? Zašto je propao međunarodni posao sa plastičnim sandalama? Kada je i kako donesena odluka o školovanju i stipendiranju budućih buzetskih direktora?
Sve ćemo to saznati i predstaviti našim čitateljima jer to zna Zorko Ziraldo, vitalni skoro devedesetogodišnjak! Bio je potpredsjednik Općine Buzet, obnašao najvažnije društvene funkcije na Buzeštini. On je prva ruka! Po odlasku iz Buzeta, postaje direktor bujskog građevinskog poduzeća „Polet“, gdje ostaje do 1978. godine. Bujština ga postavlja za Tajnika svih SIZ-ova komunalnih poslova, a od 1982. godine do mirovine obnaša dužnost upravitelja vodovoda Buje.
U mirovini odlazi 1993. godine. U mirovini slika, svira gitaru. Posvećuje se likovnoj umjetnosti, izrađuje skulpture i objekte u kamenu i drvu. Nastupa na izložbama. I danas povremeno obilazi buzeštinu. Svakoga tjedna ćemo Vam do proljeća donositi jedno buzetsko desetljeće… Postoji jedan vic: “Odlikaši sine, odlikaši…” (Robert Marušić/Istragram.hr)
