Istragram: 'Buzet, ne Buzeština, je pao. Propao'
Valentinovo, Anno Domini 2021. Kakav je odnos Buzećana prema demokraciji i postoji li strah od nje? Onaj pravi ili nametnuti, od demokratskih postulata? Dojam da Buzećani "ne žele" demokraciju postalo je neko opće antimotivacijsko raspoloženje grupama i osobama sklonih drugim idejama i pluralizmu. Neka istraživanja dokazuju i prikazuju da je malim zajednicama i sredinama, stabilnost milija od demokracije, a sigurnost draža od slobode. Čuvanje radnog mjesta s pogledom prema dolje.
Vjerojatno većini Buzećana demokracija nije među najvažnijim željenim vrijednostima. Na broju jedan je spomenuta sigurnost i osobni materijalni status. Buzećani iz 90-ih žele konačno imati svoj mir, čuvati osobno materijalno bogatstvo i spremni su za to žrtvovati demokratske slobode što se pogledom unatrag može i potvrditi.
Sada u 21. stoljeću, 30 godina kasnije, su materijalnom sigurnošću i stvaranjem kakvog takvog srednjeg sloja narasle želje i potreba za političkim slobodama. To je prvo izraženo konzumentima urbanih dijelova Buzeta, postepeno se preliva na veća kulturno povijesna mjesta sjeverne Istre, Roč, Sovinjak, Vrh, Motovun, pa i mali Hum.
Svibanjski izbori u Buzetu će pokazati prvo zrelost ponude na političkom tržištu. Građani očekuju programe, rokove realizacije i operativna lokalna politika bi mogla iskočiti u prvi plan. Prepoznati programe. Vjerovati u njih. Biti politički vidljiv. Jasan. Demokratski privlačan.
Buzet je trenutno duboko podijeljeni grad ne u ljudskim odnosima, već u određivanju prioriteta u skromnom buđetu. Nije lako podijeliti interese i biti razapet u njima. Olako pristupanje tom problemu, legitimiralo bi osobe ili grupe kao politikante. A građanima treba vjerovati. To se zove Instinkt demokracije. Na kraju je volja većine uvijek pravedna.
Svi oni koji će konkurirati novim izbornim procesima znaju da Buzetu treba dvorana, tržnica, centar, nove fasade, osmišljeni kružni tokovi, spomen i znamenje buzetskim vrijednostima, vode, automobilizma, tartufa, zaobilaznica, uređenje starogradske jezgre, dodatno brendiranje, razvoj malog poduzetništva, briga o najmlađima i najstarijima. To znaju svi. Oporbene grupe će podsjećati pogledom unatrag, “mi bi da smo bili, storili tako, i moglo je ovako”. Vladajući će predstavljati postignuto kao maksimum.
Buzet (ne Buzeština), Buzet je pao. Propao. Nemaštovito održavanje postojećeg bi mogao biti okidač nastavka gore navedenih procesa.
“Anke stora hiža je za živet, ku je gorka i čista i ku diki žive u nje”. Danas je Valentinovo. Početak tjedna će obilježiti broj 89 dana do lokalnih izbora gdje ćemo vjerojatno odrediti pravac razvoja Buzeta ne u narednih četiri, već u narednih osam godina. Koliko godina ćete imati za osam godina? (Robert Marušić, Istragram)
