Tar-Vabriga: naselje u koje se ljudi sele iz Zagreba (video)
Danas su Tar i Vabriga, šireći se jedan prema drugome, postali jedno naselje, dijeli ih tek prometnica Pula - Trst. Prvi naš dojam po dolasku u Tar-Vabrigu bio je da smo došli u naselje gdje nema žive duše i taj nas je prvi dojam prevario, jer Tar-Vabriga je itekako živo naselje, samo je tiho i to valjda zato što mu gotovo ništa ne nedostaje za spokojan život. Razgovor s Marijom Zirdum najbolji je dokaz za to.
„Preselili smo se iz Zagreba prije četiri godine, a sad smo se odlučili na potpuno preseljenje, pa smo sjedište naše građevinske firme premjestili u Tar. Meni je ovdje ugodno i lijepo se osjećam“, rekla nam je na putu u banku. Banka, pošta, općina, turistička zajednica, škola i crkva, sve se smjestilo duž središnjeg dijela središnje Istarske ulice.
Ovdje je i Kuća tradicijske gastronomije Degustazione iz koje je izašao konobar Edi Brčić, noseći dva paketa.
„Radimo marende za van i upravo nosim marende u Kaštelir, u servis Bosch. Uvijek može biti bolje – nadam se da će se vratiti turisti i da će biti još bolje, ali mislim da možemo biti zadovoljni uvjetima života ovdje. I sretni smo što možemo pomoći potrebitima, one koje je pogodio potres i kod kojih je veća zima nego kod nas“, rekao nam je u prolazu.
Granica između Tara i Vabrige je državna cesta. Dva mjesta oko dvije župne crkve, Tar oko Sv. Marina ii Vabriga oko Blažene Djevice Marije, širenjem su se stoplila u jedno naselje, ali prije njih postojala je Frata sa župnom crkvom Sv. Mihovila, koja je postala južni dio Tara.
Da je Frata najstarije mjesto, objasnio nam je Marijan Benčić, koji stanuje i kilometar i pol udaljenim Percima, koji uz Gediće i Rošine čine općinu Tar-Vabriga.
„U našoj općini se, usudio bih se reći, solidno živi. Vrtić su napravili i da je sada napraviti dom za starije bilo bi još bolje“, kaže on.
S obzirom na to da općina broji manje od dvije tisuće stanovnika, iznenadila nas je ponuda u ribarnici. Istina, ribarnica je smještena u kiosku pored parka s dječjim igralištem i sasvim sigurno, kao i brojni ugostiteljski objekti, računa na turističku sezonu kad se broj stanovnika u općini udeseterostruči, ali ovo je ipak sredina siječnja, najdepresivniji dio godine.
„Od vlastitog ulova koćaricom imamo muzgavce, ribu za brudet i mole, a ciple, orade i ostalo od drugih ribara. Iz našeg uzgoja imamo i dagnje iz Santa Marine. U sezoni ima puno više ljudi, pa je i ponuda veća, ali nama sada dolaze ljudi iz Kaštelira, Labinci i Višnjana“, rekla nam je vlasnica Ribarnice 'Tar' Serena Stojnić.
Do uvale Santa Marina dolazi se kroz Vabrigu. Za razliku od Tarske vale, na koju je, kao što ime kaže, usmjeren Tar i u kojoj se love cipli. U ovdašnjoj bočatoj vodi dobro uspijevaju dagnje. Ovdje se nalaze tri riblja restorana, a riba i plodovi mora osnova su ponude u brojnim drugim restoranima, pa sve ukazuje da u ovoj općini more u gastronomiji znači mrvicu više nego drugdje.
Kako je mladima u Tar-Vabrigi upitali smo Darijana Bećirija.
„Mladi ovdje žive zdravo, svi se bave sportom. Inače, kao i svi mladi, gledaju gdje će se družiti pod ovim mjerama kada je sve zatvoreno. Primjećujem da je puno više kohezije nego prije, obično su to okupljanja na večericama uz vatru i slično“, odgovorio nam je.
Pitali smo i ga i gdje se sada može popiti kava, ali on kaže da si je sada sam kuha kod kuće. „Kavu za van može se naručiti u svestranoj Kući tradicijske gastronomije Degustazione. (Robi Selan)
