Evo zašto u Hrvatskoj nikad nije radila ni jedna dobra špageterija
"Početkom devedesetih godina na glavnoj porečkoj ulici Decumanusu radila je špageterija koja se zvala Barilla po istoimenom brendu tjestenine. Porečka Barilla, koliko se sjećamo, nudila je bar petnaestak raznih oblika paste s različitim umacima, bila je skromno uređena baš kao što restorani brze hrane trebaju biti, imala je niske cijene i kuhala apsolutno jezivu pastu. U proteklih se tridesetak godina ništa nije promijenilo", piše portal Kult plave kamenice.
"Svaki pokušaj otvaranja zalogajnice s talijanskom tjesteninom redovito je završavao u gastronomskim katastrofama. Samo u zadnjih desetak godina u Zagrebu je otvoreno desetak špageterija, cantina, tratorija, koje su se sve natjecale tko će skuhati goru pastu. I restorani koji nisu spadali u žanr jeftinog fast fooda, poput Fellinija u Savskoj i Jurišićevoj, pripremali su neke od najgorih tjestenina koje smo probali: Fellini je imao fine bruschette, vrlo dobre bifteke i korektne velike salate, ali upravo groznu pastu. Slična je situacija i u drugim dijelovima Hrvatske.
Kako je moguće da jeftin i masovno popularni sastojak poput tjestenine ne može funkcionirati u jeftinim gostionicama? Odgovor je vrlo jednostavan. Talijanska tjestenina po svojoj prirodi nije fast food. Restoransko kuhanje tjestenine zahtijeva tri vrste znanja. Prvo, znanje o brašnu i glutenu ako restoran izrađuje vlastitu tjesteninu, odnosno znanje o preciznom kuhanju tijesta ako restoran radi s već gotovom tjesteninom, kao i znanje o ponašanju tijesta s pojedinim umacima", piše Kult plave kamenice.
