Radinova lojalnost Plenkoviću pretvorila se u (ne)kontrolirani užas

Njemačka provincija, na terasi tradicionalne krčme obitelji sjede i uživaju u prekrasnom danu, u pozadini se čuje milozvučni glas mladića, kamera se s njegove plave kose i nježnog lica spušta prema odori na kojoj je na lijevoj ruci istaknut kukasti križ. Pjesma postaje sve glasnija, mladiću se pridružuju i drugi glasovi, uskoro se jedan po jedan gosti na terasi dižu na noge i zajednički se pridružuju pjesmi. Mladić zatim podiže ruku u nacistički pozdrav, dok Michael York postavlja retoričko pitanje Helmutu Griemu: „I dalje misliš da ih možete kontrolirati?“

Možda je ta scena iz filma Cabaret pretjerana kao usporedba s trenutnom situacijom u Hrvatskoj, ali je svakako upozoravajuća i vrlo lako ostvariva. Ono što zabrinjava jest nevjerojatna lakoća kojom se u ovim trenucima očigledno vladajući odriču jedne stranke koja je osvojila većinu glasova srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj. Pa čak i ostali zastupnici manjina, bez obzira što, pokušavajući valjda ispasti lukavi (tko će ga znati), govore da manjinci ostaju zajedno i da je sve ovo zapravo njihov dogovor. Koliko god to i bila istina, ona ne demantira činjenicu da su glasači srpske nacionalne manjine koji su glasali za SDSS sada kažnjeni jer su, eto, glasali za stranku koju netko želi isključiti iz bilo kakvog uplitanja u vlast i u odluke većine.

Zato odluka Furija Radina da da glas Plenkovićevoj Vladi izgleda kao šaka u oko istarskoj javnosti. Iako mi jučer nije htio dati izjavu, kao što, napomenuo mi je u SMS poruci, nije dao ni La Voce del popolu, uputivši me na Vladimira Bileka, zastupnika češke i slovačke nacionalne manjine, jasno je da bi upravo Radin istarskim medijima trebao odgovoriti na pitanja oko sastavljanja nove Vlade. Recimo, zašto će uopće dati potpis Plenkoviću kao budućem mandataru? Nije li zabrinut da bi se, vodeći se ovakvom logikom isključivanja neke stranke iz vlasti samo zbog toga što se zove SDSS, to isto moglo dogoditi i nekoj drugoj nacionalnoj manjini, recimo talijanskoj. Zašto pod svaku cijenu želi stati uz bok HDZ-u, iako ta stranka sastavlja nikad desniju Vladu, koja bi mogla ovo uvijek trusno balkansko tlo još malo zatresti? Na ta, ali i druga pitanja sigurno ne mogu, a ni istarska javnost, potražiti odgovor kod Bileka. Zbog toga Radinova šutnja nije nimalo ugodna. Od nje zapravo prolaze srsi.

Radin, međutim, u razmjeni poruka piše: „Ako ne shvaćate da je odluka (manjinskih zastupnika, op. n.) bila zajednička, nakon dva sata razgovora među nama, nećete shvatiti ništa“. Problem je što Radin time priznaje da glasači izabranim zastupnicima znače – ništa. Jer ako je SDSS doista pristao biti segregiran, onda je prvo trebao pitati svoje birače žele li i oni biti u istoj kaši. Ovako su se oni ni krivi ni dužni našli u loncu koji su na vatru Domovinskog pokreta stavili manjinski zastupnici. A ovi će se za lojalnost Plenkoviću očito odreći svega što se od njih traži. Pa i više od toga ako zatreba. (Bojan ŽIŽOVIĆ)