Evo zašto je Suzana Mušković prava osoba za godišnju nagradu Labina!

Na 39. sjednici Gradskog vijeća održanoj 14. srpnja donijete su odluke o dodjeli nagrada i priznanja Grada Labina za 2020. godinu. Tako će godišnja nagrada Grada Labina, na prijedlog gradonačelnika Valtera Glavičića biti dodijeljena labinskoj epidemiologinji dr. med. spec. epidemiologije Suzani Mušković. Dr. Suzana Mušković svojim sugrađanima poznata je ne samo kao vrhunska liječnica već i kao poznata pjesnikinja, a gradonačelnik Glavičić napominje:

„Suzana Mušković odavno je priznata kao vrhunski liječnik i stručnjak, a ove se godine njezino znanje, vrijednost i želja za pomoći prikazala u najboljem svijetlu. Kao dežurni epidemiolog napravila je nevjerojatan posao u ovoj izrazito teškoj situaciji. Osoba je koja je ne mareći za svoje zdravlje dostupna 24 sata dnevno te na  usluzi svim građanima Labina. Ovakvi su ljudi oni koji čine prevagu te koji svojim djelima štite živote svih ostalih. Vjerujem i znam kako je ove godine nagrada Grada Labina otišla u prave ruke.“ – zaključio je gradonačelnik uz čestitke doktorici Mušković kojoj će nagrada biti dodijeljena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom obilježavanja Dana Grada Labina u kolovozu.

Uvijek spremna pomoći

„Epidemiologinja, pjesnikinja, izvrstan edukator i predavač, a nadasve dobar čovjek – sve je to naša doktorica Suzana. Poput njene poezije, jednostavne, jezgrovite, jasne a s druge strane duboke i s porukom, takav je i njen profesionalni put koji ju je uvijek inspirirao u njenom pjesničkom stvaralaštvu. Hrabra, odvažna, vrijedna, suosjećajna, uvijek spremna pomoći svima, pacijentima, kolegama – takva je naša Suzana. Ponosni smo da je dio nas.“ – naglasila je i Jasna Valić, voditeljica Službe za epidemiologiju u Istarskoj županiji.

Suzana Mušković, dr.med., spec. epidemiolog, rođena je 1962. god. u Vinežu kraj Labina. Zaposlena je u labinskoj ispostavi Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo Istarske županija kao voditeljica Službe za epidemiologiju Labin, a ujedno je i voditeljica Službe za epidemiologiju Buzet. Također, od 2013. Godine voditeljica je Odjela za provedbu nadzora nad zaraznim bolestima Službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo istarske županija – Pula.

Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci završava 1987. godine te potom odrađuje i pripravnički staž na Domu zdravlja Labin. Titulu specijalista epidemiologa dobiva 1997. godine, a do tada je radila kao liječnica opće medicine u Ambulanti Doma za stare i nemoćne u Motovunu te kao liječnica opće medicine u zamjenama u ordinacijama opće medicine Doma zdravlja Pazin. Nakon toga, put ju vraća na labinsku rodnu grudu te radi kao liječnica opće medicine u službi hitne medicine i liječnica opće medicine u zamjenama u ordinacijama opće medicine Doma zdravlja Labin.

Cijeli se svoj radni vijek dodatno educira i usavršava pa je ,između ostalog, završila tečaj za voditelje Kluba liječenih alkoholičara, tečaj osnovnog održavanja života s upotrebom AVD, radionicu “HIV Savjetovanje i testiranje-edukacija za savjetnike u centrima za dobrovoljno savjetovanje i testiranje”, kao I program stručnog osposobljavanja “Legionele u instalacijama pitke vode”.

Altruistički se daje lokalnoj zajednici te kao takva dugi niz godina kao članica Lige protiv raka Labin i vanjska suradnica projekta “Labin Zdravi grad” održava edukacije te volontira u sklopu Gradskih društava Crvenog križa Labin i Buzet. Od 2008. do 2013. godine kao voditeljica projekta “Metode ranog otkrivanja raka dojke” – provodi edukacije žena na području Labinštine, a u organizaciji Lige protiv raka Labin održava predavanja na teme “Epidemiologija malignih oboljenja”, “Metode ranog otkrivanja raka dojke” i “Rano otkrivanje raka debelog crijeva”. Rado se odaziva na pozive za održavanjem edukativnih predavanja u odgojno-obrazovnim ustanovama ili građanskim udrugama pa je tako održala i niz predavanja za srednjoškolce, vrtićarce i njihove roditelje.

Osim toga, suradnica je u edukacijama zdravstvenih djelatnika organiziranim od strane Hrvatske komore medicinskih sestara, Hrvatske komore sanitarnih inženjera i tehničara te Hrvatske liječničke komore u istarskim Domovima zdravlja i Zavodu za javno zdravstvo Istarske županija (“Infektivni rizici u turističkoj medicine”, “Pandemijska gripa”, “Perkutani incident”, “Zaštita od krvno prenosivih zaraznih bolesti”, “Postupak s infektivnim otpadom”, “Gripa i mjere zaštite od gripe” itd.). U školskoj godini 2018/2019 radila je kao predavačica na preddiplomskom studiju sestrinstva Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli na kolegiju Higijena I epidemiologija.

Pjesme jednostavne, a duboke

Ove je godine Hrvatsku pogodila epidemija koronavirusa, a dr. Suzana Mušković spremno je pristupila izazovima koji su se preko noći nametnuli. Uvijek na usluzi, uvijek smirena, ljubazna i stručna – samo su neki od epiteta koje su građani istaknuli za doktoricu Mušković.

Suzana Mušković je i pjesnikinja te se tom svojom strašću bavi više od dvadeset godina. 1999. godine objavila je zbirku pjesama “Zatvorena vrata”, napisanu na književnom hrvatskom jeziku. Piše i na labinskom dijalektu (cakavici), pjesme su joj objavljivane u zajedničkim zbirkama poezije “Verši na šterni “ (od 2001. do 2015. godine). Dobitnica je nagrada na natječajima “Ca je Ča” Gradske knjižnice Labin te Susretu riječi u Bedekovčini. Pjesme su joj objavljene i u časopisu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti “Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrije Demetra do danas” te u zajedničkim zbirkama pjesmama “Merlići od Ca” (Grad Labin 2015.), “Reci mi ca” (Gradska knjižnica Labin 2010.), “Kolana besid 3” (Marijada 2009.), “Seljanski sureti 1992-2012 (Rovinjsko selo 2013.), “Verši na šterni 1994-2013 (Gradska knjižnica Poreč 2014.), “Beside u jatu” (Barban 2017.).

Poezija joj je intimna, lirska, a u dijalektalnom izričaju nerijetko se bavi i socijalnom tematikom. Prim. dr. sci. Ljubomir Radovančević u recenziji zbirke “ Zatvorena vrata” kaže: “Nadasve emocionalno, ali i filozofski¬ refleksivno intonirana, formalno skladna, ova poezija, kao i cijela koncepcija knjige, osvježava u pogledu veličine ostvarenja novije hrvatske poezije… Pjesme ove zbirke jednostavne su, a duboke; riječi jasnih i nesuvišnih…One su, kao i prateće skulpture Mediteranskog kiparskog simpozija u pejzažu, usječene u sjećanje kao obrisi estetskog autoričinog proživljavanja i stvaranja. Vjerojatno je pjesnikinju, u suočenju s bolom, njena liječnička profesija inspirirala za stihove: “ kao bolesnik koji traži još jedan ubod / s nadom / da će bolest proći“ (Izlječenje). Knjiga je izvjesna retrospektiva ponajboljih pjesama nastalih potiho, tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja. Sve u svemu, ovo je osjećajna, razumljiva (intelektualno-emocionalno stimulativna) poezija sakupljena u autoričinoj prvoj, dobroj i lijepoj knjizi.”