Dok kravama svira radio, oni svoje kobasice prodaju Abramoviču

Nakon Istre i žmula malvazije, srka najboljeg uja na svijetu, pa orgazmičkog ushita koji je izazvao boškarin u tanjuru, preko creskog meda, prvo što nam je palo na pamet kad smo stigli u Ičiće, bilo je: - A gdje su nam meso i sir? Odgovor se stuštio s Učke, poput blagotvornog lahora koji je tjerao tešku zaparu…piše Jutarnji u svojoj Nautičkoj patroli iz koje prenosimo dio teksta.

- Halo, halo? Moje je ime Dalibor Buretić, a sve oko mene je suhomesnati svijet - kao da je kroz slušalicu govorio alfa i omega OPG-a Buretić Bregi, skrivenog tamo iza valjda pedesete serpentine, otkud pogled puca na opatijski zaljev. - A znate, tamo malo preko Učke, tamo svoje carstvo skriva i moj bratić Josip. On se, pak, čujem da vas zanima, bavi sirom. A ondje je i naša farma… Krišto je već brusio objektive, Milan je nabrundao auto, a i moje su noge nekako krenule koračati za -nepcem. Ubrzo, shvatili smo i zašto. Nema sumnje, bolji spoj nismo mogli naći.

Obiteljska tradicija pretočena u suvremeni svijet spoj je povijesti, baštine, ali i suvremenih gastro tokova. Buretići, Dalibor i Josip, nastavili su obiteljsko nasljeđe na, nema sumnje, ponos i diku svojih predaka…- Da ne duljim; mesom i sirom bavili su se naši djedovi i očevi, a mi smo nastavili tradiciju. Josip se i dalje bavi sirom, a mi smo to prije desetak godina restrukturirali, recimo to tako - govori Dalibor dok nas iz proizvodne trake u Bregima, na adresi Anđeli 74 b - logično, jer i anđeli bi ih jeli - sa suprugom i direktoricom vozi prema imperiju, farmi u Boljunskom polju, s one strane Učke.

- Otac se bavio proizvodnjom mesa, no dolaskom veletrgovina, shvatili smo da gubimo dah pa smo se preorijentirali na preradu i proizvodnju suhomesnatih proizvoda. Ključna namjera nam je bila sačuvati iskonsku kvalitetu i prepoznatljivost. Naum je ispunjen. Trenutačno tvrtka ima devet zaposlenih, a oni “izbace” deset tona suhomesnatih proizvoda mjesečno. Previše? Ni slučajno. Jer, za njihovim svinjskim kobasicama s ružmarinom, maslinama i tartufima, kobasicama od boškarina, ombolom, istarskim pršutom, pancetom, zapeštom, janjećim specijalitetima, polutrajnim kobasicama za kuhanje i pečenje te posebnim specijalitetom - slow cook pršutom - luduju mnogi.

Neće se Dalibor pohvaliti, ali novinarska je radoznalost poput praznog trbuha - neutaživa. Tako smo doznali da se, primjerice, megajahte koje stižu u Rijeku, prije no što krenu dalje, redovito opskrbljuju Buretićevim proizvodima, a jedan od onih koji je opčinjen tim delicijama jest i ruski oligarh te vlasnik Chelseaja, Roman Abramovič. Ujedno, šapuće Monte Maggiore, sporo kuhani pršut za Uskrs redovito pronalazi put do visoke klase hrvatskog društva, bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i aktualnog predsjednika RH Zorana Milanovića, ali i brojnih drugih…

Iznad rodnog imanja sirane, odnosno Poljoprivrednog obrta Buretić, pokraj kojeg se upravo gradi nova sirana koja se sufinancirala novcem iz EU, jer i ovdje je sve, dakako, eko, dolazimo do farme s više stotina grla krava, svinja, a uokolo nas boškarini na slobodnom prostoru brste travu. Krave imaju masažni odjel, a Josip kaže da u posljednjih deset godina samo osam dana kravama nije svirala muzika. Ukupno, više od 200 hektara zemlje, koja rađa - suhomesnate i sirne šampione. “Beethoven?” nismo baš inovativni. - Ma lokalni radio, nek znaju što se događa u Istri i svijetu - smije se Josip. - Planovi? Ima ih puno, no želja nam je nastaviti raditi prepoznatljive proizvode na čast ove obitelji, a ujedno i putem farme u Tinjanu, u središnjoj Istri, stvoriti autohtonu istarsku svinju - zaključuju obojica. - Mogli bismo svašta, ali nećemo biti megalomani. Neke su nas hrvatske obitelji naučile tome…piše Jutarnji.